Prevenirati ozljede i bolesti na radu
Tijela javne vlasti imaju obvezu objavljivati pravodobne, potpune i točne informacije. Ako to ne učine, Ustavom Republike Hrvatske i zakonom zajamčeno je pravo svakoga građanina ili pravne osobe na pristup informacijama koje imaju tijela javne vlasti u Republici Hrvatskoj, neovisno o svrsi u koju se informacija želi koristiti.
Na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama (N.N., br. 25/13., 85/15., 69/22.), i upućenog zahtjeva, analiza ozljeda na radu za 2021. godinu konačno je postala dostupna.
Informacija pri tome obuhvaća sve već postojeće informacije u obliku dokumenata, zapisa ili u bilo kojem obliku zabilježenih informacija (pisanih, vizualnih, slušnih). Radi se o informacijama o radu tijela javne vlasti, njihovom odlučivanju i odlukama, financijskim pitanjima, odnosno svemu što je u vezi s njihovim radom ili organizacijom, osim u slučajevima kada su informacija ili njezini dijelovi zaštićeni zakonom zbog očuvanja drugih važnih interesa (npr. privatnosti ili nacionalne sigurnosti).
O pravu na informaciju brine se Povjerenik za informiranje kao neovisno tijelo kojeg bira Hrvatski sabor na vrijeme od pet godina. Uloga mu je štititi pravo građana na pristup informacijama, promicati to pravo u javnosti i pratiti kako se ostvaruje Zakon o pravu na pristup informacijama te poduzeti mjere ako tijelo javne vlasti uskrati traženu informaciju. Navedeno znači da tijelo javne vlasti ne može uskratiti tražene informacije osim ako za to postoje jasno propisana ograničenja, što se ne odnosi na analizu ozljeda na radu.
Analiza podataka o ozljedama na radu
Iz izvješća Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo razvidno je da je do 31. ožujka 2022. godine HZZO dostavio podatke za 15.360 ozljede na radu koje su se dogodile u 2021. godini, a Državni inspektorat za još 19 smrtnih što čini brojku od 15.589 ozljeda na radu za godinu 2021. Za izračun stope ozljeda na radu na 1.000 zaposlenih prema spolu i zanimanju ozlijeđenih radnika te županijama korišteni su privremeni podaci Državnog zavoda za statistiku.
Od ukupnog broja prijavljenih ozljeda na radu na mjestu rada dogodilo se 13.122 (84,17 %), a na putu 2.467 (15,83 %) ozljeda. Uspoređujući odnos prijavljenih ozljeda na mjestu rada i onih na putu unutar pojedine županije, u Gradu Zagrebu od ukupnog broja ozljeda (3.599), na mjestu rada dogodilo se 73,44 %, što je najmanji udio ozljeda na mjestu rada među svim županijama u odnosu na ozljede na putu.
Najveći udio prijavljenih ozljeda na mjestu rada u odnosu na ozljede na putu je u Virovitičko-podravskoj županiji, gdje od ukupnog broja ozljeda u toj županiji (242), 96,03 % čine ozljede na mjestu rada.
Za 628 prijavljenih ozljeda nema podataka o županiji u kojoj su se dogodile, ali poznato je kako ih je na mjestu rada bilo 441, a na putu 187.
Najveća stopa ozljeda na 1.000 zaposlenih (u odnosu na ukupan broj ozljeda) je u Požeško-slavonskoj županiji i iznosi 12,21, a kod ozljeda na mjestu rada također je najviša stopa u toj županiji 11,14.
Kod zanimanja od ukupnog broja prijavljenih ozljeda na mjestu rada najviša stopa ozljeda na mjestu rada na 1.000 zaposlenih je u jednostavnim zanimanjima i iznosi 23,21.
Iz podataka o prijavljenim ozljedama na mjestu rada proizlazi da je većina stradalih radnika bila osposobljena za rad na siguran način (94,86 %) te da je njih 82,59 % koristilo osobnu zaštitnu opremu (OZO) u vrijeme nastanka ozljede. Međutim, nije evidentirano je li korištena OZO povezana s ozlijeđenim dijelom tijela, što je iznimno bitan podatak zbog cjelovite analiza i poduzimanja daljnjih aktivnosti.
Naime, svaku ozljedu na radu potrebno je detaljno analizirati, utvrditi propuste koji su istu uzrokovali te poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se otklonilo i spriječilo ponavljanje.
