Zakonodavne aktivnosti o zaštiti na radu u fokusu: Kako do jasnih i provedivih propisa u praksi?

ZIRS IT Uncategorized 2 studenoga, 2026 | 0

Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike uputilo je u javno savjetovanje Obrazac zakonodavnih aktivnosti za 2027. godinu. Savjetovanje je otvoreno u razdoblju od 21. listopada do 5. studenoga 2026. godine, što predstavlja ključnu priliku da se svi zainteresirani dionici aktivno uključe u proces donošenja odluka – u ovom slučaju, kreiranja izmjena i dopuna Zakona o zaštiti na radu.

U svrhu oblikovanja kvalitetnih i primjenjivih zakonodavnih promjena u području sigurnosti i zdravlja na radu, odlučio sam aktivno pridonijeti ovom procesu kroz dva ključna segmenta:

Stručne i argumentirane prijedloge – koji jasno definiraju razloge i ciljeve promjena, a utemeljeni su na dugogodišnjem profesionalnom iskustvu i sustavnom praćenju stanja na terenu.
Konkretna normativna rješenja – pripremljena za izravnu integraciju u zakonodavni tekst, čime se predložene odredbe odmah mogu oblikovati kao nacrt prijedloga izmjena i dopuna Zakona.

Unaprjeđenje zakonodavnog okvira u području sigurnosti i zdravlja na radu smatram temeljnim preduvjetom za dugoročni razvoj sustava, očuvanje zdravlja radnika te podizanje opće razine sigurnosti u radnim sredinama. Pritom je sadržajno i nomotehnički primarno osigurati jasne i izravno provedive propise. Time bi se u potpunosti eliminirala potreba za naknadnim tumačenjima i službenim mišljenjima nadležnog ministarstva, koja u praksi često narušavaju pravnu sigurnost i stvaraju konfuziju među dionicima.

U nastavku članka donosim detaljan prikaz, obrazloženje pojedinih otvorenih pitanja te konkretna rješenja koja sam službeno uputio u javno savjetovanje.

Usklađenost s nacionalnim strategijama, digitalizacijom i rasterećenjem gospodarstva (Uklanjanje paralelnih procesa)

Sigurnost i zdravlje na radu moraju se kroz viziju, propise te institucionalni i organizacijski ustroj formalno definirati kao temeljno ljudsko pravo i jedan od ključnih prioriteta gospodarskog i socijalnog razvitka Republike Hrvatske. Izmjene i dopune Zakona o zaštiti na radu ne smiju se donositi izolirano. One moraju biti u potpunoj sinergiji sa zakonodavnim i strateškim smjernicama koje državnu upravu transformiraju u učinkovit servis poduzetnika, radnika i drugih dionika.

Predlaže se da se izmjene i dopune Zakona o zaštiti na radu ne donose izolirano, već u potpunoj usklađenosti sa ključnim strateškim dokumentima.

Učinkovita reforma područja sigurnosti i zdravlja na radu temelji se na usklađivanju s krovnim nacionalnim i europskim dokumentima koji propisuju modernizaciju uprave i rasterećenje realnog sektora:

Nacionalni plan razvoja javne uprave: Definira transformaciju državne uprave u ekonomičan servis orijentiran korisnicima, uz potpunu digitalizaciju procesa.

Nacionalnoj razvojnoj strategiji:Uklkjučuje jačanje ljudskih potencijala, očuvanje radne sposobnosti radnika te podizanje produktivnosti i konkurentnosti gospodarstva kroz sigurna i zdrava radna mjesta.

Strategija digitalne Hrvatske: Propisuje integraciju javnih usluga, interoperabilnost sustava te primjenu načela "samo jednom" (podaci se od poduzetnika izuzimaju samo jednom i dijele među tijelima).

Smjernice Vlade RH za administrativno rasterećenje gospodarstva: Zahtijevaju sustavno uklanjanje administrativnih barijera,preklapanja nadležnosti i poslova između državnih tijela, smanjenje parafiskalnih nameta i pojednostavljenje poslovnih procedura.

Strateški okvir EU-a za zdravlje i sigurnost na radu: Naglašava prilagodbu zelenoj i digitalnoj tranziciji, rješavanje pitanja mentalnog zdravlja na radnom mjestu te povećanje otpornosti na buduće krize.

Zakon o općem upravnom postupku (ZUP) i Zakon o državnoj upravi: Temeljni zakonski stupovi koji obvezuju tijela na učinkovitost, ekonomičnost i postupanje u korist pravne sigurnosti dionika.

Ciljevi novog zakonodavnog teksta i pratećih podzakonskih akata

Izmjene Zakona o zaštiti na radu i usklađivanje podzakonskih propisa moraju aktivno pratiti reformske smjernice i osigurati četiri ključna stupa moderne administracije:

Učinkovita administracija:stvaranje ekonomične javne uprave prilagođene korisnicima;pružanje brze i transparentne usluge poslodavcima, radnicima i stručnjacima zaštite na radu.

Uklanjanje paralelnih procesa (ukidanje preklapanja): potpuno ukidanje dvostrukih, paralelnih ili preklapajućih nadležnosti i poslova između različitih ministarstava, zavoda i inspekcijskih službi;jasno normativno razgraničenje odgovornosti kako bi se eliminirala pravna nesigurnost i dvostruko izvještavanje.

Smanjenje administrativnih i financijskih troškova:direktno i mjerljivo smanjenje financijskih i administrativnih troškova realnog sektora (kroz digitalizaciju evidencija, e-učenje, automatizaciju prijava i preuzimanje podataka iz primarnih registara;racionalizacija rashoda državnog proračuna optimizacijom administrativnih procesa.

Racionalizacija resursa:optimalno i svrhovito korištenje ljudskih i materijalnih resursa u sustavu nadzora i podrške sigurnosti i zdravlju na radu; usmjeravanje fokusa s forme i administrativnog "papirnatog" ispunjavanja normi na stvarnu prevenciju i očuvanje zdravlja.

Primjedba i prijedlog dinamike donošenja podzakonskih akata

Predlaže se odgoda daljnjeg procesa pripreme, obveznog savjetovanja,donošenja, usvajanja i stupanja na snagu pet pravilnika iz područja zaštite na radu koji su ranije planirani do kraja 2026. godine, i to:Pravilnika o osposobljavanju i usavršavanju iz zaštite na radu te polaganju stručnog ispita, Pravilnika o ispitivanju radnog okoliša , Pravilnika o obavljanju poslova zaštite na radu,Pravilnika o pregledu i ispitivanju radne opreme, i Pravilnika o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu.

Pored toga ,uz donošenje izmjena i dopuna Zakona o zaštiti na radu bit će potrebno izvršiti izmjene i dopune,odnosno donijeti odgovarajući novi Pravilnik o priznanjima i nagradama radi unapređivanja zaštite na radu (između ostalog ujednačiti iznos novčane nagrade s onom za životno djelo za humanitarni rad) i dr.

Donošenje i stupanje na snagu izmjena i dopuna Zakona o zaštiti na radu podrazumijeva istodobno i usklađeno stupanje na snagu svih pripadajućih podzakonskih akata (pravilnika).

Praksa u kojoj zakon stupi na snagu, a na provedbene pravilnike se čeka mjesecima (ili godinama), stvara opasan pravni vakuum i onemogućuje poslodavcima i stručnjacima zakonito postupanje. Uvjetovanjem istodobnog stupanja na snagu cijelog paketa propisa ("simultani zakonodavni postupak") jamči se cjelovitost sustava i trenutna primjenjivost novih pravila.

Donošenje podzakonskih propisa (pravilnika) prije nego što se usvoje izmjene i dopune krovnog zakona izravno narušava načelo zakonitosti, pravnu hijerarhiju te sukladnost i cjelovitost zakonodavnog paketa. Parcijalno i preuranjeno donošenje provedbenih propisa unosi pravnu nesigurnost. Nacrti prijedloga pravilnika koji su upućeni socijalnim partnerima sadrže ozbiljne normativne kontradikcije te su u tom obliku neprovedivi u praksi.Kako bi se osigurala potpuna usklađenost, pravna sukladnost i nomotehnička cjelovitost sustava, nužno je najprije redefinirati i učvrstiti zakonski okvir (Zakon),i na osnovu novih zakonskih rješenja,uz prethodnu pravovremenu pripremu odmah pristupiti donošenju pratećih pravilnika.

Uvrštavanje žurnog donošenja tri ključna pravilnika koji se čekaju od 2014.

U okviru planiranja zakonodavnih aktivnosti za 2027. godinu, a u vezi s izmjeneama i dopunama Zakona o zaštiti na radu, zahtijeva se da se kao apsolutni prioritet nulte kategorije utvrdi donošenje i objava tri ključna podzakonska akta iz nadležnosti ministra nadležnog za zdravstvo, uz suglasnost ministra nadležnog za rad. Riječ je o provedbenim propisima čija zakonska obveza donošenja datira još od 2014. godine, a koji do danas nisu doneseni: Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada, Pravilnik o pružanju prve pomoći te Pravilnik o satnici specijalista medicine rada.

Razlozi i pravni temelj za hitno postupanje

Pravna nesigurnost i zastarjeli okvir: Više od dvanaest godina neaktivnosti nadležnih tijela državne uprave stvara goleme pravne praznine. Poslodavci i stručnjaci zaštite na radu u praksi su prisiljeni primjenjivati zastarjele pravilnike preuzete iz bivših država i sustava. Ti propisi su potpuno neusklađeni s modernim tehnologijama, digitalizacijom i suvremenom organizacijom rada.

Upozorenje Ustavnog suda: Radna skupina za pripremu predmetnih nacrta akata (u kojoj MROSP ima svog predstavnika) imenovana je tek nakon izričitog Upozorenja Ustavnog suda Republike Hrvatske upućenog predsjedniku Vlade u veljači 2024. godine. Unatoč tome, proces još uvijek nije finaliziran.

Zajednička odgovornost resora: Iako je nositelj izrade Ministarstvo zdravstva, MROSP kao ministarstvo nadležno za rad dijeli suodgovornost za sustav zaštite na radu. Država gubi moralni i pravni autoritet zahtijevati striktno provođenje mjera od poslodavaca i radnika ako sama ne poštuje vlastite zakonske obveze i rokove.

Cilj hitnog donošenja podzakonskih akata

Cilj je uspostava cjelovitog,učinkovitog i pravno sigurnog sustava zaštite zdravlja i sigurnosti radnika na mjestu rada kroz žurno otklanjanje višegodišnjeg zakonodavnog vakuuma, čime se osigurava puna primjena krovnog Zakona o zaštiti na radu iz 2014. godine i postupa u skladu s izričitim Upozorenjem Ustavnog suda RH iz veljače 2024. godine.Novi akti trebaju obuhvatiti bitne aspekte zaštite i osnažiti mjere prevencije:

1.Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada:Definiranje novog, tehnološki ažuriranog popisa poslova s povećanim rizikom prilagođenog digitalizaciji, automatizaciji i novim industrijama. Uz to, cilj je propisivanje jasnih, suvremenih zdravstvenih i psihofizičkih uvjeta koje radnici moraju ispunjavati, čime se izvan snage stavljaju neprimjenjivi propisi preuzeti iz bivših država.

2.Pravilnik o pružanju prve pomoći na mjestu rada:Standardizacija opreme, sanitetskog materijala i postupaka prve pomoći u skladu s modernim medicinskim protokolima i specifičnostima suvremenih mjesta rada .Cilj je i uvođenje učinkovitijeg i bržeg sustava osposobljavanja radnika za pružanje prve pomoći, te obnavljanja znanja.

3.Pravilnik o satnici specijalista medicine rada na mjestu rada:Osiguranje obvezne i mjerljive prisutnosti stručnjaka medicine rada izravno kod poslodavaca. Definiranjem fiksnog minimalnog broja sati (prema procjeni rizika i broju radnika) postiže se stvarna, a ne samo formalna preventivna zdravstvena zaštita te se ubrzava izrada kvalitetnih procjena rizika.

Promjena naziva krovnog propisa (Inicijativa za prelazak na naziv Zakon o sigurnosti i zdravlju na radu – usklađivanje s EU OSH standardom)

Predlaže se da se u sklopu zakonodavnih promjena za 2027. godinu naziv Zakona o zaštiti na radu izmijeni u Zakon o sigurnosti i zdravlju na radu, uz pripadajuće terminološko usklađivanje cjelokupnog teksta zakona i pratećih podzakonskih akata.

Razlozi promjene naziva zakona

Promjena naziva Zakona o zaštiti na radu u Zakon o sigurnosti i zdravlju na radu predlaže se prvenstveno radi usklađivanja s terminologijom Europske unije, prelaska s reaktivnog na preventivni pristup te ravnopravnog naglašavanja mentalnog i fizičkog zdravlja uz samu tehničku sigurnost.

Usklađivanje s EU i međunarodnim standardima: Temelj modernog radnog prava u Europi je Okvirna direktiva EU o sigurnosti i zdravlju na radu (89/391/EEZ), koja koristi termin Occupational Safety and Health (OSH). Većina država članica, kao i susjedne države u procesima reformi, usvajaju upravo taj naziv kako bi nacionalno zakonodavstvo izravno reflektiralo europske standarde i konvencije Međunarodne organizacije rada (ILO-a).

Zaokret prema prevenciji (Sigurnost): Riječ "zaštita" povijesno vuče korijene iz sustava koji su se aktivirali tek nakon što opasnost nastane (reaktivne mjere poput nošenja opreme ili sanacije štete). Nasuprot tome, sigurnost podrazumijeva proaktivno upravljanje rizicima, tehničko unaprjeđenje radnih procesa i stvaranje okruženja u kojem se incidenti uopće ne događaju.U prilog tome napominjme da je Strateški okvir EU-a za zdravlje i sigurnost na radu službeno usvojio koncept „Vision Zero” (Vizija nula), s primarnim ciljem prema stvaranju kulture prevencije i drastičnom smanjenju nesreća i profesionalnih bolesti na radnom mjestu.

