Stručni skup
U organizaciji Hrvatske udruge za zdravo radno mjesto 23. siječnja 2020. u Zagrebu je održan stručni skup "Zaštita zdravlja na radu".
Skup je prigodnim uvodnim riječima u ime organizatora, predsjedništva Udruge otvorila Gordana Lipnjak, a zatim su uslijedila izlaganja, koja u nastavku predstavljamo.
O izmjenama i dopunama propisa iz područja zaštite na radu , kao i najavi daljnjih promjena ,govorio je Jere Gašperov, dipl.ing. stroj., načelnik Sektora za zaštitu na radu u Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava.
Novi Pravilnik o obavljanju poslova zaštite na radu nije rezultirao većim i značajnijim izmjenama i dopunama, već obuhvaća sljedeće izmjene i dopune u odnosu na prethodno važeći:brisana je odredba o obvezi ovlaštene osoba, u slučaju kada je poslodavac zbog objektivnih i opravdanih razloga ugovorio obavljanje poslova zaštite na radu s istom, da o tome dostavi elektroničku obavijest putem informacijskog sustava zaštite na radu, jer je isto pitanje već prethodno regulirano odredbama Pravilnika o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu. Također je brisana odredba o obvezi poslodavca o vođenju evidencije vezano za obavljanje poslova zaštite na radu na mjestima rada te obveza dostave tih evidencija putem informacijskog sustava zaštite na radu. Ključna novina u Pravilniku, sa svrhom osiguranja dijela stalnog stručnog usavršavanja, obavještavanja i razmjene informacija u području zaštite na radu, jest upisivanje u Informacijski sustav zaštite na radu osobe koju je poslodavac odredio za obavljanje poslova zaštite na radu (stručnjaka zaštite na radu, poslodavca odnosno njegovog ovlaštenika), čime se stvaraju preduvjeti za provedbu jednog dijela njihovog stalnog stručnog usavršavanja, obavještavanja i razmjena informacija u području zaštite na radu.
Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o izradi procjene rizika obuhvaća izmjene i dopune kojima poslodavac nema obvezu dokumentiranja procjene rizika za poslove koje radnik povremeno obavlja na izdvojenom mjestu rada, ako su to administrativni, uredski i slični poslovi za koje je u skladu s odredbama tog Pravilnika prethodno procijenjen i dokumentiran mali rizik i koje radnik redovito obavlja u prostoru poslodavca.Međutim, treba naglasiti da oslobađanje od obveze dokumentiranja procjene rizika na izdvojenom mjestu rada, ne oslobađa poslodavca od odgovornosti za provođenje zaštite na radu, pa tako niti na izdvojenom mjestu rada, budući da je poslodavac temeljem članka 19. Zakona o zaštiti na radu odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu radnika u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima.Osnovni sigurnosni zahtjevi pri obavljanju administrativnih, uredskih i sličnih poslova u prostoru poslodavca obuhvaćaju prvenstveno zahtjeve propisane odredbama Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada ) i Pravilnika o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s računalom.
Poslodavac će tijekom procjenjivanja rizika za obavljanje određenih administrativnih, uredskih i sličnih poslova koje radnik redovito obavlja u prostoru poslodavca, ocijeniti usklađenost sa zahtjevima prethodno spomenutih propisa, odrediti veličinu rizika te utvrditi mogući plan mjera za smanjivanje razine opasnosti na navedenim poslovima, u skladu s odredbama Pravilnika.Ocjena usklađenosti bit će prvenstveno usmjerena na provjeru ispunjenja sigurnosno zdravstvenih zahtjeva pri radu sa zaslonskom opremom (stolac, radni stol i zaslonska oprema) te zahtjeva u odnosu na mjesto rada i radni okoliš u smislu zahtjeva Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada.Za navedene poslove poslodavac je također dužan osigurati osposobljavanje radnika za rad na siguran način te druge obveze utvrđene Zakonom o zaštiti na radu.Kako bi se osigurala slična razina sigurnosno zdravstvenih zahtjeva na administrativnim, uredskim i sličnim poslovima kada ih radnik povremeno obavlja na izdvojenom mjestu rada (što će u pravilu radnik obavljati kod kuće ili na drugom mjestu), poslodavac će na odgovarajući način u suradnji s radnikom razmotriti s radnikom mogućnosti ispunjenja sigurnosno zdravstvenih zahtjeva koji se odnose na navedene poslove i za koje je prethodno u prostoru poslodavca procijenjen mali rizik.Pri tome treba imati u vidu da stan, kuća ili drugi prostor u kojem radnik inače boravi, a povremeno obavlja i navedene poslove za poslodavca, nije objekt namijenjen za rad već stambeni objekt, pa se stoga ne može zahtijevati ispunjenje svih sigurnosnih zahtjeva za mjesto rada u smislu odredaba Pravilnika o zaštiti na radu za mjesto rada.