Stopa ukupnog broja prijavljenih ozljeda na 1.000 zaposlenih za sve djelatnosti iznosi 9,29 dok stopa prijavljenih ozljeda na mjestu rada na 1.000 zaposlenih za sve djelatnosti iznosi 7,82.
Najveći broj ozljeda svih ozljeda (3.595) dogodio se u prerađivačkoj industriji. Međutim, najveća stopa ozljeda na 1.000 zaposlenih u odnosu na ukupan broj ozljeda registrirana je kao i prethodnih godina u djelatnosti opskrba vodom, uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom te djelatnosti sanacije okoliša i iznosi 17,15.
Najveći broj prijavljenih ozljeda na mjestu rada dogodio se u prerađivačkoj industriji (3.215), a najviša stopa ozljeda na 1.000 zaposlenih na mjestu rada i u ovom slučaju bilježi se u djelatnosti opskrbe vodom, uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom te djelatnosti sanacije okoliša i iznosi 15,79.
Prema veličini poslodavca najviše prijavljenih ozljeda na mjestu rada dogodilo se kod poslodavaca s više od 500 zaposlenih (43,13 %).
Najviše ozljeda na mjestu rada dogodilo se u industrijskoj zoni (35,31 %), odnosno, u proizvodnoj zoni, tvornici i radionici (22,08 %).
Najčešća specifična aktivnost koju je radnik izvodio u trenutku ozljede na mjestu rada je kretanje (4.260), a materijalno sredstvo povezano sa specifičnom aktivnosti u 2.337 slučaja su zgrade, građevine, podloge na površini zemlje.
Ključni poremećaj koji je doveo do ozljede radnika je gubitak kontrole (djelomični ili potpuni) - nad strojem, prijevoznim sredstvom, opremom, ručnim alatom, predmetom, životinjom (2.844), a materijalno sredstvo povezano s poremećajem u 824 slučaja je ručni alat bez pogona.
Od ukupnog broja prijavljenih ozljeda na mjestu rada najčešći kontakt; način ozljeđivanja koji je doveo do ozljede radnika je horizontalni ili vertikalni sudar s nepokretnim predmetom (3.214), a materijalno sredstvo povezano s ovim kontaktom u 2.555 slučaja su zgrade, građevine, podloge na površini zemlje.
Od 13.122 prijavljenih ozljeda na mjestu rada najviše je bilo lakih ozljeda (92,51 %). Najčešće prijavljene ozljede na mjestu rada su ozljede gornjih ekstremiteta (39,03 %) u čijem udjelu prsti čine 20,87 %.
Krajnje je zabrinjavajuće da se pored visokog broja poginulih radnika, u Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina bilježi više desetaka umrlih radnika na radnom mjestu! U posljednje četiri godine, uz ukupno 68.040 prijavljenih ozljeda na radu registrirano je i 218 smrtnih slučajeva u radnim prostorima, od čega 118 zbog nesreća, a čak njih 90 zbog bolesti radnika. Smrt na radu, neovisno je li uzrokovana ozljedom ili bolešću, mora potaknuti nadležne institucije, kao i sve ostale sudionike na primjereno i neodgodivo djelovanje.
Unaprijediti prikupljanje i obradu podataka
Podatak o smrtnim ozljedama prikazuje samo broj ozljeda koje su rezultirale smrću radnika do trenutka prijavljivanja ozljede na radu. Prema ESAW metodologiji ozljeda na radu sa smrtnih ishodom je ozljeda koja je dovela do smrti ozlijeđenog unutar godine dana od ozljeđivanja, dok u Republici Hrvatskoj takvi podaci, i dalje, nisu dostupni.
Iz podataka za 2021. g. može se uočiti daljnji nastavak dosadašnjih trendova, odnosno da se najveći broj ozljeda na mjestu rada događa za vrijeme kretanja, zbog padova, najviše u zgradama, građevinama, površinama u razini zemlje, a nešto manje iznad razine zemlje, odnosno s visine te da je najčešći način ozljeđivanja horizontalni ili vertikalni udar u nepokretan predmet, odnosno površinu. Općenito gledajući podatke prikupljene iz obrasca prijave ozljede na radu može se zaključiti da poslodavci ne ispunjavaju precizno podatke o ozljedi na radu pogotovo u opisnom dijelu prijave ozljede na radu što otežava utvrđivanje stvarnih činjenica kako je došlo do ozljede. Preciznije popunjeni obrasci pomogli bi da analiza ozljeda na radu pokaže jasniju sliku poremećaja koji su doveli do ozljede, a što bi pomoglo kod poduzimanja preventivnih i korektivnih mjera za smanjenje broja ozljeda na radu.