Proširenje fokusa na cjelovitu dobrobit (Zdravlje): Pojam zdravlja naglašava cjelokupnu dobrobit radnika na radnom mjestu, a ne samo odsustvo ozljeda. Tradicionalni pojam zaštite na radu ljude najčešće asocira na gradilišta, strojeve i fizičke ozljede. Međutim, suvremeno tržište rada donosi nove izazove. Uvođenje "zdravlja" u sam naslov zakona daje jednaku pravnu težinu:

Psihosocijalnim rizicima: prevenciji stresa na radnom mjestu, profesionalnom izgaranju (burnout), profesionalnim bolestima te zaštiti od uznemiravanja;
Novim oblicima rada: preciznijem reguliranju rada od kuće, daljinskog rada i platformskog rada. I dr.;
Klimatskim promjenama: zaštiti radnika od ekstremnih vremenskih uvjeta (poput rada na visokim temperaturama), što je potrebno propisati izmjenom zakona i uskladiti s drugim propisima.

Ciljevi izmjene naziva zakona

Usklađivanje s pravnom stečevinom EU-a: Izravno transponiranje terminologije iz Okvirne direktive EU 89/391/EEZ (Occupational Safety and Health – OSH).

Modernizacija radnog okruženja: Pomicanje fokusa s pukog tehničkog nadzora (strojevi i gradilišta) na cjelokupnu dobrobit radnika, s posebnim naglaskom na mentalno zdravlje, psihosocijalne rizike i nove oblike rada.

Promjena paradigme djelovanja: Prelazak s reaktivnog pristupa (zaštita i sanacija nakon nastanka štetnog događaja) na proaktivni i preventivni pristup (sustavno upravljanje sigurnošću i zdravljem).

Terminološka dosljednost: Ujednačavanje naziva krovnog zakona s međunarodnim konvencijama Međunarodne organizacije rada (ILO-a).

Prijedlog normativnog rješenja

Članak 1.

U Zakonu o zaštiti na radu („Narodne novine“, br. 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18) naziv Zakona mijenja se i glasi:„Zakon o sigurnosti i zdravlju na radu“.

„Članak 2.

Članak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Ovim se Zakonom uređuje sustav sigurnosti i zdravlja na radu u Republici Hrvatskoj, a osobito nacionalna politika i strategija, svrha, načela i mjere sigurnosti i zdravlja na radu, dužnosti poslodavca, prava i obveze radnika i povjerenika radnika za sigurnost i zdravlje na radu, obavljanje poslova sigurnosti i zdravlja na radu te nadzor nad primjenom ovoga Zakona.

(2) Svrha ovoga Zakona je sustavno unaprjeđivanje sigurnosti i zdravlja na radu, proaktivno sprječavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti, bolesti u vezi s radom te zaštita mentalnog i fizičkog zdravlja radnika i drugih osoba u radnim procesima.“

Članak __ (Prijelazne i završne odredbe )

„(1) U cijelom tekstu Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, br. 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18) riječi: „zaštita na radu“ u određenom padežu zamjenjuju se riječima: „sigurnost i zdravlje na radu“ u odgovarajućem padežu.

(2) U cijelom tekstu Zakona riječi: „povjerenik radnika za zaštitu na radu“ i „specijalist zaštite na radu“ u određenom padežu zamjenjuju se riječima: „povjerenik radnika za sigurnost i zdravlje na radu“ i „specijalist sigurnosti i zdravlja na radu“ u odgovarajućem padežu.

(3) Svi podzakonski propisi doneseni na temelju Zakona o zaštiti na radu uskladit će se s odredbama ovoga Zakona najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.“

Strateško pozicioniranje sigurnosti i zdravlja na radu kao javnog interesa

Predlaže se da se kroz izmjene i dopune Zakona o zaštiti na radu te prateće strateške dokumente, područje sigurnosti i zdravlja na radu definira kao ključni prioritet gospodarskog i socijalnog razvitka Republike Hrvatske, uz izravno promicanje humanocentričnog pristupa (u čijem je središtu čovjek).

Učinkovito sprječavanje ozljeda na radu i profesionalnih bolesti može se postići jedino ako se sigurno i zdravo radno okruženje tretira kao osnovno ljudsko pravo i područje od posebnoga društvenog interesa. Država mora preuzeti vodeću i proaktivnu ulogu te kroz viziju, zakonodavni, institucionalni i organizacijski ustroj osigurati da zaštita zdravlja radnika postane temelj održivoga gospodarstva.

Predlaže se da se zakonodavnim izmjenama pristupi sustavno, uz obvezno i izravno uključivanje stručnjaka zaštite na radu, timova medicine rada te predstavnika akademske zajednice već u najranijoj (prednacrtnoj) fazi izrade propisa. Nadalje, predlaže se da se kroz zakonodavni okvir prepozna potreba strukovnog komorskog organiziranja stručnjaka zaštite na radu.

Obrazloženje: Budući da struka nije istaknuta kao ključni stup u izradi analize u vezi s predloženim Obrazcem, potrebno je podsjetiti da su stručnjaci zaštite na radu i timovi medicine rada izravni nositelji sustava sigurnosti. Njihovo rano uključivanje ključno je iz sljedećih razloga:

Praktično iskustvo kao temelj legislative: Struka u svakodnevnoj praksi najbolje prepoznaje koja su zakonska rješenja neprovediva, manjkava ili zastarjela.

Prevencija disfunkcionalnih rješenja: Dosadašnja praksa potvrdila je da izostanak operativaca u ranim fazama modeliranja propisa rezultira normativnim rješenjima koja su kontradiktorna i neprovediva na terenu. Uključivanjem akademske zajednice i praktičara osigurava se ravnoteža između teorijskih standarda i stvarne provedivosti.

Komorsko organiziranje: Uspostava strukovne komore nužna je radi ostvarivanja institucionalnog, stručnog i neovisnog utjecaja na kreiranje politika sigurnosti i zdravlja na radu te kontinuiranog podizanja kvalitete struke.

Restrukturiranje i promjena naziva savjetodavnog tijela Vlade RH:“Nacionalno vijeće za sigurnost i zdravlje na radu“

Ograničene promjene navedene u Obrascu MROSP u vezi sastava Nacionalnog vijeća za ZNR-a nisu cjelovite niti na potrebnoj zakonodavnoj razini.Zato se predlaže cjelovito restrukturiranje njegova sastava na strogo stručnoj,tripartitnoj i interdisciplinarnoj osnovi.Predlaže se prenošenje administrativno-tehničke podrške na Ured Vlade RH za socijalno partnerstvo, uvođenje obvezne evaluacije svih nacrta zakona i propisa prije upućivanja u proceduru savjetovanja, odnosno rasprave i donošenja, kao i dodjela isključivog mandata Vijeću za evaluaciju i dodjelu nacionalnih priznanja za izvrsnost.Navedene promjene mogu izravno pridonijeti sadržajnom,neovisnom, profesionalnom i kvalitetnom radu ovoga tijela.

Razlozi za predloženu promjenu

Usklađivanje s europskim standardima (OSH): Naziv i fokus tijela pomiču se s užeg termina „zaštita na radu“ prema sveobuhvatnijem europskom standardu „sigurnost i zdravlje na radu“ (Occupational Safety and Health – OSH).

Otklanjanje formalizma i pasivne uloge: Dosadašnji zakonodavni okvir nije dovoljno precizno i proaktivno definirao ulogu Nacionalnog vijeća.Definiranjem jasnih izvršnih i savjetodavnih nadležnosti, Vijeće prestaje biti samo formalno tijelo na papiru i postaje ključni pokretač modernizacije sustava.

Neadekvatnost sadašnjeg sastava Vijeća:Budući da su ministarstva (MROSP i Ministarstvo zdravstva) tijela koja predlažu zakone i provode politike, njihovo članstvo i aktivno sudjelovanje u glasovanju unutar savjetodavnog tijela Vlade RH zapravo dovodi do toga da izvršna vlast "savjetuje samu sebe" i glasa o vlastitim prijedlozima.

Inkluzivan i stručno utemeljen sastav: Novi sastav jasnije integrira ključne izvršne institucije (poput Državnog inspektorata i novoosnovane strukovne Komore), akademsku zajednicu te specijaliste medicine rada.Time se jamči da odluke, analize i stručna mišljenja Vijeća budu utemeljeni na znanosti, struci i autentičnom tripartitnom dijalogu (država, poslodavci, sindikati).

Ciljevi koji se žele postići izmjenama i dopunama Zakona (Nacionalno vijeće)

Podizanje legitimiteta i nadresorska koordinacija:Budući da je Nacionalno vijeće krovno savjetodavno tijelo Vlade Republike Hrvatske, u njegovu sastavu državu (odnosno izvršnu vlast) treba predstavljati izravni predstavnik Vlade RH, a ne predstavnik pojedinačnog ministarstva (resora). Time se podiže politički i pravni legitimitet Vijeća te osigurava nadresorska koordinacija koja je ključna za provođenje politike sigurnosti i zdravlja na radu.Postavljanjem predstavnika resora rada i zdravstva u status stalnih sudionika bez prava glasa (odlučujuće riječi), Nacionalno vijeće dobiva punu neovisnost, a zadržava operativnu sponu s administracijom koja mu pruža podatke i izvješća.

Aktivno sudjelovanje u kreiranju i podizanju kvalitete propisa: Uspostava obveznog „filtra“ stručne rasprave u Vijeću. Cilj je osigurati da svaki nacrt zakona ili podzakonskog akta, kao i Nacionalnog programa prođe evaluaciju Vijeća prije upućivanja na Vladu RH, odnosno ministru nadležnom za rad i ministru nadležnom za zdravstvo. Time se izravno utječe na kreiranje realnih, provedivih i životnih propisa u praksi.

Interdisciplinarnost i zajednička nadlržnost resora:Uključivanjem Ministarstva zdravstva u predlaganje i izradu Nacionalnog programa osigurava se nužna povezanost s medicinom rada i javnim zdravstvom, jer se sigurnost na radu više ne može promatrati izolirano od cjelokupnog zdravstvenog stanja radne snage.

Uvođenje sustava kontinuirane evaluacije strategija: Definiranje zakonske obveze sustavnog mjerenja i evaluacije učinkovitosti Nacionalnog programa. Time se prekida dosadašnja loša praksa u kojoj se strateški dokumenti donose, ali se njihovi stvarni učinci na terenu rijetko statistički i analitički evaluiraju.

Proaktivna prevencija nasuprot reaktivnom djelovanju: Davanje jasnog mandata Vijeću za anticipiranje promjena i trendova na modernom tržištu rada (novi oblici rada) te predlaganje preventivnih politika prije nego što nastanu štetne posljedice za mentalno i fizičko zdravlje radnika.

Osiguranje operativne i administrativne funkcionalnosti: Budući da je riječ o najvišem savjetodavnom tijelu Vlade RH, predlaže se oslanjanje na administrativnu podršku Ureda Vlade RH za socijalno partnerstvo. Koristeći pozitivna povijesna iskustva (iz razdoblja 2001. – 2012.).Obveza donošenja Poslovnika i Godišnjeg programa rada jamči kontinuitet i operativnost.

Institucionalno povezivanje ključnih dionika: Povezivanje Vlade Republike Hrvatske, tijela državne uprave, socijalnih partnera (sindikata i udruga poslodavaca) te znanstvenih i stručnih institucija radi postizanja konsenzusa i jedinstvenog djelovanja u provođenju nacionalne politike sigurnosti i zdravlja na radu.

Jasnoća postupanja i legitimitet odlučivanja: Preciziranjem uloge vanjskih stručnjaka i predstavnika drugih tijela koji u radu Vijeća sudjeluju „bez prava odlučivanja“ u potpunosti se štiti pravni legitimitet glasovanja samih članova, a istovremeno omogućava najšira moguća stručna rasprava o otvorenim pitanjima.

Podizanje javne svijesti i dodjela nacionalnih priznanja: Davanje zakonske podloge Vijeću za organizaciju, koordinaciju i provođenje ključnih obilježavanja (Svjetski i Nacionalni dan sigurnosti i zdravlja na radu, Europski tjedan), čime se jača preventivna kultura u društvu. S obzirom na najviši stručni i tripartitni legitimitet, Vijeću se daje isključivi mandat za nepristranu evaluaciju i dodjelu nacionalnih nagrada i priznanja za izvrsnost u ovom području.

Prijedlog normativnog rješenja

Članak 6.

Članak 6. mijenja se i glasi:

»(1) Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) osniva Nacionalno vijeće za sigurnost i zdravlje na radu (u daljnjem tekstu: Vijeće) radi unaprjeđivanja sigurnosti i zaštite zdravlja radnika, sustavnog praćenja stanja, utvrđivanja, predlaganja i preispitivanja nacionalne politike te predlaganja izmjena zakona i drugih propisa u području sigurnosti i zdravlja na radu u Republici Hrvatskoj.

(2) Vijeće ima 12 članova.

(3) Članove Vijeća imenuje Vlada odlukom na razdoblje od četiri godine, a čine ga:

jedan predstavnik Vlade
jedan predstavnik Državnog inspektorata
jedan predstavnik Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo
jedan predstavnik Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje
dva predstavnika Hrvatske komore za sigurnost i zdravlje na radu
jedan predstavnik akademske zajednice, odnosno visokoškolskih ustanova iz područja sigurnosti i zdravlja na radu
jedan predstavnik akademske zajednice, odnosno visokoškolskih ustanova iz područja medicine rada
dva predstavnika poslodavaca koje predlaže Gospodarsko-socijalno vijeće
dva predstavnika radnika koje predlaže Gospodarsko-socijalno vijeće.

(4) Ministarstvo nadležno za rad i ministarstvo nadležno za zdravstvo, u suradnji s Vijećem, predlažu Vladi donošenje Nacionalnog programa sigurnosti i zdravlja na radu, koji se objavljuje u »Narodnim novinama«.

(5) Administrativne i tehničke poslove za potrebe Vijeća obavlja Ured Vlade nadležan za socijalno partnerstvo.

(6) Na sjednicama Vijeća po pozivu sudjeluju ovlašteni predstavnici ministarstva nadležnog za rad te ministarstva nadležnog za zdravstvo, radi pružanja odgovora, informacija, obrazloženja i izvještavanja iz svog djelokruga, kao i drugi pozvani stručnjaci i predstavnici nadležnih tijela, bez prava odlučivanja.

(7) Vijeće na prvoj, konstituirajućoj sjednici iz reda svojih članova većinom glasova bira predsjednika Vijeća.

(8) Vijeće donosi Poslovnik o radu i Godišnji program rada.«.

Članak 7.