Nadalje,dopunom Pravilnika za procjenjivanje i dokumentiranje procjene rizika mogu se koristiti i interaktivni internetski alati (OiRA – Online interactive Risk Assessment) koji se odnose na poslove u određenim zanimanjima ili djelatnostima, kada su za pojedine poslove ti alati stavljeni na korištenje putem mrežne stranice ministarstva nadležnog za rad.
Svrha citirane dopune je osiguranje mogućnosti korištenja interaktivnih internetskih alata za procjenjivanje rizika kada su stavljeni na korištenje putem mrežne stranice ministarstva nadležnog za rad, što predstavlja pomoć „malim“ poslodavcima kod procjenjivanja rizika. Trenutno je na raspolaganju OiRA alat za procjenjivanje rizika na poslovima frizera.
Daljnjom izmjenom brisana je odredba po kojoj su poslovi s velikim rizicima, između ostalog, bili svi oni koji su utvrđeni Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada,koji regulira veliki raspon različitih poslova s posebnim uvjetima rada, koji realno ne predstavljaju svi visoku razinu rizika od nastanka ozljeda na radu i/ili profesionalnih bolesti, pa se pokazalo u praksi da takva odredba nije prikladna.Stoga se procjeniteljima rizika prepušta da koristeći matricu rizika zaključuju o kojim razinama rizika se radi.Umjesto prethodno brisane odredbe, propisuje se da se poslovi iz Priloga II. Pravilnika, koji su načelno definirani kao poslovi s malim rizicima, mogu iznimno zbog određenih izvora opasnosti, štetnosti i napora proglasiti i drugim razinama rizika. Navedenom izmjenom, po uzoru na prethodno opisanu izmjenu u odnosu na procjenjivanje razine rizika, omogućuje se realnije razmatranje svih izvora opasnosti, štetnosti i napora u odnosu na određene poslove pa tako i realnije određivanje stupnja rizika po pojedinim poslovima čak i kada bi se u moglo pretpostaviti da se radi isključivo o malim rizicima.
Brisana je odredba koja je nalagala poslodavcima obvezu dostave elektroničke obavijesti o procjeni rizika putem informacijskog sustava zaštite na radu.U odnosu na sudjelovanje pri procjenjivanju rizika izvršena je dopuna kako bi pri procjenjivanju rizika obvezno sudjelovali radnici koji obavljaju poslove za koje se procjenjuju rizici, odnosno povjerenici radnika za zaštitu na radu koji zastupaju radnike koji obavljaju poslove za koje se procjenjuju rizici, ovlaštenik poslodavca, a poslodavac po potrebi može uključiti i stručnjake iz drugih područja.Navedenom izmjenom jasnije se definira popis dionika od kojih se očekuje sudjelovanje u identificiranju izvora opasnosti, štetnosti i napora na mjestima rada, u samom procjenjivanju rizika i u konačnici u prijedlozima za kreiranje planova mjera za smanjivanje razine opasnosti.Pod pojmom stručnjaka iz pojedinih područja svakako se, među ostalima, podrazumijeva nadležni specijalist medicine rada, čije sudjelovanje u procjenjivanju rizika i predlaganju mjera za smanjivanje rizika treba urediti Pravilnikom o najmanjem broju sati koje specijalist medicine rada mora provesti kod poslodavca na mjestu rada, čije je donošenje u nadležnosti ministra zdravstva uz suglasnost ministra nadležnog za rad.
Propisane su okolnosti koje zahtijevaju izmjene i dopune (revizije) procjene rizika, s naglaskom na ocjenjivanju učinkovitosti planiranih i provedenih mjera, s krajnjom svrhom upravljanja rizicima, njihovog smanjivanja te osiguranja više razine sigurnosti i zaštite zdravlja na mjestu rada. Prvenstveno se očekuje da revizije procjena rizika budu usmjerene na sljedeća pitanja:jesu li svi izvori opasnosti, štetnosti i napora identificirani na mjestima rada (postoji li suglasje o tome zainteresiranih strana),jesu li primijenjena pravila zaštite na radu na mjestima rada na takvoj razini da osiguravaju dovoljnu razinu sigurnosti i zaštite zdravlja (prema praćenju sveukupnog stanja, mogućih poremećaja i štetnih posljedica) , provode li se planovi mjera prema zacrtanim rokovima,je li provedba planova mjera polučila očekivane rezultate na poboljšanju stupnja sigurnosti ili je planove mjera potrebno redefinirati (analiza realizacije),provode li se odluke sa sjednica Odbora za zaštitu na radu i doprinose li višem stupnju sigurnosti. Za razliku od nekih prethodnih rješenja, izostavljeno je utvrđivanje vremenskog okvira u kojem je potrebno provesti izmjene i dopune (reviziju) procjene rizika jer je praksa u mnogim slučajevima potvrdila da vremenski okviri generiraju formalne pristupe koji ne daju dodanu vrijednost sustavu sigurnosti i zaštite zdravlja na radu. Umjesto vremenskog okvira, propisane su okolnosti, kao smjernice, koje iziskuju izmjene i dopune procjene rizika, naročito u smislu analize realizacije planova mjera za smanjivanje razina opasnosti .
