Unaprijediti sigurnost i zdravlje na radu
U organizaciji Hrvatske udruge za zdravo radno mjesto 27. siječnja 2022.godine u Zagrebu je uz pridržavanje propisanih epidemioloških mjera održan stručni skup "Zaštita zdravlja na radu – propisi, novosti,dobra praksa".
Skup je prigodnim uvodnim riječima u ime organizatora, predsjedništva Udruge otvorila Gordana Lipnjak.
U nastavku predstavljamo sažetak izlaganja sudionika programa stručnog skupa.
O temi Zdravo radno mjesto uz COVID-19 govorila je dr. sc. Dijana Mayer,Hrvatski zavod za javno zdravstvo.
U uvodu je podsjetila na do sada poznate i prikupljene informacije i činjenice o bolesti COVID-19, te mjere za obuzdavanje i zaustavljanje ove pandemije s naglaskom na omogućavanje i stvaranje radnoga okružja sa što manje rizika od zaraze SARS CoV-2 i obolijevanja od bolesti COVID-19.
S obzirom na mogućnost izlaganja potencijalnoj zarazi, radna mjesta možemo podijeliti u 3 skupine:s niskim rizikom izloženosti, u koja spadaju ona radna mjesta koja ne zahtijevaju bliske kontakte s drugim suradnicima, klijentima ili posjetiteljima;radna mjesta sa srednjim rizikom izloženosti, na kojima radnici imaju čest i blizak kontakt s drugim osobama, te ona radna mjesta s visokim rizikom izloženosti radi bliskoga kontakta s osobama koje mogu imati COVID-19, kao i kontakt s predmetima i površinama koje su moguće kontaminirane virusom.
Snažno se preporučuje cijepljenje u punom režimu bilo kojim od dostupnih (odobrenih) cjepiva protiv COVID-19. S obzirom na trenutnu situaciju i posljednji soj virusa (Omicron), preporučeno je docjepljivanje tzv. “Booster” dozom, kako bi se održala ili podigla razina prethodnim cijepljenjem stečenih antitijela.
Držanje razmaka i izbjegavanje bliskoga kontakta, ili grupiranja s drugim osobama na radnom mjestu, što je više moguće. To se naročito odnosi na rad u zatvorenim prostorijama, gdje je preporučeni razmak između osoba barem 2 metra, ali isto tako i izvan radnoga mjesta, prilikom dolaska i odlaska (javni prijevoz), druženja, razonode i sl.Radne prostorije treba provjetravati što je češće moguće, a zimi voditi brigu o vlažnosti zraka u prostorijama (radi isušivanja sluznica).Virus se prenosi i putem predmeta kontaminiranih živim virusom sa zaražene osobe.Potrebno je izbjegavati dodirivanje rukama usta, nosa i očiju jer se na taj način može prenijeti virus s kontaminiranih predmeta.Važno je redovito prati i dezinficirati ruke nakon kontakta s drugim osobama ili stvarima koje koriste različite osobe, te koristiti zaštitne maske kad god se boravi u prostorima koje koristi više ljudi. Gdje god nije moguće postići razmak od najmanje 2 metra, preporučuje se nošenje raspoloživih zaštitnih maski.
Kod određenog broja osoba koje su preboljele COVID-19, i dalje su prisutni simptomi poput: iznimnog umora, malaksalosti, gubitka daha, bolova u mišićima, zglobovima i prsima, gubitka osjeta okusa i mirisa, poremećaja pamćenja i koncentracije, noćnog znojenja, glavobolja, kožnog osipa ili gubitka kose. Takvo stanje, nakon preboljenja akutnog stadija bolesti, nazivamo Post-COVID sindrom, ili “dugi-COVID”.
Posebno je ukazala na značaj pružanja potpre radnicima prilikom povratka na posao nakon preboljenja COVID-19.Većina radnika s tako trajnim simptomima će možda trebati i određene prilagodbe na radnom mjestu, a neki će se morati postupno vraćati na posao, tijekom duljeg vremenskog razdoblja, jačajući tako svoju radnu sposobnost.
Primjeri takvih prilagodbi mogli bi biti: izmjene u dnevnom rasporedu aktivnosti, izmjene satnice, izmjene smjenskog rada, izmjene obrazaca rada, izmjene radnog opterećenja, privremene promjene dužnosti ili zadataka, rad od kuće na pola radnog vremena. Također, ukoliko za to postoje mogućnosti, za pomoć oko prilagodbe radnog mjesta i radnih zadataka, treba se obratiti i specijalistima medicine rada.
Pandemija SARS CoV-2 i bolesti COVID-19 koju uzrokuje, izazvala je do sada zastrašujuće brojeve oboljelih i umrlih, ogromne gubitke u gospodarstvima svih zemalja i onemogućila nam život na kakav smo navikli.
Dokazano najučinkovitije oružje u borbi protiv pandemije jest cijepljenje i provođenje svih raspoloživih epidemioloških mjera. S obzirom da se virus širi bliskim kontaktom među ljudima, naročito je važno pridržavati se svih takvih mjera u situacijama i sredinama u kojima se nalazi veći broj ljudi i koje time nose povećani rizik od širenja zaraze.Dosljednim pridržavanjem epidemioloških mjera sačuvat ćemo ne samo zdravlje i mnoge ljudske živote, već i očuvati radnu sposobnost i radna mjesta, a time i omogućiti stvaranje neophodnih uvjeta za život.Nemoguće je u ovome času predvidjeti kada bi pandemija mogla okončati, te kakve i koliko teške posljedice bi još mogla proizvesti.Međutim, ono što je sigurno jest da će, pridržavanje epidemioloških mjera, zajednice u cjelini, sigurno pridonijeti njenom bržem okončanju i povratku životu na kakav smo navikli, a sada ga se tek sjećamo.
Jere Gašperov, dipl. ing. stroj.,Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike,govorio je o temi osposobljavanja i usavršavanja iz zaštite na radu te daljnjem planu revizije propisa.
Podsjetio je na odredbe prethodno važećeg Pravilnika o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita (NN, br. 112/14):člankom 6. stavak 2.praktični dio osposobljavanja radnika provodio je ovlaštenik koji neposredno rukovodi radom osposobljavanog radnika i stručnjak zaštite na radu zadužen za osposobljavanje radnika.Problemi u provedbi bili su podijeljene zadaće ovlaštenika i stručnjaka što je u čijoj nadležnosti i u kojoj mjeri ? Termin „zaduženi stručnjak” smanjivao je na određeni način odgovornost ovlaštenika za provedbu procesa praktičnog dijela osposobljavanja;Posljedice takvog procesa bile su formalno pristupanje postupku osposobljavanja za rad na siguran način i loša provedba
Članak 4. stavak 4. Određivao je da je program osposobljavanja za poslove s malim rizicima dovoljno provesti samo u teorijskom dijelu .Odredba je brisana novim Pravilnikom te je I na poslovima s malim rizicima potrebno osigurati ocjenu praktične osposobljenosti, u mjeri u kojoj je to primjenjivo, čime se želi postići viša razina osviještenosti i odgovornosti neposrednih ovlaštenika u procesu osposobljavanja radnika za rad na siguran način .