Članak 7. mijenja se i glasi:

»(1) Vijeće djeluje kao stručno i savjetodavno tijelo Vlade.

(2) Vijeće je nadležno osobito za:

oblikovanje i predlaganje politike prevencije profesionalnih rizika te usklađivanje zakonodavstva s međunarodnim standardima i direktivama Europske unije
prateće analize i ocjenjivanje sustava i politike sigurnosti i zdravlja na radu te izvješćivanje Vlade o nalazima i ocjenama, uz predlaganje potrebnih promjena
praćenje učinaka primjene ovoga Zakona, njegovih provedbenih propisa, posebnih zakona i drugih propisa kojima se u Republici Hrvatskoj štite sigurnost i zdravlje radnika te, prema potrebi, predlaganje Vladi njihovih promjena
davanje stručnih mišljenja i preporuka na nacrte iskaza o procjeni učinaka propisa, prijedloge zakona, podzakonskih akata i drugih strateških dokumenata iz područja sigurnosti i zdravlja na radu
predlaganje mjera za unaprjeđivanje sustava sigurnosti i zdravlja na radu u Republici Hrvatskoj
sudjelovanje na nacionalnim konferencijama te u koordinaciji i obilježavanju Svjetskog dana sigurnosti i zdravlja na radu, Nacionalnog dana sigurnosti i zdravlja na radu te Europskog tjedna sigurnosti i zdravlja na radu
objavljivanje javnog poziva i donošenje odluke o godišnjim priznanjima i nagradama koje se dodjeljuju istaknutim pojedincima i organizacijama za postignuća u području sigurnosti i zdravlja na radu
druge poslove na zahtjev Vlade.«
Reforma profesionalnih zvanja

Predlaže se promjena naziva zvanja „stručnjak zaštite na radu“ u „savjetnik za sigurnost i zdravlje na radu“ i „suradnik za sigurnost i zdravlje na radu“, uz uvođenje strukovne Komore.

Razlozi za promjenu i modernizaciju

Usklađivanje s terminologijom Europske unije: Europska unija i njezine ključne direktive (napose Okvirna direktiva 89/391/EEZ) sustavno koriste termin Occupational Safety and Health (OSH). Uvođenje naziva „sigurnost i zdravlje na radu“ u profesionalna zvanja znatno preciznije odražava europski pravni i stručni standard u usporedbi s tradicionalnim, isključivo domaćim pojmom „zaštita na radu“.

Jasno razlikovanje razina složenosti poslova i stupnja obrazovanja: Dosadašnji jedinstveni naziv „stručnjak zaštite na radu“ (koji se unutar sustava razlikovao isključivo kroz I. i II. stupanj) često je unosio zabunu na tržištu rada te nije dovoljno zorno prikazivao razinu kompetencija. Podjela na „savjetnika“ i „suradnika“ uvodi jasnu, transparentnu i tržišno prepoznatljivu distinkciju između stručnjaka s visokom stručnom spremom i strateškim ovlastima te operativnih izvršitelja sa srednjom stručnom spremom.

Napuštanje uskog fokusa na tehničku zaštitu i tranzicija prema cjelovitoj dobrobiti: Tradicionalni pojam zaštite povijesno se vezivao pretežito uz tehničke i mehaničke aspekte sigurnosti na radu (strojevi, oprema, gradilišta). Izravna integracija pojma „zdravlje“ u nove nazive zvanja daje ravnopravnu i nužnu pravnu težinu medicini rada, ergonomiji, upravljanju psihosocijalnim rizicima (poput stresa na radnome mjestu i profesionalnog izgaranja) te općoj psihofizičkoj dobrobiti radnika u suvremenom radnom okruženju.

Ova se promjena predlaže s ciljem modernizacije struke, usklađivanja s europskim standardima te jasnijeg definiranja razina odgovornosti i kompetencija. Suvremeni stručnjak u ovom području ima ulogu ključnog integratora unutar organizacije, zbog čega su multidisciplinarna znanja – posebice iz područja zdravlja na radu – postala neizostavan dio njegove profesionalne kompetencije. Moderna definicija sigurnosti više ne obuhvaća samo sprječavanje fizičkih ozljeda i tehničku ispravnost strojeva, već cjelovitu psihofizičku dobrobit radnika.

Promjene u svijetu rada donose nove oblike rizika koji zahtijevaju dodatna stručna znanja, usku suradnju s medicinom rada i drugim disciplinama te obvezu cjeloživotnog učenja. Slijedom navedenog, ova je promjena neraskidivo vezana uz nužnost strukovnoga komorskog organiziranja, čime se osigurava jasno razgraničenje ovlasti, stručno obavljanje poslova te uvođenje sustava trajnog usavršavanja.

Definicija novih zvanja i stručni uvjeti:

Suradnik za sigurnost i zdravlje na radu: Ova uloga odgovara dosadašnjoj razini stručnjaka zaštite na radu I. stupnja. Zadužen je za operativne i tehničke poslove kod poslodavaca s manjim intenzitetom rizika ili manjim brojem zaposlenih.

Stručna sprema: Minimalno srednja stručna sprema (SSS).
Uvjet za rad: Obvezno položen opći dio stručnog ispita pri strukovnoj Komori.

Savjetnik za sigurnost i zdravlje na radu: Ova uloga zamjenjuje dosadašnjeg stručnjaka zaštite na radu II. stupnja. Riječ je o najvišoj razini u struci, zaduženoj za strateško vođenje sustava, složene procjene rizika te rad u srednjim i velikim poslovnim sustavima.

Stručna sprema: Minimalno završen preddiplomski sveučilišni ili stručni studij (prvostupnik / baccalaureus), uz prednost studijskih programa iz područja tehničkih znanosti (smjerovi sigurnosti i zaštite).
Uvjet za rad: Obvezno položen opći i posebni dio stručnog ispita. Posebni dio ispita obuhvaća izradu i usmenu obranu pisanoga stručnog rada (primjerice, procjene rizika ili elaborata) pred ispitnim povjerenstvom strukovne Komore.

Zaštita stečenih prava (Priznavanje statusa postojećim stručnjacima)

Ključno načelo ove predložene reforme jest zaštita stečenih prava. Nitko od stručnjaka koji je legalno položio stručni ispit prema dosadašnjim propisima neće morati ponovno polagati ispit pri strukovnoj Komori.

Priznavanje I. stupnja → Suradnik: Osobe koje imaju položen opći dio stručnog ispita (bivši I. stupanj) automatizmom dobivaju status suradnika za sigurnost i zdravlje na radu. Njihovo se uvjerenje priznaje u okviru zakonskih ovlasti propisanih za tu razinu.
Priznavanje II. stupnja → Savjetnik: Osobe koje imaju položen opći i posebni dio stručnog ispita uz visoku ili višu stručnu spremu (bivši II. stupanj) automatizmom se prevode u status savjetnika za sigurnost i zdravlje na radu.

Postojeći stručnjaci upisuju se u novoosnovani Imenik strukovne Komore bez obveze ponovne provjere temeljnog znanja, uz naknadno uključivanje u sustav trajnog stručnog usavršavanja (prikupljanje bodova kroz edukacije) radi obnavljanja licencije.

Uloga strukovne Komore kao novog regulatornog tijela

Za sve nove kandidate koji tek ulaze u sustav cjelokupna se procedura prenosi iz nadležnosti Ministarstva pod okrilje strukovne Komore, koja preuzima ulogu javnopravnog tijela koje izdaje, obnavlja i oduzima odobrenja za rad (licencije) te propisuje programe usavršavanja.

Provedba ispita: Zahtjevi za polaganje ispita podnose se izravno Komori, koja imenuje ispitna povjerenstva sastavljena od istaknutih stručnjaka iz prakse i znanosti.

Ispit za suradnika: Polaže se strukovni ispit koji provjerava operativno znanje i poznavanje propisa.

Ispit za savjetnika: Ispit je znatno kompleksniji te, uz teorijski dio, obuhvaća obranu praktičnoga stručnog rada (dubinska procjena rizika ili složeni elaborat) pred povjerenstvom Komore.

Zaključno: „Stari“ ispiti ostaju trajno važeći kroz izjednačavanje profesionalnih statusa, dok strukovna Komora preuzima ulogu regulatora i čuvara standarda struke za buduće generacije.

Ciljevi koji se žele postići izmjenama i dopunama Zakona (Zvanja i organizacija)

Usklađivanje s europskim standardima certifikacije (ENSHPO): Primjena jedinstvenih standarda Europske mreže organizacija za sigurnost i zdravlje na radu (ENSHPO) kroz uvođenje dviju prepoznatljivih razina:

Savjetnik: Odgovara europskoj razini EurOSHM (Occupational Safety and Health Manager), koja predstavlja visoku, menadžersku i stratešku razinu upravljanja.
Suradnik: Odgovara europskoj razini EurOSHT (Occupational Safety and Health Technician), koja predstavlja stručnu i operativnu razinu provedbe.

Prepoznatljivost na zajedničkom tržištu rada i mobilnost radne snage (ESCO): Usklađivanje hrvatske terminologije s Europskom klasifikacijom vještina, kompetencija, kvalifikacija i zanimanja (ESCO). Time se domaćim stručnjacima olakšava priznavanje kvalifikacija i zapošljavanje unutar EU-a te se omogućuje transparentan uvoz visokokvalificirane radne snage iz drugih država članica.

Podizanje profesionalnog statusa i profesionalizacija struke: Zamjena administrativnog pojma „stručnjak zaštite na radu“ modernijim nazivima koji sigurnost radnika i zaštitu njihova zdravlja pozicioniraju kao sastavni dio održivog poslovanja (EHS – Environment, Health and Safety). Jasnim razdvajanjem kompetencija savjetnika (strateško planiranje, vođenje) i suradnika (operativni poslovi) izravno se podiže kvaliteta upravljanja sustavom kod poslodavaca.

Cjelovita integracija zdravstvenog aspekta i prevencija bolovanja: Poticanje poslodavaca na proaktivno upravljanje zdravstvenim rizicima na radnome mjestu. Cilj je smanjiti stopu profesionalnih oboljenja, bolesti u vezi s radom te stope bolovanja, odmičući se od tradicionalnog fokusa koji je bio usmjeren isključivo na sprječavanje fizičkih ozljeda.

Preciznije definiranje ugovornih obveza i olakšavanje nadzora: Stvaranje pretpostavki za lakše ugovaranje poslova i učinkovitije postupanje inspekcijskih tijela. Iz samog naziva zvanja (savjetnik/suradnik) odmah je vidljivo koju razinu poslova i s kojim stupnjem obrazovanja osoba može samostalno obavljati.

Kriteriji angažmana savjetnika i suradnika prema razini rizika i veličini poslodavca

S ciljem optimizacije sustava, angažman savjetnika i suradnika zakonski se diferencira prema broju radnika i razini rizika unutar pojedinoga poslovnog subjekta:

Mali poslodavci (do 49 zaposlenih):

U tvrtkama s niskim intenzitetom rizika (npr. uredi, trgovine, intelektualne usluge), poslove može obavljati sam poslodavac (uz uvjet odgovarajućeg osposobljavanja) ili može ugovorno angažirati suradnika za sigurnost i zdravlje na radu.
Ako poslodavac unutar ove skupine obavlja visokorizične djelatnosti (npr. građevinarstvo, kemijska proizvodnja, teška industrija), uvodi se zakonska obveza zapošljavanja ili ugovornog angažmana savjetnika za sigurnost i zdravlje na radu.

Srednji poslodavci (od 50 do 249 zaposlenih):

Obveza organiziranja unutarnje službe ili zapošljavanja stručne osobe. Standard postaje angažman najmanje jednog savjetnika za sigurnost i zdravlje na radu koji strateški vodi cjelokupni sustav, dok mu suradnik može pomagati u operativno-tehničkim zadacima.

Veliki poslodavci (250 i više zaposlenih):

Obveza ustrojavanja zasebne Službe za sigurnost i zdravlje na radu. Na čelu službe obvezno mora biti savjetnik (uz mogućnost obveze više izvršitelja-savjetnika ovisno o točnom broju radnika i disperziji lokacija), dok suradnici djeluju na terenu unutar pojedinih pogona ili podružnica te provode izravne mjere pod nadzorom savjetnika.

Prijedlog normativnog rješenja

Članak 20.

Članak 20. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, br. 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18) mijenja se i glasi:

„Članak 20.

(1) Poslodavac je obvezan organiziranje i provođenje sigurnosti i zdravlja na radu osigurati zapošljavanjem jednog ili više savjetnika za sigurnost i zdravlje na radu odnosno suradnika za sigurnost i zdravlje na radu, ovisno o broju radnika i razini psihosocijalnih i tehničkih rizika.

(2) Kod poslodavca koji zapošljava do 49 radnika u djelatnostima s niskim intenzitetom rizika poslove sigurnosti i zdravlja na radu može obavljati sam poslodavac ili njegov ovlaštenik ako ispunjava propisane uvjete osposobljenosti, ili može ugovorno angažirati vanjskog suradnika za sigurnost i zdravlje na radu.

(3) Ako poslodavac iz stavka 2. ovoga članka obavlja visokorizične djelatnosti utvrđene podzakonskim propisom, obvezan je zaposliti ili ugovorno angažirati savjetnika za sigurnost i zdravlje na radu.

(4) Poslodavac koji zapošljava od 50 do 249 radnika obvezan je u radnom odnosu imati najmanje jednog savjetnika za sigurnost i zdravlje na radu koji strateški vodi sustav, a kojem u operativno-tehničkim poslovima može pomagati suradnik za sigurnost i zdravlje na radu.

(5) Poslodavac koji zapošljava 250 i više radnika obvezan je ustrojiti zasebnu Službe za sigurnost i zdravlje na radu. Na čelu Službe obvezno se imenuje savjetnik za sigurnost i zdravlje na radu, uz odgovarajući broj drugih savjetnika i suradnika na terenu, razmjerno broju radnika, lokacijama i identificiranim rizicima.“

Članak 22.

Članak 22. mijenja se i glasi:

„Članak 22.

(1) Poslove suradnika za sigurnost i zdravlje na radu može obavljati osoba s minimalno srednjom stručnom spremom koja ima položen opći dio stručnog ispita pri strukovnoj Komori.