Potrebno je nastaviti i intenzivirati započeti plan razvoja projekta Središnjeg nacionalnog informacijskog sustava (Data Collectora), kako bi se integrirali i koristili svi relevantni podaci potrebni za praćenje, analizu, istraživanja i provedbu kampanja i aktivnosti usmjerenih na dobrobit te unapređivanje sigurnosti i zdravlja radnika u Republici Hrvatskoj (https://www.sigurnost.eu/cjeloviti-i-pouzdani-podaci-kljucni-za-prevenciju-rizika-na-radu/).
Većina ozljeda na radu može se u potpunosti izbjeći, odgovarajućom procjenom rizika uz odgovarajuću poduku i osobnu zaštitnu opremu. Zato je između ostalog važna precizna obrada podataka i praktično korištenje prikupljenih podataka.
Zdravstveni rizici na radu
Naravno, nipošto se ne smiju zanemariti uvjeti rada i zdravlje na radu i ta tema mora biti u središtu djelovanja, zdravstvenog sustava i područja rada.
Robotizacija, umjetna inteligencija, rad na daljinu i novi modeli poslovanja već su počeli uvoditi velike promjene u svijet rada, što neizbježno utječe na zdravlje i sigurnost na radu. Ponavljajući pokreti gornjih udova i dugo sjedenje dva su čimbenika rizika kojima su radnici najviše izloženi. Stoga sigurnost i zdravlje na radu više nisu ugroženi samo zbog vrlo opasnih situacija, već i zbog dugotrajne izloženosti čimbenicima rizika niske amplitude.
EU upućuje da se više pozornosti usmjeri i na bolesti povezane s radom, kao što su rak, bolesti krvožilnog sustava, mišićno-koštani poremećaji i bolesti povezane sa psihosocijalnim rizicima, koje su najsmrtonosnije i najčešći su uzrok bolovanja u EU-u.
Polovica radnika u EU-u smatra stres uobičajenim na svojem radnom mjestu, a stres pridonosi otprilike polovici svih izgubljenih radnih dana. Hrvatska nije iznimka pa je nužno razviti i provesti intervencije za promicanje dobrog mentalnog zdravlja i sprečavanje mentalnih bolesti na radnom mjestu. Psihosocijalni rizici proizlaze iz lošeg dizajna, organizacije i upravljanja poslom, kao i lošeg socijalnog konteksta posla te mogu dovesti do negativnih psiholoških, fizičkih i socijalnih ishoda kao što je stres povezan s poslom, izgaranje na poslu ili depresija. Radnici doživljavaju stres ako su radni zahtjevi prekomjerni i nadilaze njihove mogućnosti. Osim psihičkih problema u radnika koji pate od dugotrajnog stresa, mogu se razviti ozbiljni fizički zdravstveni problemi kao što je bolest krvožilnog sustava ili problemi mišićno-koštanog sustava.
Rizici uzrokovani nepravilnim držanjem, izloženost repetitivnim pokretima, zamornim ili bolnim položajima tijela te nošenje ili pomicanje teških tereta predstavljaju vrlo česte čimbenike rizika na radnom mjestu koji mogu uzrokovati poremećaje mišićno-koštanog sustava.
Izgubljeni radni dani i troškovi
Nisu zanemarive i negativne posljedice u obliku troškova. Ako usporedimo ukupan broj dana privremene nesposobnosti za rad i broj aktivnih osiguranika, proizlazi da je svaki zaposlenik na razini Hrvatske tijekom 2021. godine bolovao prosječno 12,5 dana (11,31 dana u 2020.).
Prema podacima svakog dana spriječeno je za rad zbog bolovanja više od 64.400 radnika, od čega njih više od 2.440 zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti. Stopa privremene nesposobnosti za rad zbog ozljede na radu i profesionalnih bolesti u 2021. godini iznosila je 0,15, isto kao i u 2020. godini. Iznadprosječne stope izostanka s posla po ovoj osnovi evidentirane su u Zagrebu (0,20), Osijeku (0,19), Čakovcu (0,19), Rijeci (0,18) i Virovitici (0,17).