Završavaju izlaganje Jere Gašperov je najavio izmjene idopune, odnosno donošenje:Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada ,Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita te usklađivanje ostalih propisa zaštite na radu s novim Direktivama EU: 2019/983 - o izmjeni Direktive 2004/37/EZ (zaštita radnika od rizika zbog izloženosti karcinogenim ili mutagenim tvarima na radu) , te Direktiva 2019/1831- peti popis indikativnih GVI, na temelju Direktive 2000/39/EZ) ,Direktive 2019/1832 - osobna zaštitna oprema; tehnička prilagodba ,Direktive ) 2019/1832 - biološki agensi na radu; tehnička prilagodba .
mr. sig. Vitomir Begović, konzultant/savjetnik za socijalni dijalog, tržište rada, upravljanje ljudskim resursima, kolektivno pregovaranje,medijaciju u radnim sporovima i zaštitu na radu, govorio je o "Zaštiti na radu kao ulaganju, a ne trošku".
Ukazao je da se područje sigurnosti i zaštite zdravlja na radu često neopravdano navodi kao dodatno opterećenje i trošak gospodarstva. Promjene propisa su učestale, ishitrene, nekonzistentne i proturječne, a socijalni dijalog nedostatan.Ulaganje u primjerene radne uvjete i dobru zaštitu na radu nije trošak , već najbolja investicija, a učinkovito upravljanje zaštitom na radu nacionalni je interes.Učinkovita organizacija i provedba mjera zaštite na radu ,osiguranje odgovarajućih radnih uvjeta za rad na siguran način te primjeren odnos i ponašanje svih dionika u radnoj sredini prema zaštiti života imaju izravan pozitivan učinak na poslovne rezultate.Ostvarivanje zajedničkog cilja ; rad bez ozljeda na radu nije moguć ukoliko nema suradnje i aktivnog doprinosa svih dionika unutar same tvrtke ili ustanove, kao i na sektorskoj i nacionalnoj razini. Spoznaja da radnici provode pola ili više vremena od ukupnog vremena provedenog u budnom stanju radeći , svatko se treba zapitati što je potrebno učiniti da se poboljšaju uvjeti na mjestima rada. Odgovornim odnosom prema zaštiti na radu cilj produljenja radnog vijeka i očuvanja radne sposobnosti kroz cijeli radni vijek radnika postaje dostižan.Zato je nužno odgovorne čimbenike i najširu javnost osvješćivati da ulaganje u zaštitu na radu nije trošak, već dugoročno isplativa investicija.
Prema zadnjim dostupnim službenim podacima u 2018. godini prijavljene su ukupno u RH 18.724 ozljede, od čega je njih 15.609 bilo na mjestima rada. Registrirane su 24 ozljede sa smrtnom posljedicom ,a u 2019.godini u Hrvatskoj je zabilježeno 28 smrtnih ozljeda radnika (neslužbeni podatak). Ukupna stopa ozljeda na radu na 1.000 radnika u 2018. godini bila je 13,49 a na mjestima rada 11,25.Među djelatnostima s najvišom stopom ozljeda na mjestima rada prednjači opskrba vodom,uklanjanje otpadnih voda,gospodarenje otpadom (21,98), poljoprivreda,šumarstvo i ribarstvo (16,62), prerađivačka industrija (16,61),građevinarstvo (15,46), itd. Na teritorijalnoj razini najviša stopa ozljeda na radu registrirana je u Požeško-slavonskoj (16,36),Osječko-baranjskoj (15,25), Sisačko-moslavačkoj (14,13), Vukovarsko-srijemskoj županiji (13,63), itd. U ukupnom broju prijavljenih ozljeda na radu ,njih 17 posto odnosi se na one nastale prilikom dolaska ili odlaska s posla,odnosno na službenom putu. Svakog dana zbog ozljeda na radu i profesionalnih bolesti s rada su bila odsutna 2.662 radnika , a uključujući i druge bolesti na radu dnevno nije bilo na svojim mjestima rada 27.403 radnika.