(2) Poslove savjetnika za sigurnost i zdravlje na radu može obavljati osoba koja je završila najmanje preddiplomski sveučilišni studij ili preddiplomski stručni studij i koja ima položen opći i posebni dio stručnog ispita s provedenom i obranjenom tematskom stručnom radnjom pred ispitnim povjerenstvom strukovne Komore.

(3) Ispitne programe, uvjete trajnog stručnog usavršavanja, izdavanje, obnavljanje i oduzimanje odobrenja za rad (licencija) iz stavaka 1. i 2. ovoga članka općim aktom propisuje i provodi javnopravno tijelo – strukovna Komora, uz suglasnost ministra nadležnog za rad.“

Članak 90.a

Iza članka 90. dodaje se novi članak 90.a koji glasi:

„Članak 90.a

(1) Osobama koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona imaju položen opći dio stručnog ispita za stručnjaka zaštite na radu (bivši I. stupanj) priznaje se status suradnika za sigurnost i zdravlje na radu.

(2) Osobama koje na dan stupanja na snagu ovoga Za-kona imaju položen opći i posebni dio stručnog ispita za stručnjaka zaštite na radu uz višu ili visoku stručnu spremu (bivši II. stupanj) priznaje se status savjetnika za sigurnost i zdravlje na radu.

(3) Osobe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka strukovna Komora upisat će u odgovarajući Imenik automatizmom i bez ponovne provjere znanja, uz obvezu uključivanja u sustav trajnog stručnog usavršavanja i bodovanja radi obnavljanja licencije u rokovima propisanim općim aktom Komore.“

Uvrštavanje zakonske podloge za osnivanje strukovne Komore

U Planu zakonodavnih aktivnosti za 2027. godinu predlaže se dopuna u vezi s osnivanjem strukovne Komore.

Predloženi model prijenosa javnih ovlasti i strukovne decentralizacije u potpunosti je usklađen s ranije iskazanom spremnošću MROSP-a za podršku strukovnom organiziranju. Model ustroja, prijenosa javnih ovlasti i strukovne decentralizacije slijedi uspješne reformske primjere iz drugih resora državne uprave koji su proveli osamostaljenje komorskih sustava radi poticanja specifičnog razvoja pojedinih profesija, detaljnijeg uređenja stručne odgovornosti i provođenja specijaliziranog nadzora.

Prepoznata potreba ukazuje na to da je predstojeći zakonodavni ciklus za 2027. godinu optimalna prilika da MROSP primijeni istu upravnu praksu u području sigurnosti i zdravlja na radu. Predloženim izmjenama i dopunama krovnoga zakona potrebno je oblikovati pravni kontinuitet i izravni zakonski temelj (most) za donošenje posebnog Zakona o Hrvatskoj komori inženjera, savjetnika i suradnika za sigurnost i zdravlje na radu.

U navedenom kontekstu predlaže se dopuna Obrasca zakonodavnih aktivnosti tako da se u planirane izmjene i dopune krovnoga zakona uvrsti jasna pravna podloga za osnivanje i rad samostalne strukovne organizacije s javnim ovlastima. Slijedom predložene promjene naziva krovnog propisa u Zakon o sigurnosti i zdravlju na radu te uvođenja nove terminologije zvanja („savjetnik“ i „suradnik“), puni naziv krovne strukovne organizacije glasio bi:

Hrvatska komora inženjera, savjetnika i suradnika za sigurnost i zdravlje na radu (skraćeni naziv: Hrvatska komora za sigurnost i zdravlje na radu; u daljnjem tekstu: strukovna Komora).

U predloženi službeni naziv integrirani su:

Pojam inženjera, koji struci daje nužnu profesionalnu i tehničku težinu,
Zvanja savjetnika i suradnika, čime se odražava cjelokupna struktura članstva na operativnoj i strateškoj razini,
Suvremeni europski standard „sigurnost i zdravlje na radu“, čime se napušta zastarjeli pojam zaštite i osigurava terminološka prepoznatljivost pred stranim investitorima, međunarodnim institucijama i europskim asocijacijama (poput ENSHPO-a).

Razlozi za osnivanje strukovne Komore u području sigurnosti i zdravlja na radu

Povijesni kontekst i profesionalno pozicioniranje struke: Još od 2010. g. postoji izražen interes i težnja inženjera sigurnosti za osnivanjem krovne strukovne organizacije, no konkretne zakonodavne aktivnosti do danas nisu realizirane. Suvremeno tržište rada zahtijeva korjenite i smislene promjene kroz snažnije pozicioniranje inženjera sigurnosti, savjetnika i suradnika (uz specijaliste medicine rada) kao ključnih, kompetentnih nositelja sustava. Njihov je rad usmjeren na očuvanje sigurnosti i zdravlja radnika, što predstavlja temeljno ljudsko i radno pravo.

Uklanjanje institucionalne nejednakosti u odnosu na srodne struke: Dok druge ključne tehničke i inženjerske struke u Republici Hrvatskoj – poput graditeljstva, arhitekture, elektrotehnike i strojarstva – imaju stabilne krovne komore koje jamče kvalitetu, licenciraju kadrove i štite dignitet struke (čemu se pridružuju i etablirani komorski sustavi u zdravstvu), stručnjaci koji izravno brinu o očuvanju ljudskih života i zdravlja na radu još uvijek nemaju svoju institucionalnu matičnu kuću. Osnivanje ove Komore stoga nije administrativni trošak, već izravna investicija u stabilnost gospodarstva i zaštitu radne snage.

Odgovor na suvremene izazove i zaštita javnog interesa: Ususret novim i kompleksnim rizicima u radnom okruženju, a oslanjajući se na pozitivna iskustva drugih razvijenih zemalja članica EU-a, nameće se nužnost osnivanja strukovne Komore kao samostalne i neovisne organizacije. Primarna zadaća Komore bit će unaprjeđenje profesionalnog rada njezinih članova, razvoj preventive te izravna zaštita javnog interesa i interesa trećih osoba u području koje je od posebnoga društvenog značaja.

Standardizacija stručne prakse i suzbijanje negativnih trendova: Sustav zaštite na radu u Republici Hrvatskoj suočava se sa zabrinjavajućim trendom rasta broja ozljeda na radu te izraženim nedostatkom standardizacije i stručne neovisnosti osoba koje obavljaju ove visokoodgovorne poslove. Trenutačno ne postoji krovno tijelo koje sustavno regulira izdavanje odobrenja za rad (licencija), provođenje kontinuiranog stručnog usavršavanja i ujednačavanje stručne prakse. Uvođenjem komorskog sustava izravno se rješava gorući problem neujednačene kvalitete procjena rizika, elaborata i osposobljavanja radnika.

Zakonodavna pravodobnost i logički kontinuitet: Budući da su u tijeku operativne pripreme i izrada cjelovite inicijative za osnivanje navedene organizacije, pravodobno je i logično ovo pitanje sustavno ugraditi upravo u predložene izmjene i dopune Zakona o zaštiti na radu za 2027. godinu te dopuniti Plan zakonodavnih aktivnosti za 2027. godinu u vezi s donošenjem posebnog zakona, čime se postavlja čvrst zakonodavni temelj za realizaciju.

Ciljevi koji se žele postići dopunama Zakona i osnivanjem Komore

Institucionalno prepoznavanje i profesionalna neovisnost struke: Osiguranje punoga pravnog i društvenog statusa inženjera, savjetnika i suradnika te jamstvo njihove stručne i profesionalne neovisnosti u provođenju mjera sigurnosti i zdravlja na radu kao područja od posebnoga društvenog interesa.

Standardizacija i ujednačavanje stručne prakse: Postizanje jasnih i visokih standarda rada te unaprjeđenje kvalitete ključnih stručnih procesa (poput izrade procjene rizika i provođenja osposobljavanja) na jedinstvenom tržištu rada.

Kontinuirano stručno usavršavanje i vrednovanje kompetencija: Uspostava obveznog i sustavnog cjeloživotnog obrazovanja kroz vrednovanje i bodovanje edukacija, čime se jamči stalno praćenje suvremenih tehnoloških i zakonodavnih promjena te novih oblika rizika u radnom okruženju.

Jačanje utjecaja struke pri donošenju propisa: Pozicioniranje Komore kao reprezentativnog i stručnog partnera tijelima državne uprave (MROSP-u) u postupcima izrade novih zakonskih i podzakonskih akata, nacionalnih strategija i kampanja.

Modernizacija vođenja evidencija i digitalizacija: Ustrojavanje i trajno vođenje imenika, upisnika i evidencija u obliku naprednih digitalnih zapisa, čime se postiže puna transparentnost i usklađenost s trendovima digitalne transformacije javne uprave.

Uspostava strukovnog i suradnog nadzora na terenu: Provođenje stručnog nadzora nad radom članova Komore na temelju povjerenih javnih ovlasti i posebnog općeg akta, uz izravnu operativnu suradnju s nadležnim tijelima Državnog inspektorata (DIRH) radi bržeg otklanjanja nepravilnosti.

Alternativno rješavanje sporova i medijacija: Uspostava Centra za mirenje u sklopu Komore s ciljem provođenja postupaka medijacije u specifičnim strukovnim i ugovornim sporovima, čime se rasterećuje pravosudni sustav.

Administrativno rasterećenje državne uprave: Prenošenje operativnih javnih ovlasti s Ministarstva na strukovno tijelo, čime se oslobađaju resursi i administrativni kapaciteti unutar MROSP-a.

Prijedlog ustrojstva stručnih tijela Komore

Sukladno modernim komorskim standardima, uz Skupštinu, Upravni odbor, Nadzorni odbor i Disciplinski sud, u sklopu Komore ustrojila bi se sljedeća specijalizirana tijela:

Etičko povjerenstvo – zaduženo za donošenje i nadzor nad primjenom Etičkog kodeksa struke.
Povjerenstvo za stručna pitanja i trajno usavršavanje – zaduženo za programe edukacija i sustav bodovanja.
Povjerenstvo za stručni nadzor – zaduženo za kontrolu zakonitosti rada članova i suradnju s DIRH-om.
Povjerenstvo za profesionalnu djelatnost sigurnosti na radu – fokusirano na tehničke i tehnološke aspekte struke.
Povjerenstvo za provedbu stručnih ispita – zaduženo za imenovanje ispitnih povjerenstava i provjeru znanja novih kandidata.
Povjerenstvo za usporedbu stručnih kvalifikacija i provjeru kompetentnosti – ključno tijelo za nostrifikaciju i priznavanje EU diploma sukladno ESCO klasifikaciji.
Povjerenstvo za odnose s javnošću i stručne sekcije – zaduženo za diseminaciju informacija i rad po specifičnim granama.

Prijedlog dopune Plana zakonodavnih aktivnosti MROSP-a za 2027. godinu u vezi s Komorom

Kako bi se osnivanje i rad strukovne Komore u potpunosti pravno uredili te kako bi joj se mogle povjeriti javne ovlasti (provođenje ispita, izdavanje, obnavljanje i oduzimanje licencija te vođenje Imenika), predlaže se u Plan zakonodavnih aktivnosti MROSP-a za 2027. godinu, kao zasebna stavka, uvrstiti donošenje novoga posebnog zakona:

Naziv propisa: Zakon o Hrvatskoj komori inženjera, savjetnika i suradnika za sigurnost i zdravlje na radu
Planirano razdoblje donošenja (izrada nacrta i upućivanje u proceduru Vlade RH): IV. kvartal 2027. godine.

Prijedlog normativnog rješenja (Zakonska poveznica u krovnom Zakonu)

Članak 22.b

Iza članka 22.a dodaje se novi članak 22.b koji glasi:

„Članak 22.b

(1) Radi zaštite javnog interesa, unaprjeđenja struke, osiguranja stručnosti i zakonitosti rada te ujednačavanja postupanja u provođenju mjera sigurnosti i zdravlja na radu, inženjeri, savjetnici i suradnici za sigurnost i zdravlje na radu udružuju se u Hrvatsku komoru inženjera, savjetnika i suradnika za sigurnost i zdravlje na radu (u daljnjem tekstu: Komora).

(2) Komora je samostalna i neovisna strukovna organizacija koja ima svojstvo pravne osobe i javne ovlasti. Skraćeni naziv Komore je: Hrvatska komora za sigurnost i zdravlje na radu.

(3) Komori se povjeravaju javne ovlasti provođenja stručnih ispita, izdavanje, obnavljanje i oduzimanje odobrenja za rad (licencija) te vođenje Imenika inženjera, savjetnika i suradnika za sigurnost i zdravlje na radu.

(4) Ustrojstvo, djelokrug, javne ovlasti, članstvo, financiranje te način rada Komore uredit će se posebnim zakonom.“

Sustavna integracija sigurnosti i zdravlja na radu u obrazovni sustav

Povezivanje obrazovnog kurikuluma s kulturom prevencije i zakonsko vezivanje osposobljavanja za rad na siguran način s procesom uvođenja radnika u posao stvara neraskidivu sinergiju koja štiti najranjiviju skupinu – mlade radnike.

Predlaže se da se u sklopu izmjena i dopuna Zakona o zaštiti na radu za 2027. godinu uvrsti obveza sustavne integracije sigurnosti i zdravlja na radu u odgojno-obrazovne i visokoškolske kurikulume s ciljem ranog razvijanja cjeloživotne kulture prevencije. Istodobno se predlaže strogo normativno povezivanje procesa uvođenja radnika u posao s osposobljavanjem za rad na siguran način, propisujući da se ti procesi moraju provoditi istodobno, komplementarno i obvezno prije početka samostalnog obavljanja poslova.

Razlozi za predloženu dopunu Zakona

Zakonodavni vakuum u obrazovanju i ranjivost mladih: Trenutačni formalni odgojno-obrazovni sustav u Republici Hrvatskoj (kako na razini srednjoškolskog, tako i na razini visokoškolskog obrazovanja) ne pruža sustavna i strukturirana znanja o prepoznavanju rizika, ergonomiji, očuvanju mentalnog zdravlja niti o temeljnim pravima i obvezama radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. Mladi radnici u dobi od 15 do 24 godine statistički su jedna od najugroženijih skupina na tržištu rada, prvenstveno zbog nedostatka iskustva i niske percepcije rizika. Europski strateški okvir za zdravlje i sigurnost na radu izričito naglašava nužnost jačanja prevencije i obrazovanja od najranije dobi, osobito u kontekstu digitalne i zelene tranzicije.