Odredbama novog Pravilnika o osposobljavanju i usavršavanju iz zaštite na radu te polaganju stručnog ispita, propisano je da osposobljavanje radnika za rad na siguran način provode stručnjaci zaštite na radu zaposleni kod poslodavca, odnosno stručnjaci zaštite na radu II. stupnja zaposleni kod osobe ovlaštene za osposobljavanje radnika, u suradnji s poslodavcem odnosno neposrednim ovlaštenicima poslodavca kod kojeg se provodi osposobljavanje radnika.
U postupku osposobljavanja radnika, pisani materijali i upute, kao i sadržaj zapisnika iz članka 6. Pravilnika moraju biti sastavljeni na hrvatskom jeziku, a za stranog radnika i na jeziku koji je stranom radniku razumljiv.
Program osposobljavanja u teorijskom dijelu provodi stručnjak zaštite na radu, a program se može provoditi i na daljinu odgovarajućim on-line metodama
Praćenje sigurnog načina rada i ocjenu praktične osposobljenosti na mjestu rada provodi i potvrđuje poslodavac odnosno neposredni ovlaštenik radnika koji je sudjelovao u postupku osposobljavanja.
Program osposobljavanja tijekom praćenja sigurnog načina rada i ocjene praktične osposobljenosti na mjestu rada uključuje i raspoloživost te korištenje pisanih uputa za rad na siguran način kao i upute proizvođača radne opreme i opasnih kemikalija koje radnik koristi tijekom rada, a koje osigurava poslodavac odnosno neposredni ovlaštenik.S praćenjem sigurnog načina rada i ocjenjivanja praktične osposobljenosti može se započeti tek nakon završetka teorijskog dijela osposobljavanja
Postupke praćenja sigurnog načina rada i ocjene praktične osposobljenosti radnika provode poslodavac odnosno neposredni ovlaštenik radnika, koji su prethodno osposobljeni prema Prilogu I. Pravilnika.Stručnjak zaštite na radu kod poslodavca ili stručnjak zaštite na radu ovlaštene osobe potvrđuje cjelokupnu provedbu postupka osposobljavanja radnika.U vezi programa osposobljavanja poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika I povjerenika radnika za zaštitu na radu nema izmjena u programu.Program usavršavanja poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika i povjerenika radnika za zaštitu na radu, obuhvaća obnovu znanja prema programu, s posebnim naglaskom na obveze i prava te upoznavanje s promjenama u propisima zaštite na radu u ovisnosti o djelatnosti poslodavca. Obveza usavršavanja je najmanje jednom u 5 godina.Obrazac ZOP (zapisnik o osposobljenosti/provedenom usavršavanju ovlaštenika/povjerenika radnika za zaštitu na radu), koristi se za osnovnoosposobljavanje kao i za naknadno periodičko usavršavanje.Status stručnjaka zaštite na radu (opći dio) ima osoba koja je završila najmanje preddiplomski studij sa stečenim nazivom stručni prvostupnik (baccalaureus) inženjer sigurnosti i zaštite.
Usavršavanje stručnjaka zaštite na radu zaposlenih kod poslodavaca i koordinatora zaštite na radu provodi se putem interaktivnih internetskih alata na mrežnim stranicama ministarstva nadležnog za rad, najmanje jednom u 5 godina, te se vodi evidencija u Registru.Usavršavanje se prijavljuje ministarstvu elektronički, putem Registra , a dokazi o provedbi usavršavanja upisuju se u Registar.Plan za uspostavu Registra i elektroničke evidencije predviđen je za 1.svibnja 2023. godine.
Alternativno, te jedino primjenjivo do uspostave Registra, je odredba prema kojoj će stručnjaci zaštite na radu, koordinatori zaštite na radu te ovlaštenici poslodavca koji ujedno obavljaju poslove zaštite na radu kod poslodavca s do uključivo 49 radnika, stručna usavršavanja provoditi u suradnji s ustanovama (obrazovni suradnici).
Stručnjaci zaštite na radu, koordinatori zaštite na radu te ovlaštenici poslodavca koji ujedno obavljaju poslove zaštite na radu kod poslodavca s do uključivo 49 radnika, mogu se usavršavati u suradnji s visokoškolskim i znanstvenim ustanovama, ustanovama za obrazovanje odraslih, javnim ustanovama na području sigurnosti, zaštite zdravlja i mjeriteljstva, udrugama na području sigurnosti, zaštite zdravlja i tehničkih ispitivanja, stručnjacima iz pojedinih područja i sl.
Obrazovni suradnici svoje planove i programe moraju dostaviti ministarstvu najkasnije do 1. prosinca tekuće godine za sljedeću godinu, a planove i programe ministarstvo objavljuje u Registru.Zapise o usavršavanju obrazovni suradnici dostavljaju ministarstvu najkasnije 8 dana od dana završetka usavršavanja.
Stručnjacima zaštite na radu zaposlenim kod poslodavca, koordinatorima zaštite na radu, te ovlaštenicima poslodavca koji ujedno obavljaju poslove zaštite na radu kod poslodavca s do uključivo 49 radnika, koji u petogodišnjem razdoblju najmanje jednom godišnje provedu usavršavanje, usavršavanje se temeljem dostavljenih zapisa, priznaje kao usavršavanje putem Registra.
Na kraju je najavljen plan izmjene određenih podzakonskih propisa iz područja zaštite na radu u 2022.godini.
Sadržaj i način provedbe stručnih nadzora i revizije poslovanja nad radom ovlaštenih osoba za poslove zaštite na radu, bila je tema prezentacije mr.sig. Muhidina Omerdića , Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
Podsjetio je da su ovlaštene osobe za obavljanje poslova zaštite na radu jedan od najznačajnijih čimbenika u osiguranju uvjeta za poštivanje propisa i procedura, odgovorno i učinkovito provođenje širokih aktivnosti usmjerenih na poboljšanje i stalno unapređivanje zaštite na radu. Svaka ovlaštena osoba za poslove zaštite na radu ima i dodatnu zadaću postizanja izvrsnosti u svojem radu, kao i promicanja društvene odgovornosti u poslovanju.U periodu od 2015. do 2021. godine ukupno su izdana 253 ovlaštenja,a od toga je ukinuto njih 46. U Republici Hrvatskoj trenutno je aktivno 187 ovlaštenih osoba, od čega su 102 pravne i 85 fizičkih. Obveza Ministarstva je provoditi nadzor i reviziju nad radom ovlaštenih osoba u odnosu na izdana ovlaštenja, kontinuirano provjeravati ispunjavanje kadrovskih i tehničkih uvjeta, način rada i primjenu Poslovnika o postupcima, uvjetima i metodama obavljanja poslova zaštite na radu, a prema rješenjima o izdanim ovlaštenjima.