U 2018.godini Inspektorat rada je izrekao 676 novčanih kazni poslodavcima i odgovornim osobama, za 207 prekršaja izdani su prekršajni nalozi poslodavcima i odgovornim osobama, podneseno je pet prekršajnih prijava sudovima, 74 kaznene prijave protiv 118 osoba, donijeto je 1.906 rješenja radi otklanjanja različitih nezakonitosti u zaštiti na radu te 2.981 rješenje o zabrani korištenja sredstava rada. Najčešći propusti su bili vezani uz neodgovarajuću procjenu rizika i osposobljavanje radnika za rad na siguran način, poslove s posebnim uvjetima rada, ispitivanje radnog okoliša i sredstava rada, i drugo. Pri tome treba imati u vidu da se radi o uzorku budući da nadzore nije moguće u tijeku jedne godine obaviti kod većeg broja ili svih poslodavaca,pa se može pretpostaviti da su navedeni slučajevi daleko brojniji.Prema izvješću Inspekcije rada za 2018.g. bilježi se trend rasta akutnih ili kroničnih bolesti , odnosno teško bolesnih radnika koji obavljaju poslove na mjestima rada i pri tome ugrožavaju sebe i druge radnike, a zabilježeni su i smrtni slučajevi .Pored navedenog potrebno je ukazati i na bolesti povezane s radom koje su u porastu. Ergonomski se rizici javljaju gotovo na svakom radnom mjestu. Utječu na radnike u proizvodnji ali i na ljude koji rade u uslužnim djelatnostima te na uredske radnike. Rizici se ne mogu u potpunosti ukloniti, ali je moguće poduzeti troškovno učinkovite mjere za sprječavanje ili smanjivanje određenih mišićno-koštanih poremećaja. To ima smisla s obzirom na to da se nedavnim studijama pokazalo da određena ulaganja u poboljšanje ergonomskih uvjeta, rješavanje problema s mišićno-koštanim poremećajima na radnom mjestu mogu donijeti velik povrat uloženog. Za radnike koji već imaju mišićno-koštane poremećaje, izazov je održati njihovu sposobnost za rad, zadržati ih na poslu i, ako je potrebno, reintegrirati ih na radno mjesto .
U Hrvatskoj je sve više problema s raspoloživom radnom snagom. Prema analizi za Republiku Hrvatsku „Sigurniji i zdraviji rad za svaku dob“ koju je izradila Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu ukazuje se da ne postoje strategije, politike, programi ili inicijative, povezane s pitanjem zdravlja i sigurnosti starijih radnika, održivim radnim vijekom ili sigurnijim i zdravijim radom u svakoj životnoj dobi.U dobrom radnom okruženju radnici pokazuju visoku razinu zadovoljstva radom te se osjećaju potaknutima i motiviranima dokazati svoj potencijal. Za poslodavce to rezultira boljom poslovnom učinkovitošću i niskim stopama izostanaka s posla i fluktuacijom radnika. Zato je važna svakodnevna suradnja organizacijskih jedinica zaduženih za upravljanje ljudskim resursima i zaštitom na radu, kao i svih drugih dionika i naravno podrška prve linije menadžmenta kako bi se ostvario sinergijski učinak. Sudjelovanje uprave i menadžmenta na najvišem nivou u području zaštite na radu ključni je čimbenik za učinkovito organiziranje i upravljanje rješavanjem pitanja vezanih za siguran i zdrav rad. To je osobito važno zato što glavni razlog takvog odnosa prema zaštiti na radu ne smije biti samo ispunjavanje zakonskih obveza, već ugled tvrtke, očekivanja zaposlenika, njihovo zadovoljstvo poslom, njihova produktivnost i pozitivan utjecaj na ukupno poslovanje i rezultate.Prevencija, informiranje, osvješćivanje, edukacija i provedba niza mjera vezanih za unapređivanje organizacije i uvjeta rada radnika, očuvanje i podizanje njegove radne sposobnosti, pridonose povećanju produktivnosti, duljem radnom vijeku, boljem psihofizičkom zdravlju, a smanjuje se stopa bolovanja, izostanci s rada a time i smanjuju troškovi zdravstvenog sustava. Stručne analize potvrđuju da se učinkovitim upravljanjem organizacijom rada u psihosocijalnom smislu može utjecati na zdravlje i radni učinak radnika. Ulaganje u razvoj radnika, razvoj ljudskih potencijala i primjerena zaštita na radu u najširem smislu u sadašnjim okolnostima prije svega zbog demografskih kretanja postaju imperativ.