Novi oblici rada i potreba za predznanjem: Transformacija tržišta rada (rad na daljinu, platformski rad, napredna digitalizacija) od budućih radnika zahtijeva visoku razinu samoodgovornosti i predznanja prije samog ulaska u svijet rada.

Suzbijanje formalnog i „papirnatog“ osposobljavanja: Praksa pokazuje učestali problem formalnog provođenja osposobljavanja za rad na siguran način. Ono se nerijetko provodi isključivo „na papiru“, potpuno odvojeno od stvarnog i praktičnog procesa uvođenja radnika u posao uz mentorstvo. Normativna sinergija tih dvaju procesa nužna je za osiguranje stvarnog provođenja zaštite na radu.

Ciljevi koji se žele postići

Razvijanje cjeloživotne kulture prevencije: Ugradnjom zaštite na radu u kurikulume i studijske programe kultura sigurnosti postaje integralni dio profesionalnog identiteta mladih prije stupanja u radni odnos.

Smanjenje stope ozljeda na radu mladih radnika: Osiguravanje da radnici na svoje prvo radno mjesto dolaze s osnovnim predznanjem o prepoznavanju opasnosti, čime se izravno smanjuje broj nesreća.

Standardizacija i praktična provedba uvođenja u posao: Definiranje jasne obveze prema kojoj se uvođenje u posao provodi istodobno i neodvojivo od osposobljavanja za rad na siguran način, čime se eliminira prostor za poslodavačke propuste.

Dugoročne ekonomske i financijske uštede: Smanjenje stope bolovanja, troškova liječenja te profesionalne rehabilitacije donosi mjerljive uštede poslodavcima i državnom proračunu.

Prijedlog normativnog rješenja

Iza članka 26. dodaje se članak 26.a s naslovom iznad njega koji glasi:

„Odgoj, obrazovanje i kultura prevencije

Članak 26.a

(1) Obrazovanje i osposobljavanje u vezi sa sigurnošću i zdravljem na radu te razvijanje kulture prevencije sastavni su dio odgojno-obrazovnih i studijskih programa u školama i visokoškolskim ustanovama svih vrsta i razina, u skladu s njihovom prirodom i vrstom djelatnosti za koju se polaznici obrazuju.

(2) Uvođenje radnika u posao kod poslodavca obvezno obuhvaća i osposobljavanje za rad na siguran način u skladu s odredbama članaka 27., 28., 29. i 30. ovoga Zakona, a provodi se prije početka samostalnog obavljanja poslova.“

Unaprjeđenje sigurnosti i zdravlja na radu za starije radnike i umirovljenike

Predlaže se dopuna Obrasca zakonodavnih aktivnosti kako bi se starenje radne snage prepoznalo kao specifičan rizik, uz obvezu poslodavcima da poslove, intenzitet rada, raspored radnog vremena i organizaciju odmora prilagode psihofizičkim kapacitetima ove populacije.

Uvođenje posebnih odredbi za starije radnike i radnike koji rade uz mirovinu (umirovljenike) iznimno je aktualan i demografski opravdan prijedlog. Predlaže se da se u sklopu izmjena i dopuna Zakona o zaštiti na radu za 2027. godinu, unutar poglavlja koje uređuje posebnu zaštitu osjetljivih skupina radnika, uvrsti novi članak 39.a kojim se uvodi obvezna radnopravna i ergonomska zaštita starijih radnika i umirovljenika koji rade uz mirovinu.

Razlozi za predloženu dopunu Zakona

Demografski trendovi i pravna praznina: Zbog izraženih demografskih trendova, starenja stanovništva i produljenja radnoga vijeka, udio starijih radnika te umirovljenika koji koriste zakonsku mogućnost rada do polovice punoga radnog vremena na tržištu rada u Republici Hrvatskoj kontinuirano i značajno raste. Međutim, važeći Zakon o zaštiti na radu u ovom dijelu sadrži pravnu prazninu. Iako prepoznaje i detaljno štiti posebno osjetljive skupine poput maloljetnika, trudnica i radnika sa smanjenom radnom sposobnošću, on uopće ne adresira specifične biološke, fiziološke i ergonomske potrebe starije radne populacije.

Specifičnosti bioloških i kognitivnih kapaciteta: Stariji radnici imaju drukčije fizičke i kognitivne kapacitete (prirodne promjene u muskuloskeletalnom sustavu, vidu, sluhu te dulje vrijeme potrebno za oporavak od umora). Tretiranje starijih radnika na identičan način kao i radnika mlađe životne dobi povećava rizik od teških ozljeda na radu i profesionalnih oboljenja.

Prevencija rizika bez diskriminacije: Kako bi se izbjegla ustavnopravna diskriminacija po dobi, dopuna zakona fokusira se isključivo na obvezu ergonomske prilagodbe radnih mjesta, organizaciju rada i prevenciju specifičnih profesionalnih rizika. Time se osigurava ekonomska održivost sustava, smanjuje stopa bolovanja i rasterećuju zdravstveni i mirovinski fondovi.

Ciljevi koji se žele postići

Smanjenje stope i težine ozljeda na radu: Postizanje niže stope i manje težine ozljeda na radu kod starije populacije kroz rano prepoznavanje specifičnih rizika.

Obvezna ergonomska prilagodba: Uvođenje obveze ergonomske prilagodbe radnih mjesta (optimizacija rasvjete, smanjenje prekomjernoga fizičkog napora, prilagodba ritma rada i uvođenje češćih odmora).

Očuvanje radne sposobnosti: Osiguravanje održivog i sigurnog rada uz mirovinu unutar poticajnoga radnog okruženja koje dugoročno čuva preostalu radnu sposobnost umirovljenika.

Prijedlog normativnog rješenja

Ovaj se članak nomotehnički predlaže dodati unutar Poglavlja V. (Posebna zaštita osjetljivih skupina radnika) odmah iza članka 39. (koji uređuje zaštitu radnika smanjene radne sposobnosti), kao novi članak 39.a:

„Zaštita starijih radnika i radnika koji rade uz mirovinu

Članak 39.a

(1) Poslodavac je dužan poslove i uvjete rada prilagoditi životnoj dobi, zdravstvenom stanju te psihofizičkim sposobnostima starijih radnika i radnika koji rade uz mirovinu.

(2) Prilikom izrade procjene rizika poslodavac je dužan posebno vrednovati rizike za radnike iz stavka 1. ovoga članka, s posebnim naglaskom na ergonomske čimbenike, intenzitet rada, raspored radnog vremena i organizaciju odmora.

(3) Ministar nadležan za rad, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, pravilnikom detaljnije propisuje poslove na kojima se ne mogu zapošljavati stariji radnici i radnici koji rade uz mirovinu, odnosno uvjete pod kojima se ti poslovi mogu obavljati.“

Zaštita radnika od utjecaja klimatskih promjena

U sklopu izmjena i dopuna Zakona o zaštiti na radu za 2027. godinu potrebno je implementirati eksplicitnu zakonsku zabranu obavljanja teških fizičkih poslova na otvorenom i u neklimatiziranim prostorima pri temperaturi zraka od 35 °C i više.

Predlaže se dopuna Obrasca zakonodavnih aktivnosti na način da se zaštita od klimatskih promjena uvrsti kao specifični cilj, čime se definira jasan, egzaktan parametar za postupanje poslodavaca i trenutačno izricanje mjera zabrane od strane Državnog inspektorata (DIRH), uz potpunu zaštitu plaće i materijalnih prava radnika tijekom obustave rada.

Razlozi za zakonsko reguliranje

Klimatska ugroza kao primarni rizik: Uslijed globalnih klimatskih promjena i dramatičnog porasta učestalosti ekstremnih toplinskih valova, rad na visokim temperaturama postao je jedan od primarnih i najkritičnijih rizika za zdravlje i život radnika u Republici Hrvatskoj. Ovaj je rizik posebno izražen u sektorima graditeljstva, poljoprivrede, šumarstva, komunalnih djelatnosti te kod svih poslova koji se obavljaju na otvorenom ili u prostorima bez kontrolirane mikroklime.

Hrvatska u vrhu rizične skupine EU: Prema podacima europskih agencija, Hrvatska se nalazi u samom vrhu zemalja Europske unije po udjelu radne snage izložene ekstremnim vrućinama (preko 33 %). Dosadašnje izmjene podzakonskih akata (uključujući Pravilnik o zaštiti na radu za mjesta rada) pokazale su se nedostatnima jer umjesto apsolutnih, jasnih i mjerljivih zabrana, teret zaštite prebacuju na općenitu procjenu rizika, preporuke i diskrecijsku ocjenu poslodavca.

Uklanjanje arbitriranja na štetu radnika: Praksa na terenu dokazuje da bez fiksno i zakonski definirane temperaturne granice poslodavci iznimno rijetko obustavljaju proces rada. Time se radnici izravno izlažu opasnosti od toplinske iscrpljenosti i toplinskog udara, a drastično se povećava i rizik od ostalih teških ozljeda na radu uzrokovanih padom koncentracije (padovi s visine, ozljede pri radu sa strojevima).

Ciljevi koji se žele postići

Uvođenje pravne sigurnosti i uklanjanje arbitriranja: Propisivanjem fiksne i mjerljive granice od 35 °C eliminiraju se proizvoljna tumačenja pojma „ekstremni vremenski uvjeti“ na štetu radnika.

Učinkovit i trenutačan inspekcijski nadzor: Državni inspektorat (DIRH) dobiva jasan, egzaktan i nedvosmislen parametar na temelju kojeg inspektori na terenu mogu odmah reagirati i izreći hitne mjere zabrane.

Standardizacija prema EU praksama: Usklađivanje zakonodavstva s naprednim modelima država članica (poput Španjolske i Italije) koje su već uvele stroge temperaturne restrikcije i zabrane rada.

Očuvanje ekonomskog statusa radnika: Osiguravanje da opravdani prekid rada zbog klimatskih ugroza ne ide na financijski teret radnika i ne umanjuje njihova prava.

Prijedlog normativnog rješenja

U Zakonu o zaštiti na radu, unutar Poglavlja VI. (Obveze poslodavca u provođenju zaštite na radu), iza članka 45. dodaje se novi članak 45.a s naslovom iznad njega koji glasi:

„Zaštita radnika od ekstremnih temperatura

Članak 45.a

(1) Zabranjeno je obavljanje teških fizičkih poslova na otvorenim mjestima rada, kao i u zatvorenim prostorima u kojima nije osigurana kontrolirana mikroklima, kada temperatura zraka izmjerena prema službenim podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ) za to područje, odnosno baždarenim mjernim uređajem na samom mjestu rada, dosegne ili prijeđe 35 °C.

(2) U uvjetima iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je dužan odmah obustaviti rad ili organizirati preraspodjelu radnog vremena na sate kada je temperatura niža od propisanog limita.

(3) Vrijeme tijekom kojega je rad obustavljen na temelju stavka 1. ovoga članka priznaje se radniku u punom fondu radnih sati te mu se ne smije umanjiti plaća niti ostala materijalna prava iz radnog odnosa.

(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, rad se može nastaviti isključivo radi otklanjanja neposredne opasnosti za život ljudi ili radi sprječavanja velike materijalne štete, uz obveznu primjenu posebnih mjera zaštite i rotaciju radnika svakih 30 minuta.

(5) Inspektor rada će usmenim rješenjem u zapisniku privremeno zabraniti obavljanje poslova na mjestu rada ako utvrdi da poslodavac provodi rad suprotno odredbama ovoga članka, ugrožavajući time neposredno zdravlje i život radnika.

(6) Ministar nadležan za rad, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, pravilnikom detaljnije propisuje definiciju teških fizičkih poslova iz stavka 1. ovoga članka, kao i dopuštena odstupanja ovisno o relativnoj vlažnosti zraka (indeks topline).“

12. Modernizacija sustava kroz uspostavu centralizirane platforme („Data Collector“)

U okviru najavljenih izmjena i dopuna Zakona o zaštiti na radu (ZZR), a u svrhu ostvarivanja ciljeva modernizacije i digitalizacije, predlaže se eksplicitno normativno uređenje i uvrštavanje obveze uspostave centraliziranoga digitalnog sustava za prikupljanje i razmjenu podataka (Data Collector sigurnosti i zdravlja na radu).

Ovaj se prijedlog izravno temelji na smjernicama Europske komisije koja je pozvala države članice na „jačanje suradnje i razmjene informacija između inspekcija rada i drugih relevantnih nacionalnih tijela radi poboljšanja zdravstvenih i sigurnosnih standarda u svim sektorima zapošljavanja“. Europska komisija naglašava kako su istraživanje i prikupljanje podataka preduvjet za prevenciju profesionalnih bolesti i nesreća na radu te da se u zakonodavstvo moraju ugrađivati najnovija tehnološka dostignuća.

Projekt ove centralizirane platforme (Data Collector) tehnički je i konceptualno postavljen još 2015. godine na inicijativu tadašnjeg ministarstva nadležnog za rad, a u okviru djelovanja nacionalne javne ustanove – Zavoda za unaprjeđivanje zaštite na radu. Nakon prestanka rada te javne ustanove pravni i operativni kontinuitet realizacije ovoga projekta trebalo je nastaviti Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike (MROSP).

Implementacija ovoga sustava u sklopu Plana zakonodavnih aktivnosti za 2027. godinu, a u vezi s izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu, predstavlja logičan, nužan i ekonomičan korak. Predložena platforma Data Collector predstavlja ključan operativni alat bez kojeg se drugi navedeni ciljevi ne mogu u potpunosti realizirati.

Slijedom navedenog, predlaže se da se u ciljeve izmjena zakona, uz opću modernizaciju, uvrsti i specifični cilj:

Uspostava i normativno uređenje centralizirane digitalne platforme za razmjenu podataka o sigurnosti i zdravlju na radu među nadležnim javnopravnim tijelima (MROSP, DIRH, HZJZ, HZZO, HZMO) u svrhu administrativnog rasterećenja, unaprjeđenja prevencije te postizanja učinkovitijeg inspekcijskog nadzora.

Razlozi za predloženu dopunu Zakona

Rascjepkanost podataka i administrativno opterećenje: Trenutačni sustav prijave, praćenja i analize ozljeda na radu te profesionalnih bolesti u Republici Hrvatskoj pati od izražene rascjepkanosti podataka, visokog stupnja administrativnog opterećenja te nedovoljne operativne i informacijske povezanosti ključnih tijela. Postojeći proces prikupljanja statističkih pokazatelja nije ažuran te obrada u određenim segmentima nije u potpunosti kompatibilna s metodologijom i dinamikom statistike Europske unije (ESAW).