U dosadašnjm,e tijeku utvrđene su slijedeće nesukladnosti :
Poslovnik nije izrađen u skladu s normom HRN ISO/TR 10013, odnosno ne sadrži sve obrasce/zapisnike koji se koriste u obavljanju poslova, nije navedena sva mjerna i ispitna oprema sukladno propisanim pravilnicima.
U ugovorima o obavljanju poslova zaštite na radu za poslodavce nije navedena zakonska osnova sklapanja ugovora sukladno Zakonu.
U procjeni rizika nisu adekvatno ocijenjeni rizici prilikom njihove analize, plan mjera za otklanjanje odnosno smanjivanje opasnosti, štetnosti i napora, a izrađene procjene rizika ne sadrže stvarno utvrđene nedostatke i mjere za otklanjanje istih.
Program osposobljavanja radnika za rad na siguran način nije usklađen s pripadajućom procjenom rizika, npr. ako je procjenu rizika radio netko drugi ili ne sadrži popis uputa za rad na siguran način, popis uputa proizvođača opreme i opasnih kemikalija koje radnik koristi tijekom rada.
Zapisnici o provedenim ispitivanjima za radnu opremu i radni okoliš ne sadrže sve propisane elemente u skladu s Pravilnikom o pregledu i ispitivanju radne opreme i Pravilnikom o ispitivanju radnog okoliša.Zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način (obrazac ZOS) nije usklađen sa Zakonom.
Dakle,pokazatelji ukazuju da i nadalje postoje razlozi i potreba u budućem razdoblju značajnog poboljšanja i unapređenja rada ovlaštenih osoba za poslove zaštite na radu.
Vitomir Begović, mr. sig., konzultant/savjetnik ukazao je svojim izlaganjem na značaj Odbora zaštite na radu kao ključnog čibenika unapređivanja sigurnosti i zdravlja na radu.
Osnivanje odbora za zaštitu na radu, kao savjetodavnog tijela poslodavca za jedne je poslodavce obveza, ali to može biti i mogućnost odnosno prilika i za poslodavce u onim radnim sredinama za koje nije propisana takva obveza. Konkretne i mjerljive koristi nadilaze bilo kakve „troškove“; administrativne, organizacijske, financijske.Dobro i odgovorno upravljanje zaštitom zdravlja i sigurnošću na radu nadilazi minimalne zahtjeve koje utvrđuju propisi iz ovog područja.
Poslodavac ima zakonsku obvezu obavješćivati i savjetovati se s radnicima ili njihovim predstavnicima o svim pitanjima iz zaštite na radu. Kao savjetodavno tijelo odbor za zaštitu na radu ima važnu ulogu u unaprjeđivanju zaštite na radu kod poslodavca. Kvalitetnim radom odbor može biti pokretač aktivnosti koje za sigurnije i zdravije uvjete na mjestima rada.
U pojedinim radnim sredinama, još uvijek nisu u dovoljnoj mjeri iskorištene mogućnosti djelovanja odbora za zaštitu na radu i suradnje ključnih dionika. Prisutno je nesnalaženje u sadržaju i dinamici rada odbora, u sastavu tog tijela nisu zastupljeni radnici putem neposredno izabranih povjerenika radnika za zaštitu na radu, nije prisutna svijest o značaju i ulozi odbora u ostvarivanju pozitivnih učinaka u području zaštite na radu, itd.
Izvješće Državnog inspektorata za 2020.godinu pokazuje da je u 28 posto slučajeva uzrok nesreća bilo izvođenje radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu, a u 14 posto slučajeva neprimijenjena posebna pravila zaštite na radu.
Stručnjak za zaštitu na radu obvezan je izrađivati i prezentirati periodična i godišnja izvješća odboru za zaštitu na radu o planiranim aktivnostima i nalazima unutarnjeg nadzora o primjeni osnovnih, posebnih i priznatih pravila zaštite na radu kod poslodavca. Odbor za zaštitu na radu raspravlja, a poslodavac usvaja planove i izvješća o zaštiti na radu.
Osposobljavanje radnika za rad osnova je provođenja preventivnih mjera zaštite na radu, te je važno tu aktivnost kvalitetno planirati, provoditi i nadzirati. Na osnovu analize ozljeda na radu i studija slučaja, važno je organizirati posebne dodatne edukacije za određene organizacijske dijelove i zaposlenike, kako bi se spriječilo ponavljanje nezgoda. Prema podacima o prijavljenim ozljedama na mjestu rada za 2020. godinu (N=12 404), navodi se da je većina stradalih radnika bila osposobljena za rad na siguran način (93,07%). Postavlja se pitanje da li je program osposobljavanja proveden cjelovito i kvalitetno, budući je izrazito visok postotak stradalih a „osposobljenih“ radnika ?! Zato je vrlo važno da Odbor za zaštitu na radu, na prijedlog stručnjaka za zaštitu na radu i poslodavca detaljno razmatra, a poslodavac usvaja planove osposobljavanja za zaštitu na radu, kao i izvješća o provedenim osposobljavanjima.Pokazatelji o nadzorima Državnog inspektorata ukazuju na konkretne probleme u provedbi mjera zaštite na radu,koje je moguće aktivnošću odbora za zaštitu na radu preventivno otklanjati.
Kao najčešći propusti evidentirani su: nedostaci u procjeni rizika, propusti u programima i izvedbi osposobljavanja radnika za rad na siguran način, izostanak ispitivanja radnog okoliša i sredstava rada, neispunjavanje obveza koje se odnose na poslove s posebnim uvjetima rada, izostanak ispunjavanja obveze u vezi sa sigurnosnim znakovima, pisanim obavijestima i uputama, propusti u planiranju, pripremi i provedbi radnih postupaka i tehnologije rada na način da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, neispravnost sredstava rada ili osobne zaštitne opreme, propusti u vezi organizacije pružanja prve pomoći i dr.
O propustima u organizaciji i provedbi mjera zaštite na radu govore i pokazatelji HZZO, prilikom utvrđivanja razloga nepriznavanja prava za slučaj ozljede na radu.
Odbor za zaštitu na radu posebnu pozornost treba usmjeriti u svojem djelovanju na primjenu općih načela prevencije.Procjena rizika osnovni je postupak i dokument organizacije na osnovi kojeg se planira i provodi zaštita na radu. Sve rizike na radnim mjestima potrebno je identificirati i procijeniti.O procjeni rizika, kao i potrebnim izmjenama i dopunama raspravlja odbor za zaštitu na radu, koji istu prihvaća.Osobito je važno da se Plan mjera zaštite na radu koji proizlazi iz procjene rizika uključi u plan poslovanja i financijski plan organizacije, te da se redovito analizira učinjeno u skladu s utvrđenim zadacima i rokovima. Procjenu rizika potrebno je kontinuirano analizirati i ažurirati, pri čemu je nezaobilazna uloga odbora za zaštitu na radu.