Prilika je i potreba ukazati na posljedice ozljeda na radu za radnike, poslodavce i državu, materijalne i nematerijalne gubitke i štete, kao i na prava radnika u sustavu HZZO i HZMO.Kod radnika to je izgubljeni dohodak, moguće smanjenje ili gubitak radne sposobnosti, medicinski troškovi, bol ,patnja, smanjenje samopouzdanja i promjene u načinu života.Za poslodavce to predstavlja narušen poslovni ugled, pad produktivnosti, porast premija osiguranja, naknade štete prema radnicima, HZZO, HZMO, prekršajna i kaznena odgovornost i troškovi pravnog zastupanja u sudskim postupcima.U slučaju države radi se o smanjenju ljudskih potencijala, povećanju rashoda za troškove liječenja, rehabilitacije i bolovanja, povećanim izdacima zbog ranijeg odlaska u mirovinu te većim izdacima za socijalne naknade.Za priznate ozljede na radu radnici ostvaruju pri HZZO pravo na naknadu plaće za vrijeme bolovanja, naknadu troškova prijevoza u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite, obitelj naknadu troškova pogreba u slučaju smrti. U sustavu HZMO u slučaju smanjenja ili gubitka radne sposobnosti radnici ostvaruju pravo na invalidsku mirovinu, naknadu za tjelesno oštećenje i profesionalnu rehabilitaciju. Pored djelovanja Državnog inspektorata u nadzoru primjene propisa iz područja zaštite na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, u određenim slučajevima pokreću i regresne postupke vezano za ozljede na radu. Prisutni su i sudski postupci za naknade šteta a time i dodatni, često vrlo visoki troškovi za stranke postupka.HZZO ima pravo zahtijevati naknadu svih troškova nastalih liječenjem radnika, naknade plaća za vrijeme privremene nesposobnosti za rad radnika, naknadu troškova prijevoza u vezi s liječenjem, troškove pogreba u slučaju smrti osiguranika i zatezne zakonske kamate od dana nastanka štete.
HZMO ima pravo potraživati naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje ili gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. Ako je štetu uzrokovao radnik, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno, a ukoliko je šteta nastala zbog izostanka provedbe mjera zaštite na radu, u tom slučaju za štetu odgovara poslodavac.Izostanci s rada uslijed spriječenosti za rad, troškovi zdravstvenog zbrinjavanja ozlijeđenih i oboljelih radnika su u porastu. Nedavno je rečeno da godišnji troškovi bolovanja za poslodavce (direktni i indirektni) iznose više od 5 milijardi kuna. Ne potvrđuje li taj podatak potrebu investiranja u primjerene uvjete rada i mjere zaštite na radu ? Posebnu ulogu a time i odgovornost u promicanju sigurnosti na radu, posebno u prevenciji uz poslodavce, njihove ovlaštenike, sindikate i povjerenike radnika za zaštitu na radu, zasigurno imaju ovlaštene tvrtke za poslove zaštite na radu, specijalisti medicine rada i svi stručnjaci zaštite na radu.Analiza na razini EU ukazuje da je na 1 uloženi Euro u zaštitu na radu, povrat 2 Eura, a i drugi brojni argumenti potvrđuju da je ulaganje u zaštitu na radu investicija a ne trošak, i zato je logično kontinuirano poticati od strane sindikata, radničkih vijeća i povjerenika radnika za zaštitu na radu, nužne promjene, poboljšanja i unapređenja uvjeta rada u radnim sredinama, podižući sigurnost na radu na višu razinu od zakonom i drugim aktima propisanog minimuma.Pored negativnih bilježimo i suprotne primjere, radne sredine u kojima je prisutna svijest kod poslodavaca da provedba mjera zaštite na radu ne otežava poslovanje i nije skupa već, naprotiv, osiguranje odgovarajućih radnih uvjeta za rad na siguran način te primjeren odnos i poslodavaca premazaštiti života i dostojanstvu rada, imaju izravan pozitivan učinak na poslovne rezultate.Zaštita na radu je jedno od važnih područja i za socijalni dijalog Vlade sa sindikatima i poslodavcima. Osobito je važan proces političkog odlučivanja koji uključujeotvorenost vlasti, kvalitetnu pripremu, sagledavanje šire slike i povezanosti s drugim područjima, procjenu učinaka, intenzivnu suradnju sa socijalnim partnerima i stručnom javnošću u oblikovanju, a zatim, i provedbi usuglašene i utvrđene javne politike. Vođenje smislene i odgovorne javne politike u ovom području podrazumijeva analizu stanja i problema te prijedloge njihova rješavanja kroz strategije, programe i propise uz osiguranje potrebnih uvjeta i institucija za njihovu učinkovitu provedbu.Vlada je tijekom 2018. godine bitne promjene Zakona o zaštiti na radu učinila bez konzultacija i uvažavanja stajališta socijalnih partnera.