Izgubljenih radnih dana tijekom godine je više od 20.000.000, od čega se na priznate ozljede na radu i profesionalne bolesti odnosi više od 765.000 izgubljenih radnih dana. Za naknade u vrijeme bolovanja zbog ozljeda na radu i profesionalnih bolesti godišnje se isplati više od 186.000.000 kn, a za mjere specifične zdravstvene zaštite dodatnih više od 94.000.000 kn ili ukupno više od 280.000.000 kn. Ako tome pridodamo i indirektne troškove poslovnih subjekata, onda je očito da područje sigurnosti i zaštite zdravlja na radu ima iznimnu važnost za gospodarstvo.
Ukupna stopa privremene nesposobnosti za rad u 2021. godini (na teret poslodavca i na teret HZZO-a) iznosi 4,00 što znači da je veća 11,11 % u odnosu na 2020. godinu kada je iznosila 3,60. Po područnim službama evidentiran je raspon stope od 2,96 (PS Dubrovnik) do 4,53 (PS Rijeka).
Najviša stopa privremene nesposobnosti za rad na teret HZZO-a iskazana je u djelatnosti Zdravstvene zaštite i socijalne skrbi u visini od 3,36 što predstavlja porast od 8,74 % (3,09 u 2020.). U ovoj djelatnosti zaposleno je prosječno 104.185 osoba, prosječno dnevno s posla izostaje 3.500 zaposlenika uz 1.095.458 dana privremene nesposobnosti za rad.
U djelatnosti Opskrba vodom: uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom iskazana je stopa privremene nesposobnosti za rad od 2,71 (2,55 u 2020.), zaposleno je 22.866 osiguranika, a prosječno dnevno s posla zbog bolesti izostaje 619 zaposlenika.
Potrebno je spomenuti djelatnosti koje imaju stopu izostanaka s posla na teret HZZO-a veću od prosjeka Republike Hrvatske, a uz to i veći udio u aktivnim osiguranicima i veliki broj dnevno bolesnih kao što su trgovina na veliko i malo s 227.593 zaposlenih (5.291 dnevno bolestan) te prerađivačka industrija s 214.966 zaposlenih (4.981 dnevno bolestan).
Sigurnost na radu samo je polovica jednadžbe. Druga polovica je ono što se događa izvan posla. Moramo razmišljati o sigurnosti ne samo kroz prizmu rada; moramo razmišljati o sigurnosti iz svih kutova i sa svih strana – svaki dan, u svakoj aktivnosti.
Uz sigurno i zdravo radno mjesto, ravnotežu između poslovnih i privatnih obveza, za očuvanje radne sposobnosti od presudne je važnosti osobno stajalište prema zdravim životnim navikama izvan radnog mjesta (pretilost, pušenje,…).
Nacionalni program „Živjeti zdravo „i praktična provedba modula„; „Tvrtka prijatelj zdravlja“ jedan su od načina pozitivnog i proaktivnog djelovanja na osvješćivanje o odgovornosti za vlastito zdravlje i očuvanje radne sposobnosti.
Jačati kadrovske resurse inspekcije i medicine rada
Činjenica je da raste broj zaposlenih kao nikada ranije. Međutim, istovremeno je u padu broj inspektora za radne odnose, za zaštitu na radu i timova medicine rada. I Vlada treba imati uvid u te pokazatelje zbog poduzimanja odgovarajućih mjera.
Donošenje novih ili izmjene i dopune postojećih zakona neće riješiti problem sigurnosti i zdravlja na radu ako se ne uspostave i drugi potrebni mehanizmi i preduvjeti, a među njima je iznimo važno osigurati provođenje inspekcijskog nadzora. Nije dovoljno propisati sankcije pa makar one bile i značajne ako će to ostati „mrtvo slovo na papiru“. Područje rada, sigurnosti i zdravlja na radu posebno je osjetljivo jer se radi o temeljnim radnim i ljudskim pravima.
U Državnom inspektoratu RH u Sektoru inspekcije rada, Sektoru za praćenje i unapređivanje rada, područnim uredima i ispostavama sistematizirano je ukupno 148 radnih mjesta u području radnih odnosa. Na dan 1.7.2022.g. bilo je popunjeno ukupno 111 radnih mjesta ili 75 %.
U području zaštite na radu sistematizirano je ukupno na području RH (sjedište, područni uredi i ispostave) 120 radnih mjesta. Na dan 1.7.2022. g. bila su popunjena 82 radna mjesta ili 68 %.
Broj osiguranika indikator je razine zaposlenosti, a prema HZMO-ovim podacima krajem srpnja 2022. je u evidenciji imao 1.645.750 osiguranika. Kako je prema preporuci Međunarodne organizacije rada na 10.000 zaposlenih potreban jedan inspektor za područje radnih odnosa te jedan za područje zaštite na radu, očito je da je planirani broj u sistematizaciji, a posebno u trenutnoj popunjenosti ispod navedenog kriterija ali i potreba.