Što može dodatno poduzeti odbor za zaštitu na radu?
Uz Zakonom o zaštiti na radu određene osnovne poslove odbora, moguće je i njihovo proširenje.Jedno od područja dodatnog angažiranja u radu odbora može biti planiranje i promicanje općezdravstvenih akcija, programa i kampanja za unapređivanje zdravlja. Hrvatski zavod za javno zdravstvo, kao krovna javnozdravstvena ustanova, provodi program promicanja zdravlja „Živjeti zdravo“, u suradnji s mrežom županijskih zavoda za javno zdravstvo. Tijekom godine održavaju se i mnoge druge kampanje i akcije osvješćivanja i prevencije zdravlja pa je moguće angažirano djelovanje odbora s ciljem aktivnog sudjelovanja zaposlenih u tim aktivnostima.Drugo prošireno područje angažiranja odbora može biti razmatranje primjene norme HRN ISO 45001:2018 Sustavi upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnosti pri radu.
Svojom angažiranošću odbor za zaštitu na radu može neposredno djelovati na zaštitu i očuvanje radne sposobnosti radnika tijekom cijelog radnog vijeka, budući su ključni čimbenici koji na to utječu :sigurno i zdravo mjesto rada i zdrav životni okoliš; zdrave životne navike i funkcionalne sposobnosti; obrazovanje kompetencije; vrijednosti, stajališta i motivacija; sadržaj, zahtjevi i organizacija rada; mogućnost cjeloživotnog učenja/usavršavanja; i kvalitetan rad odbora za zaštitu na radu. Odbor za zaštitu na radu može doprinositi unapređivanju stanja sigurnosti i zdravlja na radu u svakoj radnoj sredini, i kao takav ima ključnu ulogu. U kojoj mjeri će biti uspješan ovisi o njegovom radu, a rezultati su vidljivi i mjerljivi.
Činjenica je da u radu mnogih odbora prevladava rutina i formalno ispunjavanje zakonske obveze o broju sjednica, a manje je prisutno planiranje.
Kao polazište za rad i djelovanje odbora potrebno je izraditi analizu stanja, troškova ozljeda na radu, profesionalnih i drugih bolesti povezanih s radom, izostanka s rada i dr.
Na osnovu utvrđenog stanja logično je izraditi i donijeti akcijski plan mjera i aktivnosti za poboljšanje i unapređivanje sigurnosti i zdravlja na radu.
U slučajevima posebnih događaja potrebno je provesti detaljnu analizu ,izraditi studiju slučaja i provesti edukativne radionice, s ciljem sprječavanja ponavljanja nezgoda na radu.
Uputno je utvrditi i mjerljive kriterije, te inicirati prema socijalnim partnerima reguliranje stimulativnih mjera s ciljem učinkovitije provedbe mjera zaštite na radu (npr.koristiti neporezne mogućnosti isplata određenih naknada radnicima za ostvarivanje ciljeva usmjerenih na poboljšanje i unapređivanje zaštite na radu).
Poželjno je poticati kreativnost, inovativnost (likovno izražavanje, pisani prijedlozi,…), usmjeravajući interes svakog pojedinaca za sudjelovanje i osobni doprinos jačanju sigurnosti na radu ,te uvesti dodjelu godišnjih priznanja za pojedince, i organizacijske jedinice za postignuća u provedbi mjera zaštite na radu, i sl.
Djelovanje odbora za zaštitu na radu može doprinijeti rastu produktivnosti i konkurentnosti; zadovoljstvu radnika uvjetima rada i poslom; motivaciji radnika, smanjenju ozljeda i izostanaka s rada; očuvanju radne sposobnosti i dužem radnom vijeku; zdravijem i kvalitetnijem životu u "trećoj"životnoj dobi; doprinosu održivosti zdravstvenog i mirovinskog sustava;te potvrdi društvene odgovornosti tvrtke.
Zakonsku odredbu o obvezi osnivanja odbora za zaštitu na radu, kao i najmanjem broju sjednica ne treba promatrati kao ograničenje.
Naime, Zakon o zaštiti na radu i njegovi provedbeni propisi propisuju minimalne zahtjeve zaštite na radu, ali ne utječu na primjenu povoljnije zaštite na radu, ako je ta povoljnija zaštita propisana zakonom, drugim propisom, odnosno kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu.
Dakle, što se tiče učestalosti održavanja sjednica odbora za zaštitu na radu, njihovu dinamiku potrebno je odrediti godišnjim planom rada odbora, a isto treba ovisiti o ukupnom stanju zaštite na radu u konkretnoj organizaciji i potrebi poboljšanja i unapređivanja tog stanja. Zakonski minimum ne treba tumačiti kao maksimum već naprotiv kao polaznu osnovu planiranja ukupnog rada odbora tijekom kalendarske godine.
Zakonodavac je odredio obvezu osnivanja odbora za zaštitu na radu, ali isto nije zapreka da se odbor osnuje i u onim radnim sredinama za koje to nije izrijekom propisano, budući je potrebno sagledavati zajednički interes i poslodavaca i radnika.
Područje zaštite na radu može se uspješno unapređivati uključenošću, organiziranim i koordiniranim djelovanjem svih relevantnih čimbenika; poslodavaca, ovlaštenika poslodavca, stručnjaka za zaštitu na radu, povjerenika radnika za zaštitu na radu, specijalista medicine rada i sporta, radničkih vijeća i sindikata, te motiviranjem radnika za ispunjavanje prava, obveza i odgovornosti u zaštiti na radu i zaštiti zdravlja u najširem smislu.U tom zauzimanje nezaobilazna je i ključna uloga odbora za zaštitu na radu;svakog njegovog člana, kao i proaktivnog timskog rada.
O procesu zaštite na radu u HPB d.d. izlaganje je održao Siniša Odorijan, Hrvatska poštanska banka d.d.
Proces zaštite na radu u bankarskom sustavu ima daleko širu primjenu od zakonima propisanog okvira, ulazi u sve segmente poslovanja kao stručna savjetodavna funkcija i podrška poslovanju HPB d.d.
Putem savjeta i preporuka sudjeluje u razvoju procesa, prateći digitalizaciju Banke. Sastavni je dio korporativne sigurnosti i njezinog segmenta vezanog za zaštitu osoba i imovine Banke. Osim glavne zadaće, prevencije zaštite zdravlja na radnom mjestu, proces zaštite na radu aktivno sudjeluje u održavanju kontinuiteta poslovanja Banke.
Provedba zaštite na radu za vrijeme pandemije COVID-19 puno je intenzivnija jer zahtjeva kontinuirano praćenje stanja bolesti unutar Banke uz pravovremeno poduzimanje aktivnosti za sprječavanje širenja bolesti i osiguranja kontinuiteta poslovanja.