Potreba za razmjenom podataka u realnom vremenu: Kako bi se postigao stvarni učinak modernizacije, digitalizacije i ostvario proklamirani cilj učinkovitijeg inspekcijskog nadzora, predstojećim zakonskim izmjenama nužno je propisati jasnu obvezu i pravni okvir za međuinstitucionalnu razmjenu podataka u realnom vremenu.

Uspostava jedinstvene digitalne platforme za institucionalnu suradnju: Osiguravanje zakonske podloge za potpuno digitalno, interoperabilno i automatizirano povezivanje ključnih dionika u sustavu – MROSP-a, Državnog inspektorata (DIRH), Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO).

Uvođenje napredne analitike za prevenciju: Centraliziranim povezivanjem medicinskih podataka (HZJZ), podataka o ozljedama na radu i profesionalnim oboljenjima (HZZO) te podataka o provedenim inspekcijskim nadzorima i utvrđenim prekršajima (DIRH) unutar jedne platforme omogućit će se napredno analitičko praćenje i predikcija rizika. Pravodobna i cjelovita analitika temelj je za kreiranje učinkovite i proaktivne nacionalne politike zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, kao i za provedbu ciljanih kampanja.

Ciljevi koji se žele postići dopunom Zakona

Uvrštavanjem obveze uspostave centralizirane digitalne platforme u Zakon o zaštiti na radu ostvarit će se sljedeći strateški i operativni ciljevi:

Ubrzanje i optimizacija postupaka: Pružanje cjelovite normativne i tehničke podrške sustavu e-prijave ozljeda na radu (ONR). Time se osigurava trenutačna, ažurna i automatizirana obrada svih bitnih podataka unutar sustava, čime se drastično skraćuje vrijeme od nastanka događaja do službene registracije.

Proaktivna prevencija i napredna analitika: Omogućavanje praćenja trendova ozljeda na radu i profesionalnih bolesti u realnom vremenu. Sustav će osigurati ranu identifikaciju visokorizičnih sektora i specifičnih zanimanja, što predstavlja temelj za planiranje ciljanih preventivnih mjera, nacionalnih kampanja i dugoročnih strategija zaštite zdravlja na radu.

Učinkovitiji i ciljani inspekcijski nadzor: Državni inspektorat (DIRH) dobiva izravan uvid u analitičke podatke o kritičnim točkama i ponavljajućim rizicima kod pojedinih poslodavaca ili u specifičnim industrijama. To omogućava odmak od reaktivnog djelovanja prema proaktivnom, preventivnom i ciljanom nadzoru tamo gdje je rizik najveći.

Mjerljive financijske uštede i administrativno rasterećenje: Optimizacija unosa i obrade podataka u javnom sektoru eliminacijom višestrukih, paralelnih i rascjepkanih administrativnih procesa među različitim tijelima (MROSP, DIRH, HZJZ, HZZO, HZMO). Digitalizacija procesa i integracija podataka donose izravno smanjenje operativnih troškova za javnopravna tijela, ali i za same poslodavce kroz smanjenje papirologije.

Prijedlog normativnog rješenja

Iza članka 9.a dodaje se novi članak 9.b s naslovom iznad njega koji glasi:

„Centralizirana digitalna platforma za razmjenu podataka

Članak 9.b

(1) U svrhu unaprjeđenja prevencije, učinkovitijeg provođenja inspekcijskog nadzora te administrativnog rasterećenja gospodarstva, ministarstvo nadležno za rad uspostavlja i vodi centraliziranu digitalnu platformu za prikupljanje, obradu i razmjenu podataka o sigurnosti i zdravlju na radu (u daljnjem tekstu: Centralni informacijski sustav).

(2) Tijela državne uprave i javnopravna tijela: ministarstvo nadležno za rad, ministarstvo nadležno za zdravstvo, Državni inspektorat, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, obvezni su osigurati punu interoperabilnost vlastitih digitalnih baza podataka i automatsku razmjenu informacija s Centralnim informacijskim sustavom u realnom vremenu.

(3) Podaci iz Centralnog informacijskog sustava koriste se za naprednu analitiku profesionalnih rizika, planiranje preventivnih nacionalnih kampanja i usmjeravanje ciljanih inspekcijskih nadzora.

(4) Sadržaj, način vođenja, razine ovlaštenja za pristup podacima te tehničke standarde interoperabilnosti Centralnog informacijskog sustava pravilnikom sporazumno propisuju ministar nadležan za rad i ministar nadležan za zdravstvo.“

Usklađivanje nadležnosti u području nadzora ovlaštenih osoba

Predstojećim izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu nužno je jasno povući normativnu granicu između zakonodavne i drugostupanjske uloge Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike (MROSP) i provedbene uloge te neposrednog terenskog nadzora Državnog inspektorata (DIRH) kako bi se eliminirali paralelni sustavi.

Ustrojem DIRH-a težilo se postići integrirani stručni nadzor, usklađeno djelovanje na terenu te preventivni i savjetodavni nadzor, uz jasnu distinkciju: ministarstva kreiraju politike, a DIRH provodi nadzor. Međutim, zbog izostanka odgovarajuće koordinacije i preklapanja aktivnosti unutar MROSP-a, ovaj model u području zaštite na radu nije zaživio. Navedeni propust uzrokuje neracionalno trošenje resursa, preklapanje nadležnosti, administrativno i financijsko opterećenje za poduzetnike te nepotrebne troškove za državni proračun. Zakonsko otklanjanje ovoga problema preduvjet je pravne sigurnosti.

Izmjene i dopune Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, br. 94/18) donesene su 12. listopada 2018. godine, a stupile su na snagu 1. studenoga 2018. godine, osim pojedinih odredbi o prestanku rada Zavoda za unaprjeđivanje zaštite na radu koje su stupile na snagu 1. siječnja 2019. godine.

Navedenim izmjenama MROSP je preuzeo gotovo sve poslove koji su do tada, na temelju javnih ovlasti, bili u djelokrugu javne ustanove – Zavoda za unaprjeđivanje zaštite na radu. To je uključivalo poslove nadzora te izdavanje ovlaštenja za poslove zaštite na radu. U to je vrijeme inspekcija rada bila u sastavu ministarstva nadležnog za rad.

Odlukom Vlade Republike Hrvatske o objedinjavanju svih inspekcijskih poslova u okviru jedinstvenog tijela državne uprave – Državnog inspektorata, donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave („Narodne novine“, br. 116/18), kojim je propisano da od 1. travnja 2019. godine s radom počinje Državni inspektorat RH.

Hrvatski sabor je Zakon o Državnom inspektoratu donio 7. prosinca 2018. godine („Narodne novine“, br. 115/18), a počeo se primjenjivati od 1. travnja 2019. godine.

Ovime se precizno detektira kronološki i zakonodavni propust nastao u razdoblju od kraja 2018. do travnja 2019. godine, kada je stvoren institucionalni dualizam (paralelizam) između MROSP-a i DIRH-a.

Neprijeporno je da je bilo racionalno, opravdano, očekivano i na zakonu zasnovano do 1. travnja 2019. godine uskladiti Zakon o zaštiti na radu sa Zakonom o Državnom inspektoratu. Budući da to do danas nije učinjeno, ovim se prijedlogom argumentirano i činjenično predlaže rješavanje toga zakonodavnog propusta.

Potpuno prenošenje stručnog nadzora nad radom ovlaštenih osoba u nadležnost Državnog inspektorata (DIRH) uz preuzimanje službenika i opreme – jedino je pravno i logično rješenje koje uklanja sukob interesa i rasterećuje gospodarstvo.

Pravno utemeljenje nalazi se u Zakonu o Državnom inspektoratu: Člankom 24. stavkom 3. Zakona o Državnom inspektoratu izričito je propisano da inspekcija rada obavlja, između ostaloga, „nadzor nad zakonitošću rada osoba ovlaštenih za obavljanje poslova zaštite na radu“.

Uključivanje Ministarstva u ove aktivnosti stvara paralelan sustav kontrole, što je u izravnoj suprotnosti s načelima učinkovitosti javne uprave, modernizacije i rasterećenja gospodarstva.

Prema važećem zakonodavnom okviru inspekcijski nadzor nad primjenom propisa o zaštiti na radu – što uključuje zakonitost rada i postupanja ovlaštenih osoba – primarna je zadaća inspektora rada. Zadržavanje ovlasti nadzora u Ministarstvu dovelo je do institucionalnog preklapanja nadležnosti, stvaranja pravne nesigurnosti za subjekte nadzora (poslodavce i ovlaštene osobe) te neracionalnog trošenja javnih resursa kroz dupliciranje kontrolnih mehanizama.

Razlozi za promjene Zakona o zaštiti na radu (u području nadzora)

Usklađivanje nadležnosti i uklanjanje institucionalnog dualizma: Prema važećem zakonodavnom okviru Državni inspektorat je središnje tijelo državne uprave ovlašteno za provođenje inspekcijskog nadzora nad primjenom propisa o zaštiti na radu. Trenutačna praksa u kojoj i Ministarstvo provodi stručni nadzor nad radom ovlaštenih osoba stvara nepotreban paralelizam unutar sustava javne uprave i preklapanje nadležnosti te posljedično generira dodatne troškove poslodavcima i državnom proračunu.

Dosljedna primjena Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave: Načela moderne javne uprave jasno razdvajaju ulogu ministarstava od uloge inspekcijskih tijela. Primarna uloga Ministarstva je kreiranje politika, izrada zakona i predlaganje propisa (regulatorna funkcija), dok je Državni inspektorat izvršno tijelo koje provodi nadzor na terenu (nadzorna funkcija). Spajanje ovih funkcija unutar jedne institucije narušava ovaj temeljni ustrojstveni koncept.

Otklanjanje sukoba interesa i narušavanje objektivnosti: Ministarstvo nadležno za rad izdaje ovlaštenja (rješenja) za obavljanje poslova zaštite na radu te odlučuje u upravnim postupcima. Ako isto tijelo koje daje ovlaštenje ujedno provodi i operativni stručni nadzor na terenu, dolazi do institucionalnog miješanja regulatorne i nadzorne funkcije, čime se narušavaju načela objektivnosti, nepristranosti i transparentnosti.

Sprječavanje administrativnog i dvostrukog opterećenja gospodarstva: Ovlaštene osobe trenutačno su izložene dvostrukim kontrolama dvaju različitih državnih tijela za istu materiju. Ova dualnost stvara pravnu nesigurnost na tržištu i otvara prostor za potencijalno kontradiktorna tumačenja propisa na terenu, što izravno krši načelo ekonomičnosti i opterećuje gospodarske subjekte.

Zakonitost i ovlaštenje za postupanje (Pravni kontinuitet): Inspekcijski nadzor nad radom ovlaštenih osoba za poslove zaštite na radu nije običan administrativni postupak, već dubinski nadzor nad provođenjem zakona. Inspektori rada crpe svoje ovlasti izravno iz zakona (Zakon o inspekciji rada, Zakon o zaštiti na radu), što im daje pravni legitimitet za utvrđivanje zakonitosti postupanja. Osobe koje nisu inspektori nemaju zakonske ovlasti (niti procesnu ulogu) za donošenje inspekcijskih rješenja, pokretanje prekršajnih postupaka ili privremenu zabranu rada ovlaštenih kuća.

Razina i specifičnost stručnog znanja (Državni ispit vs. Specijalistički ispit):

Državni stručni ispit (DSI): Dokazuje poznavanje općeg upravnog prava, ustavnog poretka i osnova državne uprave te je opći preduvjet za rad u državnoj službi.
Specijalistički stručni ispit za inspektore: Predstavlja najvišu, nadređenu razinu koja obuhvaća naprednu primjenu upravnog prava, metodologiju inspekcijskog nadzora i specifične tehnike utvrđivanja činjenica.Jamči da inspektor posjeduje napredna, specifična znanja iz metodologije nadzora, procjene rizika, tehničkih standarda, fizikalnih, kemijskih i bioloških štetnosti te medicine rada. Budući da ovlaštene tvrtke obavljaju najsloženije poslove (ispitivanja strojeva, radnog okoliša, izradu procjena rizika), nadzirati ih može samo onaj tko posjeduje jednaku ili višu razinu specifičnih znanja od njih samih,i onaj tko ima odgovarajući položeni ispit za poslove inspektora.

Ciljevi koji se žele postići izmjenama Zakona

Unifikacija nadzornog mehanizma i centralizacija funkcija: Postizanje potpune pravne sljedivosti i čistoće u sustavu kroz koncentraciju cjelokupnog nadzora (operativnog, inspekcijskog i stručnog) nad radom ovlaštenih osoba unutar jednog, neovisnog i specijaliziranog tijela – Državnog inspektorata Republike Hrvatske (DIRH).

Uspostava transparentnog lanca odgovornosti i povećanje učinkovitosti: Definiranje jasnog, zakonitog i logičnog lanca postupanja u kojem Ministarstvo propisuje uvjete i izdaje ovlaštenja (regulatorna funkcija), Državni inspektorat nadzire rad ovlaštenih osoba na terenu (nadzorna funkcija) te u slučaju utvrđenih težih nepravilnosti predlaže Ministarstvu ukidanje izdanih ovlaštenja.

Jačanje kapaciteta inspekcije rada i racionalizacija MROSP-a: Rješavanje kroničnog problema manjka ljudskih potencijala na terenu kroz preuzimanje državnih službenika koji su obavljali poslove stručnog nadzora u Ministarstvu u Državni inspektorat. Njihovim dodatnim stručnim osposobljavanjem i polaganjem državnoga stručnog ispita za radno mjesto inspektora rada izravno se jačaju operativni kapaciteti inspekcije, dok se u MROSP-u stvaraju uvjeti za organizacijsku racionalizaciju i optimizaciju poslovanja.

Ušteda proračunskih sredstava i financijsko rasterećenje gospodarstva: Optimizacija procesa i smanjenje rashoda državnog proračuna ukidanjem naknada članovima Povjerenstva za stručni nadzor. Istodobno, preuzimanjem ovih poslova od strane DIRH-a, ovlaštene se osobe oslobađaju plaćanja dosadašnjih naknada za provođenje nadzora, a državni proračun se oslobađa isplate troškova naknada za članove povjerenstava, čime se postižu značajne uštede u javnom i privatnom sektoru.