U odnosu na propisani nacionalni standard u RH jedan tim medicine rada na 7.000 radnika, trenutno u odnosu na broj zaposlenih nedostaje više od 50 timova medicine rada za skrb o zdravlju radnika.
Prirodnim odljevom u mirovinu ili mogućim odlascima sadašnji broj inspektora i liječnika medcine rada mogao bi se i dalje smanjivati, što zahtijeva žurnu reakciju i poduzimanje odgovarajućih mjera Vlade.
Istraživanje putokaz za akciju i prevenciju
Daljnja istraživanja i prikupljanje podataka te promicanje zdravlja na radnom mjestu na razini EU-a i na nacionalnoj razini trebali bi biti prioritet pri sprečavanju profesionalnih bolesti i nesreća na radu. Sve države članice EU-a, pa tako i Hrvatska pozvane su da izrade mehanizme koordinacije između tijela javnog zdravstva i zaštite na radu te da jačaju suradnju i razmjenu informacija između inspekcija rada i drugih relevantnih nacionalnih tijela zbog poboljšanja zdravstvenih i sigurnosnih standarda u svim sektorima. Države članice trebale bi se usredotočiti na uporabu digitalnih alata kako bi inspekcija rada bila učinkovitija sprečavanjem i otkrivanjem kršenja zakona pa se ukazuje na potrebu praćenja i prikupljanja podataka o stanju mentalnih i psihosocijalnih rizika po sektorima, kao i drugih podataka ključnih za analize, istraživanja i poduzimanje ciljanih i usmjerenih aktivnosti.
Nacionalne strategije sigurnosti i zdravlja na radu, koje postoje zbog strategije EU-a, također moraju imati strategiju za nultu smrtnost na radnom mjestu. “Vizija nula” ne znači da rizik na poslu ne postoji, već da se potencijalni izvori rizika moraju svesti na minimum.
Nulta vizija trebala bi se pozabaviti temeljnim uzrocima nesreća povezanih s radom; kao što je nedostatak ili zanemarivanje sigurnosnih mjera i promicanje kulture prevencije. Prijeko je potrebno uspostaviti i razviti sinergije između zdravlja na radu, javnog zdravstva i područja rada. Radeći prema zajedničkoj viziji Europe bez nesreća na radu i profesionalnih bolesti, možemo zajedno poduzeti konkretne mjere kako bismo osigurali da svi radnici uživaju pravo na sigurnu radnu okolinu.
Vrijeme je za snažno promicanje visokih standarda sigurnosti i zdravlja na radu u Hrvatskoj, poboljšanje prevencije nesreća i bolesti na radu, i prihvaćanje činjenice da je ulaganje u sigurnost i zaštitu zdravlja na radu profitabilna investicija, a ne dodatni „namet“ i trošak.
Uvođenjem diferencirane premije osiguranja za zaštitu zdravlja na radu u Hrvatskoj kao ekonomskog poticaja za poboljšanje uvjeta rada, pozornost poduzeća može se usmjeriti na ekonomske aspekte zdravlja i sigurnosti na radu. Bio bi to prvi i najvidljiviji signal da se ulaganje u zaštitu zdravlja i sigurnost na radu isplati.
Odgovoran pristup sigurnosti i zdravlju na radu poboljšava održivost zdravstvenog i mirovinskoga sustava i pomaže u rješavanju dugoročnih učinaka starenja stanovništva i nedostatka radne snage.
Nužno je informirati, educirati i jačati preventivno djelovanje svih ključnih aktera u radnoj okolini te donijeti konkretan nacionalni akcijski plan i osigurati primjerene uvjete za učinkovito djelovanje inspekcije zaštite na radu i medicine rada.
Više je nego očito da je potrebno jačati razvoj kulture sigurnosti i zdravlja na radu; angažirano i suradno pristupiti provedbi osmišljenih i ciljanih kampanja na nacionalnoj razini, uvođenju obrazovnih sadržaja o sigurnosti i zdravlju na radu u vertikalu odgojno-obrazovnog sustava, uz jačanje i kontinuiranu primjenu edukativnih aktivnosti u radnoj okolini, budući da jednokratno „osposobljavanje za rad na siguran način“ nije dovoljno i ne dovodi do prevencije i smanjivanja ozljeda na radu.
Vitomir Begović