Bankarski sustav suočen je s izazovom pružanja bankarskih usluga klijentima u otežanim uvjetima rada, najviše u centrima/poslovnicama gdje zaposlenici svakodnevno neposredno komuniciraju s klijentima izlažući se mogućem riziku od zaraze koronavirusom. Način rada u Banci se mijenja, prilagođava i unaprjeđuje sukladno izazovima tržišta i situaciji uzrokovanoj pandemijom, što istodobno uvjetuje i potrebu prilagodbe procesa zaštite na radu.
Rad zaposlenika u Banci provodi se u centrima/poslovnicama, uredima, centralnom trezoru, arhivi i skladištu, različitim lokacijama na kojima zaposlenici obavljaju različite poslovne procese što u okviru zaštite na radu donosi izazov kako ostvariti sigurne uvjete rada za sve zaposlenike na svim lokacijama Banke.
Pravovremena informacija unutar organizacijskih jedinica ključna je za sprječavanje rizika na radnom mjestu, a prvenstveno zbog udaljenih lokacija Banke i mogućnosti detekcije.
Način prijave uočene nepravilnosti ili potencijalnog rizika prijavljuje se digitalno kroz Help desk sustav, slanjem zahtjeva. Aplikacija nudi izbor domena rada i različite kategorije kroz koju se provodi prijava uočene nepravilnosti. Uz aplikaciju nepravilnost ili potencijalni rizik može se prijaviti putem maila i u slučaju hitnosti putem mobitela.
Nadzor nad primjenom zaštite na radu uključuje obilazak (nadzor) svih lokacija Banke, na kojima se detektira stvarno stanje, potencijalni rizici za zdravlje, razina zaštite. Iz uočenog stanja i analize formiraju se prijedlozi za unaprjeđenjem zaštite na radu pojedine lokacije.
Edukacija je "produžena ruka" stručnjaka zaštite na radu te je dostupna svim zaposlenicima na radnom mjestu. Provodi se putem e-učionice uz osiguran konstantan pristup edukativnim sadržajima. Edukativne sadržaje izrađuje stručnjak zaštite na radu, interni edukator koristeći e-learning alate.
Sadržaji zaštite na radu izrađeni su sukladno propisima, verificiranom planu i programu edukacije uz dodatne priloge edukativnih sadržaja promicanja zdravlja.
Na početku proglašenja pandemije bolesti COVID-19 oformljen je TUSK ‒ Tim za upravljanjem situacijom s koronavirusom.
Osnovni cilj tima i zaštite na radu je sprječavanje širenja bolesti COVID-19 unutar Banke i nastavak kontinuiteta poslovanja.
U COVID razdoblju na internim stranicama Banke oformljen je info kutak HPB zdravlje koji na jednom mjestu nudi dostupne sve materijale, inicijative i korisne informacije vezane uz koronavirus, potres, rad od kuće i brigu o zdravlju.
Pretpostavka je da će novi modalitet rada, kombinirani rad iz ureda (prostor poslodavca) i rad od kuće utjecati na zaštitu na radu zbog načina nadzora te prevencije rizika u prostoru koji nije prostor poslodavca. Prostori zaposlenika namijenjeni su stanovanju i svaki interijer, infrastruktura prostora/lokacije je drugačija uz određene ograničenja.
Siguran pristup zaštite na radu je izrada procjene rizika on-site, obilazak svake lokacije s detektiranjem potencijalnih rizika, uz ispitivanje radnog okoliša.
Rad od kuće jasnije će se definirati novim zakonskim propisima uzimajući u obzir vrstu posla koju obavlja poslodavac, odnosno mogućnosti obavljanja takvog rada izvan prostora poslodavca.
Provjetravanje, prvenstveno prirodno i osiguranje dovoljne sigurne površine/udaljenosti između zaposlenika utjecat će na arhitekturu prostora, rekonstrukciju open-space ureda u „bazne jedinice“ s određenom „intimom“ (pregradama/zvučna izolacija). Stvorit će se novi standarde i omogućiti zaposlenicima potrebne uvjete za rad vodeći brigu o sigurnosnim aspektima po zdravlje.
doc. dr. sc. Anita Rakić,Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije govorila je o Zakonskoj osnovi za gospodarenje medicinskim otpadom.
Porastom broja stanovnika i životnog standarda, te razvojem tehnologija i uporabom nepovratne ambalaže, količina otpada se svakim danom povećava. Europski trendovi u gospodarenju otpadom potiču što čišću proizvodnju sa što manje otpada i nusprodukata koji se stvaraju kao i smanjivanje opasnih svojstava otpada. Osim komunalnog otpada u čijem stvaranju svi sudjelujemo, postoji i cijeli niz ljudskih aktivnosti pri kojima se stvara opasni otpad koji ugrožava ljudsko zdravlje i onečišćuje okoliš. Otpad koji se stvara pri pružanju zdravstvenih usluga (medicinski otpad) ima niz specifičnosti te se značajno razlikuje u odnosu na otpad koji nastaje u drugim djelatnostima. A nastaje tijekom medicinskih aktivnosti: imunizacija, dijagnostika, terapija, laboratorijska istraživanja. Taj otpad nastaje pri zaštiti zdravlja ljudi i životinja, te je produkt nužne i korisne opće društvene aktivnosti u čijoj proizvodnji sudjeluju svi korisnici zdravstvene zaštite.
U opasni medicinski otpad ubraja se: infektivni, patološki, citotoksični, kemijski, farmaceutski i radioaktivni otpad, teške metale, te oštre predmete i boce pod pritiskom.
Neopasni medicinski otpad nastaje u zdravstvenim ustanovama (kuhinjama, uredima, restoranima itd.), a po svojim svojstvima sličan je komunalnom i ne predstavlja opasnost za zdravlje i okoliš.
Zdravstvene su ustanove (Zavodi za javno zdravstvo, Domovi zdravlja, Bolnice, Poliklinike, privatne liječničke i stomatološke ordinacije, Domovi za starije i nemoćne osobe) veliki proizvođači opasnog otpada koji zbog visokog stupnja opasnosti od razvoja infekcija predstavljaju jednu od najopasnijih skupina pravnih subjekata u proizvodnji opasnog otpada. Neodgovarajući način rukovanja s opasnim medicinskim otpadom i njegovim zbrinjavanjem može imati ozbiljne javnozdravstvene posljedice i znatan utjecaj na okoliš.
Nastali medicinski otpad je spremnik potencijalno opasnih mikroorganizama kojima se mogu inficirati bolesnici, zdravstveno osoblje kao i opća populacija. Potencijalne zdravstvene opasnosti od kontakta s infektivnim otpadom su zaraze hepatitisom B i C, HIV-om, gastroenterološkim, respiratornim i kožnim infekcijama itd. Osim toga postoji i opasnost od širenja vrlo rezistentnih sojeva mikroorganizama preko medicinskog otpada iz zdravstvenih ustanova u prirodu.
Također, ukoliko se na propisan način ne zbrinjava otpad iz zdravstvene njege, patronaže ili sličnih djelatnosti, kao posljedica mogu biti ozljede (ubodne rane od oštrih predmeta), trovanja farmaceutskim proizvodima (antibioticima i citotoksičnim lijekovima) ili teškim metalima (živa ili dioksin).