Jačanje uloge Ministarstva kao krovnog regulatornog tijela: Oslobađanje administrativnih i stručnih kapaciteta Ministarstva od operativnih terenskih nadzora, čime se omogućuje primarni fokus na izradu kvalitetnih propisa, provedbu nacionalnih i europskih kampanja, pravodobno usklađivanje s pravnom stečevinom EU-a te učinkovito rješavanje u drugostupanjskim upravnim postupcima.

Osiguranje pravne sigurnosti i ujednačenosti postupanja: Otklanjanjem institucionalnog dualizma postižu se stručni pristup na jednome mjestu, ujednačena postupovna praksa te viša razina pravne sigurnosti za sve dionike.

Pravni legitimitet i institucionalni integritet: Nadzor nad radom ovlaštenih osoba za poslove zaštite na radu moraju provoditi isključivo inspektori rada s položenim specijalističkim stručnim ispitom za inspektore kako bi se osigurao ustavnopravni legitimitet, najviša razina stručnosti te neovisnost u postupanju. Osobe koje nemaju status inspektora i navedeni ispit ne posjeduju potrebne zakonske ovlasti niti specifična znanja za nadzor subjekata.

Prijedlog normativnog rješenja

Članak __

U Zakonu o zaštiti na radu („Narodne novine“, br. 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18), u članku 82. stavak 8. mijenja se i glasi:

„(8) Državni inspektorat obavlja inspekcijski i stručni nadzor nad radom i poslovanjem ovlaštenih osoba u odnosu na ispunjavanje uvjeta za dobivena ovlaštenja te zakonitost postupanja u obavljanju poslova za koje je ovlaštenje dano.“

Iza stavka 8. dodaje se stavak 8.a koji glasi:

„(8.a) Ako Državni inspektorat u postupku nadzora utvrdi da ovlaštena osoba poslove obavlja suprotno odredbama ovoga Zakona i podzakonskih propisa ili da je prestala ispunjavati propisane uvjete za dobivanje ovlaštenja, bez odgode će Ministarstvu podnijeti obrazloženi prijedlog za ukidanje rješenja o davanju ovlaštenja.“

Članak __ (Prijelazne i završne odredbe – Usklađivanje podzakonskih akata)

Ministar nadležan za rad će u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona uskladiti Pravilnik o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu („Narodne novine“, br. 58/22 i 137/24) s odredbama ovoga Zakona, osobito u dijelu koji se odnosi na provođenje nadzora nad radom ovlaštenih osoba i ukidanje ovlaštenja.

Članak __ (Prijelazne i završne odredbe – Preuzimanje državnih službenika)

(1) Državni inspektorat preuzet će od Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike državne službenike koji su na dan stupanja na snagu ovoga Zakona zatečeni na obavljanju poslova stručnog nadzora nad radom ovlaštenih osoba za poslove zaštite na radu, kao i opremu, pismohranu i drugu dokumentaciju te sredstva za rad.

(2) Preuzeti državni službenici iz stavka 1. ovoga članka nastavljaju obavljati poslove i primati plaću prema dotadašnjim rješenjima do donošenja rješenja o rasporedu na radna mjesta u Državnom inspektoratu, sukladno pravilniku o unutarnjem redu Državnog inspektorata, uz obvezu polaganja državnoga stručnog ispita za radno mjesto inspektora rada u roku od godine dana od dana preuzimanja.

(3) Do polaganja ispita iz stavka 2. ovoga članka, preuzeti državni službenici ovlašteni su provoditi radnje u postupku inspekcijskog i stručnog nadzora iz članka 82. stavka 8. ovoga Zakona isključivo u sastavu inspekcijskog tima s ovlaštenim inspektorom rada ili pod nadzorom imenovanog mentora – ovlaštenog inspektora rada, koji supotpisuje zapisnik o utvrđenom stanju.

Izbor povjerenika radnika za zaštitu na rad - Optimizacija provedbenog akta (e-glasovanje)

U Obrascu MROSP-a navodi se „pojednostavnjenje“ izbora povjerenika radnika za zaštitu na radu, ali je nejasno zašto se to namjerava učiniti izmjenama Zakona. Ključno je da nema potrebe mijenjati krovni Zakon o zaštiti na radu, već je potrebno modernizirati prateći Pravilnik.

Postojeća odredba Zakona o zaštiti na radu koja uređuje izbor povjerenika radnika za zaštitu na radu u potpunosti je odgovarajuća, primjerena te je nije potrebno mijenjati. Institucionalni okvir u Republici Hrvatskoj uspješno omogućuje radnicima da kroz svoje predstavnike utječu na provođenje mjera sigurnosti i zaštite zdravlja na radu. Taj se sustav temelji na tri čvrsta stupa radničke participacije:

Pravo na izbor i djelovanje povjerenika radnika za zaštitu na radu,
Ravnopravno sudjelovanje u Odboru za zaštitu na radu,
Pravo na izbor radničkog vijeća koje se informira, savjetuje i suodlučuje o pitanjima sigurnosti i zdravlja na radu.

Ovakav koncept postavlja Hrvatsku u ulogu primjera dobre prakse u usporedbi s drugim državama. Da bi povjerenik radnika imao moralni i pravni legitimitet (uključujući i posebnu radnopravnu zaštitu od otkaza), on mora biti izabran na slobodnim, neposrednim i tajnim izborima na prijedlog sindikata ili 20 % radnika. Pojednostavljenje procesa nikako ne smije značiti smanjenje demokratskih standarda ili zamjenu izbora pukim imenovanjem.

Međutim, stvarni problem leži u provedbenom aktu. Sadašnji izborni postupak, koji se oslanja na Zakon o radu i Pravilnik o postupku izbora radničkog vijeća, administrativno je izuzetno zahtjevan (opsežna papirologija, strogi rokovi, fizički skupovi, glasačke kutije i birački odbori). To pasivizira i radnike i poslodavce, zbog čega se izbori u praksi provode prerijetko.

Izmjenama Pravilnika o postupku izbora radničkog vijeća krajem 2020. godine uvedena je mogućnost korištenja informacijsko-komunikacijskih tehnologija (ICT), ali je ona ograničena isključivo na krizne状況 (krizne situacije) i višu silu (poput epidemije). U eri digitalizacije takvo je ograničenje suvišno.

Zaključak i preporuka:

„Pojednostavljenje“ ne smije narušiti demokratski i radnopravni legitimitet povjerenika radnika za zaštitu na radu (što bi se dogodilo ako bi se izbori zamijenili imenovanjem), već se rješenje krije u digitalizaciji izbornog procesa kroz prateći provedbeni akt, a ne kroz izmjenu krovnog Zakona.

Inicijativa za uvođenje stimulativnog ekonomskog modela osiguranja (Bonus-Malus)

Predlaže se da se u sklopu Obrasca za 2027. godinu utvrdi strateški cilj uspostave pravnog i institucionalnog okvira za uvođenje ekonomski stimulativnih mjera (bonus-malus sustava) u sklopu osiguranja od ozljeda na radu i profesionalnih bolesti, kroz obveznu međuresornu suradnju MROSP-a, Ministarstva zdravstva i HZZO-a.

Trenutačni sustav osiguranja koji se temelji na fiksnoj stopi doprinosa potpuno je pasivan i tržišno nepravičan. Odgovorni poslodavci koji ulažu znatna vlastita sredstva u mjere prevencije, višu razinu sigurnosti i zaštite zdravlja na radu te kontinuiranu edukaciju radnika plaćaju jednaku visinu doprinosa kao i neodgovorni poslodavci koji ne primjenjuju prethodno navedeno. Uvođenjem diferencirane stope doprinosa (bonus za nultu stopu ozljeda, malus za visoku stopu ozljeda) stvara se izravna ekonomska motivacija za prevenciju, što ujedno donosi značajne dugoročne uštede javnom zdravstvenom sustavu, u skladu s najboljim praksama razvijenih zemalja EU-a (poput Njemačke, Austrije i Francuske).

Uz unaprjeđenje općeg sustava sigurnosti i zdravlja radnika, izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu potrebno je adresirati ključan nedostatak modela financiranja zaštite zdravlja na radu. Sadašnji model osiguranja od ozljeda na radu i profesionalnih bolesti, koji se temelji na fiksnoj stopi doprinosa za sve poslodavce, ne stimulira poslovne subjekte na dodatna ulaganja u sigurnost radnih mjesta.

Iako je sustav doprinosa i naknada u primarnoj nadležnosti zdravstvenog sustava (HZZO), MROSP kao nositelj politike zaštite na radu ima zakonsku i društvenu obvezu pokrenuti međuresornu suradnju s Ministarstvom zdravstva radi reforme ovoga modela. Postojeći okvir pasivno sanira posljedice, umjesto da aktivno i ekonomski potiče prevenciju.

Razlozi za promjenu modela osiguranja

Financijska stimulacija prevencije (Učinak na gospodarstvo): Uvođenjem bonus-malus sustava stvara se izravna ekonomska motivacija za poslodavce. Poslodavci koji aktivno ulažu u sigurna radna mjesta i bilježe nultu ili minimalnu stopu ozljeda ostvarivali bi pravo na nižu stopu doprinosa (bonus). Nasuprot tome, poslodavci s visokim stopama ozljeda i profesionalnih bolesti plaćali bi višu stopu (malus), čime se rizik i trošak prebacuju na konkretne neodgovorne subjekte.

Fiskalni učinak (Rasterećenje državnog proračuna i HZZO-a): Fokusiranje na prevenciju izravno će smanjiti broj dana bolovanja, troškove medicinske rehabilitacije i liječenja te iznose naknada zbog privremene nesposobnosti za rad. Navedeno će dugoročno rezultirati značajnim uštedama u državnom proračunu i smanjenjem financijskih rashoda HZZO-a.

Usklađivanje s praksama Europske unije: Predloženo rješenje usklađuje zakonodavni okvir Republike Hrvatske s dokazano najučinkovitijim praksama razvijenih zemalja EU-a (poput Njemačke, Austrije i Francuske), koje koriste ekonomske poticaje i diferencirane stope osiguranja kao primarni alat sigurnosti i zdravlja na radu.

Socijalni učinak i zdravstveni sustav: Povećanjem sigurnosti na radu podiže se opća razina zdravstvene zaštite radnika, smanjuje se stopa invaliditeta te se smanjuje pritisak na zdravstveni i mirovinski sustav u cjelini.

Ciljevi koji se žele postići promjenom modela osiguranja

U svrhu postizanja stvarnih i dugoročnih pomaka u smanjenju broja ozljeda na radu i profesionalnih bolesti, predlaže se uvrštavanje sljedećeg cilja:

Uspostava pravnog i institucionalnog okvira za međuresornu suradnju s Ministarstvom zdravstva i HZZO-om radi reforme sustava osiguranja od ozljeda na radu i profesionalnih bolesti kroz uvođenje ekonomski stimulativnih mjera (bonus-malus sustav) za poslodavce.

Prijedlog normativnog rješenja

S obzirom na to da Zakon o zaštiti na radu uređuje prevenciju, a Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju uređuje doprinose, predlaže se dvostruka zakonodavna intervencija:

U Zakonu o zaštiti na radu propisati obvezu poticanja ekonomskih modela (bonus-malus):

Prijedlog izmjene svrha Zakona: U stavku koji definira svrhu Zakona dodati obvezu države da kroz sustav osiguranja i ekonomske mjere (stimulacije i destimulacije) potiče poslodavce na unaprjeđenje sigurnosti i zdravlja na radu.
Prijedlog novoga članka: U odgovarajući dio Zakona dodati novi članak koji glasi:

„Ministarstvo nadležno za rad, u suradnji s ministarstvom nadležnim za zdravstvo i Zavodom nadležnim za obvezno zdravstveno osiguranje, sporazumno propisuje pravni i institucionalni okvir za uvođenje stimulativnog ekonomskog modela (bonus-malus sustava) u sklopu osiguranja od ozljeda na radu i profesionalnih bolesti.“

Uputiti službenu inicijativu za izmjenu stopa doprinosa kroz pripadajući zdravstveni propis:

Kako bi predloženi ekonomski stimulativni model postao potpuno operativan, u sklopu ove zakonodavne inicijative MROSP može pokrenuti i uputiti prijedlog za izmjenu i dopunu:

Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, u dijelu koji definira doprinose za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti (prijelaz s fiksne na varijabilnu/diferenciranu stopu doprinosa ovisno o ostvarenom bonusu ili malusu).

Predlaže se uz dopunu Zakona o zaštiti na radu , i dopuna Obrasca zakonodavnih aktivnosti Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike za 2027. godini

Naziv nacrta prijedloga: Pokretanje postupka ratifikacije Konvencije br. 190 Međunarodne organizacije rada (MOR) o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada (2019.)
Upućivanje u proceduru Vlade RH: IV. kvartal 2027. godine

Predlaže se da se u sklopu Obrasca zakonodavnih aktivnosti za 2027. godinu utvrdi strateški cilj i obveza pokretanja postupka ratifikacije Konvencije br. 190 Međunarodne organizacije rada (MOR) o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada (2019.). Ovaj je prijedlog aktualan više godina, podržali su ga predstavnici socijalnih partnera, ali je proces zastao u MROSP-u. U međuvremenu problem nasilja i uznemiravanja u svijetu rada postaje sve akutniji.

Razlozi za predloženu zakonodavnu aktivnost

Psihosocijalni rizici kao rastući problem: Nasilje i uznemiravanje u svijetu rada, uključujući zlostavljanje na radnome mjestu (mobing) i rodno uvjetovano nasilje, prepoznati su kao rastući i ozbiljan problem suvremenoga radnog okruženja u Republici Hrvatskoj. Ovi psihosocijalni rizici izravno narušavaju sigurnost i zdravlje radnika, dovode do teških zdravstvenih poremećaja, dugotrajnih bolovanja te izrabljivanja radne snage, što uzrokuje znatne ekonomske gubitke za poslodavce i zdravstveni sustav.