Proteklo je gotovo pet godina od donošenja Zakona o zaštiti na radu, a još uvijek nisu donijeta četiri pravilnika iz nadležnosti Ministarstva zdravstva koja se odnose na područje zaštite na radu a postoji potreba poboljšanja i drugih posebnih propisa. A osobe zadužene za provedbu navedenih zadaća u državnoj službi redovito primaju plaću i ne snose nikakve sankcije za nečinjenje, kao i njihovi nadležni?! Medicina rada nije dovoljno prisutna na mjestima rada, a njena osnovna svrha je prevencija i provedba mjera specifične zdravstvene zaštite. Navedeno podrazumijeva potrebu njihovog rasterećenja drugih komercijalnih djelatnosti i osiguranje te usluge u svim područjima Hrvatske.Utjecaj organizacije rada, tehnološkog procesa, radne opreme i rada na zdravlje radnika vezan je uz mnogobrojne čimbenike među kojima su posebno značajni: ravnoteža privatnog i poslovnog života, stres i mentalno zdravlje, ergonomski prilagođena mjesta rada, mišićno-koštani poremećaji, rast oboljenja od karcinoma i dr. Uz dobro poznate organizacijske i financijske probleme u zdravstvu, indikativno je da u ovom trenutku Hrvatska nema Nacionalnu strategiju zaštite mentalnog zdravlja. Imala ju je za razdoblje od 2011.do 2016., ali nova nije donesena ?! Konsolidacija i koordinacija nacionalnih strategija prvi je od sedam strateških ciljeva sadržanih u Strateškom okviru EU o sigurnosti i zdravlju na radu 2014-2020.U tom je kontekstu Europska komisija pozvala države članice da učine reviziju svojih nacionalnih strategija u bliskoj suradnji s odgovarajućim dionicima, uključujući socijalne partnere. Europska agencija za sigurnost i zaštitu zdravlja (EU-OSHA) je prikupila informacije i sastavila izvješće o nacionalnim strategijama, i isto objavila na internetskim stranicama. Zadaću nije ispunila Hrvatska !Ovom prilikom potrebno je podsjetiti da je Zavod za unapređivanje zaštite na radu, kao središnja nacionalna javna ustanova, da bi potaknuo resorno ministarstvo na činjenje još krajem 2016.g. izradio nacrt Nacionalnog programa zaštite na radu za razdoblje 2017- 2020., koji je potom u siječnju 2017.g. usvojilo i Nacionalno vijeće za zaštitu na radu, kao savjetodavno tijelo Vlade, a nakon toga je bila obveza nadležnog Ministarstva rada i mirovinskoga sustava da pripremi donošenje ovog dokumenta na Vladi, što je izostalo ! Dakle, protekle su pune 3 godine nečinjenja! A u međuvremenu donijeto je niz izmjena propisa i bitnih organizacijskih promjena !? Dakle, 25 država članica EU uspostavilo je nacionalne strategije za sigurnost i zdravlje na radu u skladu sa strategijom EU-a. Iz sažete analize nacionalnih strategija vidljivo je da one načelno odražavaju prioritete utvrđene strategijom EU-a uz prilagodbu odgovarajućem nacionalnom kontekstu. U većini država članica dionici su na nacionalnoj razini naglasili važnost strategije EU-a za sigurnost i zdravlje na radu kako bi se tom pitanju dalo važno mjesto u nacionalnom političkom programu te kako bi se utjecalo na nacionalne procese donošenja odluka u tom području .Prošle godine obilježili smo 6-tu godišnjicu članstva Hrvatske u EU, navodeći pri tome niz pozitivnih učinaka našeg članstva. Na žalost to se ne odnosi i na područje sigurnosti i zaštite zdravlja na radu, kad je pitanju naše ispunjenje zadaća Europske komisije vezano za donošenje i provedbu nacionalnog strateškog dokumenta s ciljem unapređivanja zaštite na radu i zaštite zdravlja na radu, kao područja od posebnog društvenog interesa.Usprkos upozorenjima najviših dužnosnika Vlade dočekali smo i predsjedanje Europskim vijećem bez strateškog dokumenta u zaštiti na radu.
Zaštita na radu je jedno od važnih područja i za socijalni dijalog Vlade sa sindikatima i poslodavcima. Osobito je važan proces političkog odlučivanja koji uključuje otvorenost vlasti, kvalitetnu pripremu, sagledavanje šire slike i povezanosti s drugim područjima, procjenu učinaka, intenzivnu suradnju sa socijalnim partnerima i stručnom javnošću u oblikovanju , a zatim, i provedbi usuglašene i utvrđene javne politike.U prošloj godini u okviru porezne reforme učinjene su i izmjene Zakona o doprinosima, kojima je namjenski doprinos od 0,5 za zaštitu zdravlja na radu, kao takav "ukinut", ali je istovremeno povećan ukupni doprinos za zdravstveno osiguranje, umjesto uvođenja modela praćenja uplata i rashoda za svakog poslovnog subjekta i primjene bonusa za one koji više ulažu u prevenciju, smanjuju izdatke za posljedice ozljeda na radu i bolesti povezanih s radom.Početkom 2017. godine Vlada donosi Akcijski plan za administrativno rasterećenje gospodarstva iz kojeg proizlaze određene izmjene Zakona o zaštiti na radu. Tada se izašlo s podatkom da će se uštedjeti milijardu i pol kuna na zaštiti na radu, što su neki poslodavci shvatili kao širok prostor za smanjivanje mjera sigurnosti. Potom naknadnim izmjenama Zakona o zaštiti na radu krajem 2018.g. s danom 1. siječnja 2019. godine, bez prethodne analize i argumenata prestaje s radom središnja javna ustanova; Zavod za unapređivanje zaštite na radu, koja je pokazala profesionalnost, inovativnost, racionalnost i učinkovitost u radu. Prema službenim izvješćima ta institucija u nepune četiri godine uštedjela je 10 milijuna proračunskih sredstava na plaćama i drugim materijalnim troškovima, mjesečni izdaci po poreznom obvezniku za rad ove nacionalne institucije bili su 0,12 lipa ili godišnje 1,20 kuna, a po prvi puta u Hrvatskoj jedna je institucija ugovorila više od 5 milijuna kuna bespovratnih sredstava za unapređivanje zaštite na radu iz Europskog socijalnog fonda! Pod izlikom štednje i reforme javnog sektora, Zavod je političkom odlukom ukinut a proteklo razdoblje već je potvrdilo štetne posljedice takve nepromišljene odluke.