Bolje poznavanje opasnosti od medicinskog otpada i posljedica izloženosti štetnom djelovanju medicinskog otpada može pomoći u poboljšanju načina njegova zbrinjavanja, te planiranja i poduzimanja odgovarajućih mjera zaštite zdravlja ljudi.
Pravilnikom o gospodarenju medicinskim otpadom se osigurava gospodarenje medicinskim otpadom u skladu s Direktivom EU o otpadu, a sve u cilju zaštite ljudskog zdravlja i okoliša od štetnih utjecaja. Pravilnikom definirane su vrste otpada koje nastaju pri pružanju zdravstvene zaštite, te su definirani postupci s medicinskim otpadom. To podrazumijeva njegovo odgovorno razvrstavanje na mjestu nastanka, načine sakupljanja, vođenje očevidnika do konačnog zbrinjavanja.
Primjer dobre prakse u provedbi programa osposobljavanja iz zaštite na radu, bila je tema izlaganja Marka Štajnera,Zitel, Euro control d.o.o.
Osiguranje sigurnog i zdravog radnog mjesta obveza je svakog poslodavca neovisno o broju zaposlenih i djelatnošću kojom se bavi. Da bi to uspješno proveo, jedna od prvih mjera je osposobljavanje radnika za siguran rad. Kurikulum osposobljavanja temelji se na prethodno izrađenom programu osposobljavanja, odabiru kompetentnih instruktora i odgovarajuće metodologije za provedbu zacrtanog programa.Zakon o zaštiti na radu uveo je obvezu stalnog stručnog usavršavanja radnika u ovisnosti o procesu rada i promjeni radnih uvjeta.
Uz Pravilnik o osposobljavanju i usavršavanju iz zaštite na radu te polaganju stručnog ispita (NN 142/2021),među ostale propise koji su značajni za provedbu edukacije, mogu se ubrojiti:Zakon o kemikalijama (NN 18/13. i 115/18.),Pravilnik o uvjetima i načinu stjecanja te provjere znanja o zaštiti od opasnih kemikalija (NN 99/13),Zakon o zaštiti od požara (NN 92/10.),Zakon o zapaljivim tekućinama i plinovima (NN 108/95. i 56/10.),Propisi iz područja zaštite od buke i zaštite okoliša (otpad) i dr.
Teoretski dio osposobljavanja provode stručnjaci zaštite na radu zaposleni kod poslodavca ili stručnjaci zaštite na radu zaposleni kod ovlaštene pravne osobe.
Ukoliko poslodavac provodi osposobljavanje za vlastite potrebe, teoretski dio osposobljavanja mogu provoditi radnici koji imaju status stručnjaka ZNR I. stupnja ili stručnjaci ZNR II. stupnja, što ovisi o djelatnosti i broju zaposlenih radnika. Ukoliko osposobljavanje provodi ovlaštena pravna osoba, tada to smije izvoditi samo stručnjak ZNR II. stupnja s visokom stručnom spremom i andragosškim znanjima.
Praćenje sigurnog načina rada i ocjenu praktične osposobljenosti na mjestu rada provodi i potvrđuje poslodavac odnosno neposredni ovlaštenik radnika koji je u postupku osposobljavanja. Neposrednim ovlaštenikom radnika smatra se onaj ovlaštenik poslodavca u čiji djelokrug rada spadaju poslovi za koje se radnik osposobljava.Postupke praćenja sigurnog načina rada i ocjene praktične osposobljenosti radnika provodi poslodavac odnosno neposredni ovlaštenik radnika, koji su prethodno osposobljeni u skladu s programom osposobljavanja poslodavca iz ZNR.Stručnjak ZNR je dužan osigurati da se sveukupni proces osposobljavanja provede na propisani način, te potvrđuje da je na osnovu provedenog programa, radnik osposobljen za samostalan rad (s osnova primjene mjera zaštite na radu).
Osposobljavanje poslodavca odnosno njegovog ovlaštenika i povjerenika radnika za zaštitu na radu mogu obavljati poslodavci za vlastite potrebe te fizičke i pravne osobe ovlaštene za osposobljavanja iz zaštite na radu.
Stručnjaci zaštite na radu i koordinatori zaštite na radu obvezni su se stalno stručno usavršavati.Usavršavanje stručnjaka zaštite na radu zaposlenih kod poslodavaca i koordinatora zaštite na radu provodi se putem interaktivnih internetskih alata na mrežnim stranicama resornog ministarstva, najmanje jednom u 5 godina. Ministarstvo može jednom u 5 godina provesti usavršavanje stručnjaka zaštite na radu i ovlaštenika koji ujedno obavljaju poslove zaštite na radu kod poslodavca do uključivo 49 radnika, u vezi primjene pravila, mjera postupaka i aktivnosti zaštite na radu kod poslodavca, a na temelju podataka prikupljenim unutarnjim nadzorom zaštite na radu kod poslodavca koje stručnjak zaštite na radu i ovlaštenik dostavljaju navedenom ministarstvu elektroničkim putem.
Stručnjaci zaštite na radu, koordinatori zaštite na radu te ovlaštenici poslodavca koji ujedno obavljaju poslove zaštite na radu kod poslodavca s do uključivo 49 radnika, mogu se usavršavati u suradnji s visokoškolskim i znanstvenim ustanovama, ustanovama za obrazovanje odraslih, javnim ustanovama na području sigurnosti, zaštite zdravlja i mjeriteljstva, udrugama na području sigurnosti, zaštite zdravlja i tehničkih ispitivanja, stručnjacima iz pojedinih područja i sl.
Usavršavanje stručnjaka zaštite na radu zaposlenih kod ovlaštenih osoba za obavljanje poslova zaštite na radu obavlja se prema odredbama propisa zaštite na radu koji se odnosi na ovlaštene osobe za poslove zaštite na radu.
Poslodavac ima obvezu omogućiti stalno stručno usavršavanje ovlašteniku i povjerenika radnika za zaštitu na radu najmanje jednom u 5 godina u skladu s programom za njihovo osposobljavanje iz zaštite na radu.Osposobljavanje radnika provodi se prema programu osposobljavanja koji se mora temeljiti na procjeni rizika i obuhvaća sve opasnosti, štetnosti odnosno napore utvrđene procjenom rizika te načine primjene načela prevencije i pravila zaštite na radu u odnosu na prisutne rizike.