Proširenje zaštite na cjelokupni „svijet rada“: Aktualni zakonodavni okvir u RH (Zakon o radu i Zakon o zaštiti na radu) primarno je vezan uz fiksno radno mjesto i klasično radno vrijeme, što je nedostatno za suvremene oblike rada. Konvencija MOR-a br. 190 donosi nužnu reformu jer širi zaštitu na cjelokupni koncept „svijeta rada“ – uključujući službena putovanja, edukacije, put na posao i s posla te sve oblike digitalne i mrežne komunikacije (kod rada na daljinu).

Usklađivanje s pozivom Vijeća EU-a: Vijeće Europske unije službeno je pozvalo sve države članice na ratifikaciju Konvencije br. 190, ističući njezinu važnost za ravnopravnost spolova, dostojanstvo i sigurnost na radu. Izostavljanje ovoga koraka iz Plana zakonodavnih aktivnosti za 2027. godinu u suprotnosti je s deklariranim ciljevima modernizacije i humanizacije radnih mjesta u Republici Hrvatskoj.

Sadržaj i obuhvat Konvencije br. 190

Sveobuhvatna zaštita dostojanstva: Štiti sve sudionike u svijetu rada – ne samo zaposlenike u formalnom radnom odnosu već i volontere, pripravnike, tražitelje zaposlenja te osobe na osposobljavanju.

Proširena definicija radnog okruženja: Primjenjuje se na nasilje i uznemiravanje koje se događa tijekom rada, povezano je s radom ili proizlazi iz njega. Obuhvaća privatni i javni sektor, ali i incidentne situacije u digitalnoj komunikaciji, na službenim putovanjima i prostorima za odmor.

Rodna perspektiva: Posebno prepoznaje da nasilje i uznemiravanje nerazmjerno više pogađaju žene te zahtijeva uvođenje ciljanih mjera za suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja u ekonomskoj sferi.

Ciljevi koji se žele postići

Uspostava nulte stope tolerancije: Kreiranje integriranoga i uključivog pravnog okvira koji jamči pravo na radno okruženje oslobođeno svih oblika zlostavljanja.

Usklađivanje i modernizacija nacionalnog zakonodavstva: Provođenje sustavnog usklađivanja Zakona o radu, Zakona o zaštiti na radu te kaznenog zakonodavstva s najvišim međunarodnim standardima.

Jačanje prevencije i internih politika poslodavaca: Obvezivanje poslodavaca na uvrštavanje psihosocijalnih rizika (poput mobinga i uznemiravanja) u procjene rizika te implementaciju internih protokola zaštite.

Ekonomska stabilizacija: Smanjenje stope bolovanja, fluktuacije radne snage i troškova dugotrajnih sudskih postupaka kroz uvođenje učinkovitog inspekcijskog nadzora i preventivnih programa podrške.

Prijedlog normativnog rješenja u ZZR

U Zakon o zaštiti na radu dodaje se novi članak s naslovom iznad njega koji glasi:

„Zaštita dostojanstva i zabrana nasilja u svijetu rada

Članak __

(1) Poslodavac je obvezan osigurati radno okruženje oslobođeno svakog oblika nasilja i uznemiravanja, uključujući rodno uvjetovano nasilje i zlostavljanje na radnome mjestu (mobing), koje se događa tijekom rada, povezano je s radom ili proizlazi iz rada u sklopu cjelokupnog koncepta svijeta rada.

(2) Pod svijetom rada iz stavka 1. ovoga članka podrazumijevaju se i mjere sigurnosti i zdravlja koje se primjenjuju na fizičkom mjestu rada, u prostorima za odmor, prehranu i higijenu, tijekom službenih putovanja, obuka i društvenih aktivnosti povezanih s radom, tijekom komunikacije putem informacijsko-komunikacijskih tehnologija (rad izvan prostora poslodavca) te prilikom dolaska na posao i povratka s posla.

(3) Poslodavac je dužan u suradnji s povjerenicima radnika identificirati psihosocijalne rizike povezane s nasiljem i uznemiravanjem, uvrstiti ih u procjenu rizika te donijeti interne protokole o preventivnim mjerama i postupcima zaštite dostojanstva radnika.“

Nova uloga i modernizacija djelovanja Odbora za zaštitu na radu

Predlaže se u Obrazac zakonodavnih aktivnosti MROSP-a za 2027. godinu uvrstiti i cjelovito redefiniranje rada Odbora za zaštitu na radu, uključujući njegovo preimenovanje u Odbor za sigurnost i zdravlje na radu.

Razlozi za redefiniranje rada Odbora

Sadašnji normativni okvir koji uređuje rad Odbora za zaštitu na radu (članci 34. i 35.) postavljen je rigidno, šturo i formalistički, zbog čega je u praksi često sveden na puko ispunjavanje forme bez stvarne supstance. Postojeće odredbe ne prate suvremene komunikacijske tehnologije, dinamiku modernog poslovanja niti prepoznaju Odbor kao ključni komunikacijski forum za strateško upravljanje sigurnošću.

Glavni nedostaci trenutnog rješenja su:

Neživotna dinamika sastajanja: Obveza sastajanja "najmanje jedanput u šest mjeseci" predug je period koji onemogućuje operativno i preventivno djelovanje te praćenje učinkovitosti mjera iz Procjene rizika.

Tehnološka zastarjelost: Zakon ne predviđa moderne oblike rada (hibridni sastanci, video-konferencije, kontinuirana digitalna razmjena informacija), što otežava sudjelovanje vanjskih stručnjaka, liječnika medicine rada i radnika na daljinu.

Nedostatak jasnih kompetencija i tema: Zakon taksativno ne navodi ključne teme o kojima se mora raspravljati (analize financijskih planova, nabava OZO, uvođenje novih tehnologija, izvješća medicine rada), što dovodi do dominacije menadžmenta i pasivnosti članova.

Izostanak obveznog osposobljavanja: Članovi Odbora često nemaju specifična znanja za analizu nesreća i evaluaciju rizika, a zakon ne obvezuje poslodavca na njihovu edukaciju u radno vrijeme i o trošku poslodavca.

Pravna praznina za poslodavce s manje od 50 zaposlenih: Kod poslodavaca s manje od 50 radnika ne postoji obveza strukturirane, periodičke rasprave o ključnim preventivnim dokumentima i mjerama. Radnici u manjim tvrtkama time su stavljeni u nepovoljniji položaj jer nemaju institucionaliziran dijalog o zdravlju i sigurnosti, što se ovim izmjenama rješava davanjem jasne uloge povjereniku radnika.

Ciljevi koji se žele postići

Transformacija Odbora u operativno i utjecajno tijelo čije preporuke imaju pravnu težinu i zahtijevaju obvezno i brzo pisano očitovanje poslodavca.
Osiguravanje kontinuiteta zaštite kod poslodavaca s manje od 50 radnika kroz prenošenje cjelokupnog sadržaja rada Odbora na razinu obvezne, strukturirane suradnje između poslodavca i povjerenika radnika za sigurnost i zdravlje na radu.
Uvođenje fleksibilne i realne dinamike rada koja se utvrđuje Godišnjim planom rada Odbora, a ovisi o ukupnom stanju u radnoj sredini, razini rizika, opasnostima i stvarnim potrebama procesa rada, uz zadržavanje zakonskog polugodišnjeg minimuma.
Modernizacija rada i fleksibilnost kroz zakonsko priznavanje digitalnih oblika komunikacije i hibridnih sjednica (365 dana u godini), čime se osigurava stopostotna uključenost svih dionika.
Povećanje kompetencija članova Odbora i povjerenika radnika uvođenjem obveznog, specijaliziranog osposobljavanja o trošku poslodavca, uz priznavanje tog vremena u plaćeno radno vrijeme.
Jasno definiranje predmeta rada (dnevnog reda) kroz uvođenje obveznih tema i evaluacija (financijski planovi, izvješća medicine rada, prom promjene tehnologije), po uzoru na napredne međunarodne prakse (ILO smjernice)

7.Jačanje transparentnosti kroz obvezu izrade i javne objave zapisnika svim radnicima unutar poduzeća/ustanove.

Prijedlog normativnog rješenja

U Zakonu o zaštiti na radu (Narodne novine, br. 71/14, 118/14, 94/18, 96/18), članci 34. i 35. mijenjaju se i glase:

Članak 34. (Odbor za sigurnost i zdravlje na radu i suradnja kod manjih poslodavaca)

Poslodavac koji zapošljava 50 ili više radnika dužan je osnovati Odbor za sigurnost i zdravlje na radu (u daljnjem tekstu: Odbor) kao savjetodavno, nadzorno i komunikacijsko tijelo za unapređivanje zaštite zdravlja i sigurnosti na radu.

Odbor čine: poslodavac ili njegov ovlaštenik, povjerenik odnosno koordinator radnika za zaštitu na radu, stručnjak za zaštitu na radu zaposlen kod poslodavca (ili predstavnik ovlaštene osobe) te ugovorni specijalist medicine rada i sporta.

Kod poslodavca koji zapošljava manje od 50 radnika, ne osniva se Odbor iz stavka 1. ovoga članka, već su poslodavac (ili njegov ovlaštenik) i povjerenik radnika dužni redovito održavati strukturirane radne sastanke s ciljem rasprave o temama i izvršavanja zadataka iz članka 35. ovoga Zakona. Sastanci se održavaju najmanje jedanput u svakom polugodištu, a stvarna dinamika i raspored utvrđuju se godišnjim planom suradnje ovisno o stanju sigurnosti i razini rizika u radnoj sredini. Sastanku po potrebi prisustvuju stručnjak za zaštitu na radu i specijalist medicine rada.

Sjednice Odbora iz stavka 1. ovoga članka održavaju se redovito, a najmanje jedanput u svakom polugodištu. Točan broj sjednica, plan i dinamika rada Odbora obvezno se utvrđuju Godišnjim planom rada Odbora koji se mora donijeti najkasnije do 31. siječnja tekuće godine te Internog poslovnika o radu kojeg sporazumno donose članovi Odbora, a ovisno o ukupnom stanju u radnoj sredini kada su u pitanju sigurnost i zdravlje na radu, tehnološki rizici i realne potrebe procesa rada.

Sjednice Odbora, kao i sastanci iz stavka 3. ovoga članka, mogu se u potpunosti ili djelomično održati uživo ili putem audio-video konferencije (na daljinu) te upotrebom drugih digitalnih komunikacijskih alata, kako bi se omogućilo nesmetano sudjelovanje svih dionika.

U slučaju smrtne, teške ili skupne ozljede na radu, poslodavac je dužan hitno sazvati izvanrednu sjednicu Odbora, odnosno izvanredni sastanak s povjerenikom radnika, u roku od dva radna dana od nastanka događaja.

Na svakoj sjednici Odbora i na svakom sastanku iz stavka 3. ovoga članka obvezno se vodi zapisnik s jasno definiranim zaključcima, preporukama, rokovima i zaduženjima. Zapisnik mora biti dostavljen svim sudionicima te javno objavljen i dostupan svim radnicima unutar tvrtke/ustanove.

Članak 35. (Zadaci, sadržaj rada, ovlasti i osposobljavanje)

Glavni zadatak Odbora, odnosno povjerenika radnika kod poslodavaca s manje od 50 radnika, jest aktivno pomaganje poslodavcu u prepoznavanju, uklanjanju i kontroli rizika, davanju preporuka za donošenje strateških odluka te promicanju suradnje uprave i radnika.

Obvezni sadržaj rasprava na sjednicama Odbora, odnosno na sastancima iz članka 34. stavka 3. ovoga Zakona, obuhvaća teme koje se razrađuju sukladno Godišnjem planu rada donesenom do 31. siječnja tekuće godine, a koji obvezno uključuje:

Razmatranje, davanje mišljenja i prihvaćanje izmjena i dopuna Procjene rizika te praćenje učinkovitosti provedenih mjera;
Analizu ozljeda na radu, profesionalnih bolesti, bolesti u svezi s radom i incidenata (opasnih pojava) iz proteklog razdoblja s prijedlozima preventivnih mjera;
Razmatranje sigurnosnih aspekata pri uvođenju novih radnih procesa, tehnologija, organizacije rada ili novih materijala;
Raspravu o planu financijskih sredstava (proračuna) za provedbu i unapređenje zaštite na radu te planu nabave osobne zaštitne opreme;
Evaluaciju cjelovitog izvješća specijalista medicine rada o zdravstvenim pregledima, funkcionalnim oštećenjima, profesionalnoj rehabilitaciji i prijedlozima za prilagodbu rada;
Analizu izvješća o provedenim ispitivanjima radnog okoliša i opreme te unutarnjih nadzora;
Planiranje i pripremu vježbi evakuacije i spašavanja;
Predlaganje specifičnih mjera zaštite za ranjive skupine radnika (trudnice, pripravnici, osobe s invaliditetom, stariji radniCI i umirovljeniCI koji rade uz mirovinu, strani radnici s jezičnim barijerama i dr.).

(3) Radi izvršavanja zadataka iz stavka 2. ovoga članka, članovi Odbora, odnosno povjerenik radnika kod poslodavca s manje od 50 radnika, imaju pravo na zajednički periodički obilazak i pregled mjesta rada kod poslodavca, čija se učestalost definira godišnjim planom rada.

(4) Zaključci Odbora, odnosno prijedlozi povjerenika radnika kod poslodavaca s manje od 50 radnika, formuliraju se u obliku pisanih preporuka. Poslodavac je dužan razmotriti preporuke i u pisanom se obliku očitovati o njihovu prihvaćanju ili neprihvaćanju u roku od 15 dana od primitka. U slučaju neprihvaćanja preporuke, poslodavac je dužan dostaviti detaljno pisano obrazloženje.

(5) Poslodavac je dužan osigurati da se članovi Odbora, kao i povjerenici radnika kod poslodavaca s manje od 50 radnika, redovito osposobljavaju i stalno stručno usavršavaju za obavljanje svojih dužnosti.

(6) Osposobljavanje iz stavka 5. ovoga članka provodi se u tijeku radnog vremena i u potpunosti na trošak poslodavca, a vrijeme provedeno na edukaciji, sjednicama Odbora i službenim sastancima evidentira se i plaća kao redovito radno vrijeme.

Vitomir Begović

Zakonodavne aktivnosti o zaštiti na radu u fokusu: Kako do jasnih i provedivih propisa u praksi?

Zakonodavne aktivnosti o zaštiti na radu u fokusu: Kako do jasnih i provedivih propisa u praksi?

Portal "Sigurnost"