Vizijom, programskim određenjem i organizacijskim ustrojem potrebno je zaštitu na radu odrediti kao jedan od važnih prioriteta gospodarskog i socijalnog razvitka Hrvatskog društva. Izuzetno je važno da nositelji javnih politika, ali i poslodavci razumiju i uvažavaju da učinkovita zaštita na radu, tržište rada, zaštitazdravlja te mirovinski i zdravstveni sustav čine povezanu cjelinu. Ostvarivanje punog radnog vijeka zahtijeva stvaranje sigurnog i zdravog radnog okruženja tijekom cijelog radnog vijeka. Uspješno produljenje karijera u velikoj mjeri ovisi o primjerenoj prilagodbi radnih mjesta i organizaciji rada, što obuhvaća radno vrijeme, dostupnost radnog mjesta i intervencije na radnom mjestu usmjerene na starije radnike, kao i ravnotežu privatnog i poslovnog života.Učinkovito upravljanje zaštitom na radu nacionalni je interes. Danas se više nego ikad prije nameće imperativ ulaganja u ljudske resurse, a dio tog ulaganja je zaštita na radu i zaštita zdravlja radnika.Zato je nužno odgovorne čimbenike i najširu javnost putem nastavka provedbe nacionalnih kampanja, okruglih stolova, radionica i tribina, osvješćivati o važnosti i koristima dobrog organiziranja i upravljanja zaštitom na radu, a stimulativnim mjerama to dodatno poticati i nagrađivati.U drugim zemljama uvedene su sheme kojima se tvrtke i organizacije financijski nagrađuje za promicanje visokih standarda zaštite na radu, primjenu norme ISO 45001:2018, a to obuhvaća niže premije osiguranja, porezne olakšice i potpore. Hrvatska treba slijediti i primijeniti tu dobru praksu.Kultura zaštite na radu upućuje na potrebu cjeloživotnog učenja, od najranije životne dobi do završetka radne karijere. U okviru kurikuluma obrazovnih programa u osnovnom, srednjem i visokom obrazovanju nužno je osigurati da budući radnici steknu potrebna znanja, vještine i kompetencije koje će im omogućiti siguran rad i očuvanje radne sposobnosti tijekom cijelog radnog vijeka, a od najranije životne dobi razvijati kulturu sigurnosti.U svakoj radnoj sredini potrebno je pristupiti analizi stanja i donošenju akcijskih planova poboljšanja i unapređivanja zaštite na radu.
Uvesti transparentni i stimulativni model obračuna doprinosa za zaštitu zdravlja na radu (bonus/malus), te usmjeriti sredstva uz specifičnu zdravstvenu zaštitu i prevenciju,edukaciju te kampanje.Dugoročno poboljšanje i unapređivanje zaštite na radu u našoj zemlji moguće je ostvariti kroz cjeloživotno učenje svih ključnih dionika; od poslodavaca, ovlaštenika poslodavaca, povjerenika radnika za ZNR, stručnjaka za ZNR, inspektora do sudaca, i zato je potrebno u okviru Državne škole za javnu upravu, ili modelom javno-privatnog partnerstva uspostaviti rad Akademije sigurnosti, čije djelovanje je moguće financirati iz dijela sredstava koja se uplaćuje u HZZO, a namijenjen je za zaštitu zdravlja na radu. Takvu promjenu moguće je potaknuti i putem predstavnika sindikalnih središnjica i HUP-a u Upravnom vijeću HZZO, te Nacionalnom vijeću za zaštitu na radu. U okviru izmjena Pravilnika o porezu na dohodak i povećanog neoporezivog iznosa naknada, poslodavci mogu nagrađivati radnike za ostvarene radne rezultate i sl. Zato bi bilo korisno u okviru kolektivnih ugovora namijeniti određeni iznos za isplatu bonusa radnicima za ostvarene godišnje rezultate na smanjivanju broja i stope ozljeda na radu a time i izostanka s rada te troškova koji nastaju po toj osnovi u tvrtkama i zdravstvenom sustavu.Nužno je dosljedno primijeniti odredbe Zakona o zaštiti na radu koje se odnose na obveze Vlade i važnu ulogu Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu (sastav je potrebno proširiti s iskusnim i relevantnim stručnjacima), kako bi se osiguralo osmišljeno djelovanje, sustavno praćenje i unapređivanje ovog područja.Neodložno je potrebno bez odlaganja donijeti i provoditi Nacionalni program unapređivanja zaštite na radu u RH za razdoblje 2020 – 2025. a nakon mojeg nedavnog obraćanja predsjedniku Vlade konačno se i ta tema izvukla iz ladica, napomenuo je Begović.