Program se dijeli na: opći program koji je zajednički za sve radnike, a provodi se za sve radnike prije početka rada, kod promjena u radnom postupku, kod uvođenja nove radne opreme ili njezine promjene, kod uvođenja nove tehnologije, kod upućivanja radnika na novi posao, odnosno novo mjesto rada te kod utvrđenog oštećenja zdravlja uzrokovanog opasnostima, štetnostima ili naporima na radu. Jedinstven je i obvezan za sve radnike koje se osposobljava i obuhvaća osnove zaštite na radu;specijalistički program odnosi se na određene grupe radnika ovisno o vrstama opasnosti, štetnosti i napora s kojima se ti radnici susreću na svom mjestu rada. Ovaj programa obuhvaća ciljeve i zadatke, pregled tema, razradu gradiva i ostale pojedinosti, a predstavljaju sastavni dio ovog programa;posebni program određuje pojedinačna i specifična znanja pojedinih poslova odnosno mjesta rada. Posebni programi izrađuju se za ovlaštenike i povjerenike radnika za zaštitu na radu prema posebno propisanim zahtjevima Pravilnika.
Svrha osposobljavanja je da se svakog radnika upozna s pravilima zaštite na radu i pravilima struke koja se pri radu moraju primjenjivati, te sa sigurnim načinom izvođenja radnih operacija za sve poslove.Program je općenit i omogućava teorijsko i praktično osposobljavanje iz zaštite na radu. Program treba sadržavati popis pisanih uputa za rad na siguran način za sve poslove koje radnik obavlja.
Osposobljavanje radnika za rad na siguran način provode stručnjaci zaštite na radu zaposleni kod poslodavca, odnosno stručnjaci zaštite na radu II. stupnja zaposleni kod osobe ovlaštene za osposobljavanje radnika, sukladno odredbi članka 3. st. 1. Pravilnika o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita (NN 112/14.).
Za zdravlje posebno opasnih poslova propisani su uvjeti pod kojima te poslove radnik smije obavljati. Jedan od tih uvjeta je i stručna osposobljenost za poslove koje radnik obavlja.
Određena stručna osposobljenost stječe se redovnim školovanjem (kvalifikacijom), a za dio poslova predviđena je mogućnost dopunskog stručnog osposobljavanja koje se provodi na osnovu odobrenog nastavnog programa. Svi takvi programi sadrže teoretsku i praktičnu nastavu i u potpunosti osposobljavaju brzu prilagodbu radnika tržištu rada.
Unatoč kvalitetnim propisima kojima se nameće sigurnost i zaštita zdravlja radnicima, edukacija se u većini slučajeva, barem kod malih poslodavaca provodi „formalno“, kako bi se zadovoljile propisane odredbe silnih i djelomično citiranih propisa nabrojanih u ovom članku.
Iz tih razloga, nužna je inspekcijska kontrola rizičnih skupina poslodavaca, kako bi se spriječila društvena šteta (ekonomski gubici zbog ozljeda na radu i profesionalnih bolesti) i očuvalo zdravlje radnika koji rade na po zdravlje opasnim poslovima.
Dunja Bonacci Skenderović, Bonacci j.d.o.o. ukazala je u svojem izlaganju na značaj prevencije spolnog uznemiravanja na radnom mjestu i zadaće poslovnih subjekata.
Spolno uznemiravanje na radnom mjestu nije novonastali fenomen. Akademska zajednica i feministkinje su se počeli baviti problematikom spolnog uznemiravanja davno prije #metoo pokreta. Prva istraživanja o spolnom uznemiravanju na radnom mjestu su objavljena još 70- ih godina prošlog stoljeća. Već ta prva istraživanja su pokazivala visoki postotak prevalencije spolnog uznemiravanja na radnom mjestu, pogotovo kod žena. Od tada do danas svako toliko bi neka žena istupila i progovorila o spolnom uznemiravanju u radnom okruženju. Međutim tek 2017. godine nakon što je New York Times objavio članak o Harveyu Weinsteinu, žene su počele više, glasnije i na globalnom nivou progovarati o vlastitom iskustvu spolnog uznemiravanja na radnom mjestu, te su tvrtke počele više obraćati pozornost na prevenciju kroz edukacije i uvođenje jasnije politike nulte tolerancije.
Spolno uznemiravanje na radnome mjestu problem je globalnih razmjera koji je prepoznala i Međunarodna organizacija rada (MOR). MOR smatra kako nasilje i uznemiravanje u svijetu rada oduzima ljudima dostojanstvo. Nadalje smatraju da oni nisu spojivi s dostojanstvenim radom te su prijetnja jednakim mogućnostima, kao i sigurnom, zdravom i produktivnom radnom okružju. MOR prepoznaje globalnu prisutnost nasilja i uznemiravanja na radnome mjestu, bez obzira na sektore, zanimanja i oblike ugovora. Stoga je MOR u lipnju 2019. godine usvojio jedan od važnih propisa vezanih za sprječavanje nasilja i uznemiravanja u svijetu rada, u kojem je istaknuto da su žene najčešće žrtve. Radi se o Konvenciji br. 190 i Preporuci br. 206. Navedena Konvencija i preporuka govore o pravu svih na svijet rada bez nasilja i uznemiravanja, uključujući rodno uvjetovano nasilje i uznemiravanje.
Krajem 2020. godine u Hrvatskoj je proveden istraživanje o spolnom uznemiravanju na radnom mjestu „Na poslu želim da me se doživljava profesionalno!“. Ovo je prvo istraživanje o ovo problematici u zadnjih 15 godina. Provela ga je Dunja Bonacci Skenderović. Istraživanje je rađeno na prigodnom uzorku. U istraživanju je sudjelovalo 448 osoba. Od toga 92.41% žena, 7.14% muškaraca, dok 0.45% ispitanika/-ca nije odgovorilo na pitanje.
Čak 71.36% ispitanika/-ca je odgovorilo da su tijekom dosadašnjeg radnog vijeka doživjeli spolno uznemiravanje na radnome mjestu. Udio žena koje su doživjele spolno uznemiravanje je iznosio 73.36%, a muškaraca 50.00%. Svaki/-a treći/-a ispitanika/-ca koji/-a su doživjeli/-e spolno uznemiravanje na radnome mjestu, doživjeli/-e su ga od više od jedne osobe. Spolno uznemiravanje od nadređene osobe doživjelo je 61.18% ispitanika/-ca. Što se tiče prijave spolnog uznemiravanja nekom u tvrtki, 83.23% ispitanika/-ca je navelo kako nisu nikom u tvrtki prijavili. Tek 16.77% je prijavilo spolno uznemiravanje na radnom mjestu. Prijavile su ga isključivo žene.
Najčešći razlog neprijavljivanja spolnog uznemiravanja je nepovjerenje u poslodavca – ispitanici/-ce u 56.77% smatraju da poslodavac neće ništa poduzeti u slučaju prijave. Čak 53.38% ispitanika/-ca odgovorilo je da su se sami/-e suprotstavili/-le zlostavljaču. Njih 34.96% je navelo kako nisu prijavili spolno uznemiravanje iz straha od osvete i/ili drugih neželjenih posljedica. Nadalje, njih 25.56% navodi da ne znaju komu to prijaviti u tvrtki. Njih 23.68% odgovorilo je kako nisu prijavili zbog srama. Dok zbog straha od gubitka posla zlostavljanje nije prijavilo 23.31% ispitanika/-ca. Udio ispitanika/-ca koji nisu prijavili zato što nisu upoznati s postupkom prijave iznosi 21.80%.Gotovo 21.43% ispitanika/-ca navodi kao razlog neprijavljivanja to što ne znaju je li to što se dogodilo bilo spolno uznemiravanje.
Ispitanici/-ce koji/-e rade u tvrtkama s 20 ili više zaposlenika u 44.89% odgovaraju kako je u njihovim tvrtkama uređen sustav prevencije kroz pravilnik o radu ili drugim sličnim dokumentom. Ipak 16.45% ispitanika/-ica odgovara da u tvrtkama u kojima rade nije uređen sustav prevencije kroz pravilnik o radu ili drugim sličnim dokumentom, dok ih je 37.33%, navelo/-le kako ne znaju je li pravilnicima uređena zaštita dostojanstva radnika.
Nadalje, 46.67% navodi kako u tvrtkama u kojima rade postoji povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika. Međutim, njih 23.56% navodi kako u tvrtkama u kojima rade ne postoji povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika, dok 29.77% ispitanika/-ca koji ne znaju postoji li povjerenik za zaštitu u tvrtki u kojoj rade. Čak 75.22% ispitanika/-ca je odgovorilo kako u tvrtkama u kojima rade se ne provodi edukacija o spolnom uznemiravanju na radnom mjestu.Posljedice spolnog uznemiravanja na radnom mjestu za žrtve se mogu podijeliti na psihičke, fizičke i posljedice vezane uz rad i posao.
Fizičke: glavobolje, probavne smetnje, kožne reakcije, fobije, nesanicaPsihičke: anksioznost depresija, tjeskoba, šok, ljutnja, frustracija, razdražljivost, pomanjkanje samopouzdanja, osjećaj da ih je netko izdao, sram, krivnja, izolacija, osjećaj nemoći, bezvoljnost, napadaji panike, PTSP.
Nadaloje, posljedice vezane uz rad i posao: smanjeno zadovoljstvo poslom, odlazak na (dugotrajno) bolovanje, niska ocjena uspješnosti, promjena radnoga mjesta, pad rade uspješnosti zbog stresa, gubitak posla i prihoda, otuđenost i diskreditacija na radnome mjestu, ugrožena pozicija na tržištu rada.
Ignoriranje spolnog uznemiravanja u radnom okruženju ima brojne negativne posljedice za tvrtke. Posljedice, bez obzira radi li se o pravnim troškovima, odlasku zaposlenika, odsustvu zaposlenika, smanjenoj produktivnosti u konačnici imaju financijske implikacije za tvrtke. U prilog tome govore podaci iz studije Deloitte Access Economics. Oni su izračunali da su 2,6 milijardi australskih dolara izgubljene na produktivnosti te da spolno uznemiravanje generira 0,9 milijardi dolara ostalih troškova. Ekonomske troškove spolnog uznemiravanja na radnome mjestu dijele pojedinci, poslodavci, vlada i društvo. Deloitte-ova analiza donosi podatka kako 70% troškova izgubljene produktivnosti snose poslodavci, država gubi 23% u obliku poreza, a pojedinci 7% u obliku prihoda.
Ignoriranje spolnog uznemiravanja ima za posljedicu i gubitak reputacije rizik koji rezultira cijelom lepezom negativnih posljedica od toga da se nitko ne želi zaposliti u toj tvrtki, do pada vrijednosti dionica na burzi.
Neprijavljivanje spolnog uznemiravanja stvar privid da spolno uznemiravanje ne postoji. U Hrvatskoj je zakonodavac prepoznao potrebu zaštite radnika te je u Zakonu o radu naveo obveze poslodavca da štiti dostojanstvo radnika.Svaki poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan je:donijeti i objaviti pravilnik o radu u kojem će, između ostalog urediti postupak i mjere za zaštitu dostojanstva radnika i imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika.
Premda zakonodavac ne propisuje, ono što tvrtke još mogu napraviti kako bi djelovale preventivno te izbjegle troškove vezane uz spolno uznemiravanje je: redovito provođenje sveobuhvatnih edukacija na temu spolnog uznemiravanja na radnom mjestu svih zaposlenika i redovito provođenje edukacija povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika.
Zatim,uređenje protokola za prijavu spolnog uznemiravanja na radnom mjestu i praćenje prijave spolnog uznemiravanja na radnom mjestu i praćenje prijave spolnog uznemiravanja na radnom mjestu.
Uprava tvrtke treba slati jasnu poruku da se spolno uznemiravanje ne tolerira; implementirati disciplinske mjere (kad se dokaže da je došlo do spolnog uznemiravanja) , te zabraniti odmazdu protiv osoba koje su podnijele prijave i/ili svjedoka.
Kako se nositi sa stresom i očuvati zdravlje, bila je tema o kojoj je govorio Bruno Šimleša, pisac.
Prezentirao je nešto drugačiji koncept zdravog života kojeg ne karakterizira briga za tijelo, već briga za duh što onda pozitivno utječe i na naše tijelo. Tako uvodi novu paradigmu zdravog života – U zdravom duhu zdravo tijelo!
Naravno, posebno mjesto u tome zauzima nošenje sa stresom. Jer iako danas živimo u sigurnijim društvima i komfornijim životnim uvjetima, sve smo više pod stresom. Danas u opasnosti nije naš fizički integritet, već psihički. Ne prijetim nam bezakonje, divlje životinje i plemena, već divljanje očekivanja! Imamo dojam da se stalno od nas traži da budemo online, da budemo sve uspješniji, mlađi, privlačniji, popularniji, sretni 24/7... Također, i društvene mreže su postale izniman izvor stresa jer postoji pritisak fingiranja vlastitog života da odgovara nekim nerealnim standardima, pritisak stalnih notifikacija, više smo konektirani sa svijetom, nego sa sobom.Sve to stvara enormne količine stresa.
Tijekom izlaganja prezentirana su znanstvena istraživanja koja potvrđuju negativan utjecaj stresa na imunitet, a to je jedno od istraženijih područja jer smo prepoznali tzv. hormon stresa kortizol pa relativno lako možemo istražiti točan utjecaj stresa.
Upozorio je i na dvije najčešće greške u vezi stresa. Prva je da ga prečesto svodimo na poslovnu sferu života, a problematični su i neuređeni međuljudski odnosi, nezadovoljstvo sobom, prevelika očekivanja od sebe da stalno budemo na visini svih životnih zadataka... A druga greška jest da se prečesto zadovoljimo samo izbacivanjem nagomilanog stresa (npr., vježbanje, trčanje i sl.), ali ne gledamo kako riješiti uzroke nastanka stresa.
Na stručnom skupu je nakon svakog izlaganja bilo moguće postavljati dodatna pitanja i komentarati, a izlaganja su osigurala neposredno informiranje, i motivaciju za prijenos dobre prakse i primjenu praktičnih savjeta u radnim sredinama.
Vitomir Begović