Neprijeporno je da su prevencija rizika i promicanje sigurnijih i zdravijih uvjeta na mjestima rada ključni za očuvanje radne sposobnosti radnika, duži radni vijek, zadovoljavanje potreba trž išta rada, održivost mirovinskog i zdravstvenog sustava, ostvarivanje produktivnosti, konkurentnosti, gospodarskog rasta te materijalnu sigurnost pojedinca i njegove obitelji. Samo takvim proaktivnim pristupom uz vodeću ulogu države moguće je svakog dana potvrđivati da je zaštita na radu područje od posebnog društvenog interesa u Republici Hrvatskoj .Zaštita na radu ne znači samo poštovanje prava i puno je više od administrativne zadaće. To je ključan dio dobrog poslovnog planiranja, upravljanja, društvene odgovornosti i potvrda Hrvatske kao socijalne države.Zdravi i sigurni uvjeti rada su Hrvatski nacionalni interes. Svi se ponosimo našim sportašima koji ostvaruju vrhunske rezultate pod sloganom "Iznad svih Hrvatska!", a svi mi koji djelujemo u području zaštite na radu trebamo podizati razinu svijesti i činjenja na području sigurnosti, promičući to sloganom "Iznad svega zaštita na radu!".Zalaganje za sprječavanje ozljeda na radu može uspjeti jedino promicanjem pristupa koji u središte proizvodnog i radnog procesa stavlja čovjeka i zaštitu na radu kao osnovno ljudsko pravo, i to u svakoj djelatnosti, na svakom mjestu rada! Ulaganje u primjerene radne uvjete i dobru zaštitu na radu nije trošak, već najbolja investicija, zaključio je izlaganje Vitomnir Begović .
Regresiranje troškova ozljeda na radu kod poslodavaca, bila je tema izlaganja Antonije Križanić, dipl.iur. ,više inspektorice za pravne poslove u Službi za zaštitu zdravlja na radu, analizu i koordinaciju regresnih postupaka, HZZO – Zagreb.
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje kao nacionalni osiguravatelj provodi postupak i utvrđuje prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju (nastavno ZOZO), no isto tako Zavod ima i obvezu provoditi i određene ''nepopularne mjere'', a koje su između ostalog i regresiranje troškova priznatih ozljeda na radu i profesionalnih bolesti koje su nastale kao posljedica nepoštivanja propisa s područja zaštite na radu. Tijekom izlaganja pojasnila je što je regres i regresno pravo, pravni okvir za pokretanje regresa, prikazujući korake cjelovitog procesa regresiranje troškova ozljede na radu od poslodavca kao i priznate ozljede čiji se troškovi regresiraju bilo u mirnom ili sudskom postupku.
Regres podrazumijeva naknadu pretrpljene štete za pretrpljenu imovinsku odnosno neimovinsku štetu, a regresno pravo podrazumijeva pravo na povrat isplaćene svote novca od odgovorne osobe koja je temeljem nekog pravnog odnosa bila u obvezi podmiriti nastalu štetu. Pravo Zavoda na regres uređeno je Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju , Zakonom o obveznim odnosima (ZOZO) , kroz primjenu pojedinih odredaba kao i posebnim propisima o naknadi štete.Obveza Zavoda na potraživanje odnosno pokretanje regresa propisana je ZOZO-e prema kojima Zavod potražuje naknadu štete od pravne ili fizičke osobe ako su bolest, ozljeda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana, odnosno ako je šteta nastala jer je radnik stupio na rad bez propisanog prethodnog zdravstvenog pregleda, a poslije sa zdravstvenim pregledom se utvrdi da osoba prema zdravstvenom stanju nije bila sposobna za rad na određenim poslovima .
Ozljede na radu možemo podijeliti na one koje su u uzročnoj vezi s obavljanjem poslova na osnovi koje je osoba osigurana odnosno na ozljede koje su nastale na putu poduzetom zbog stupanja na posao (put od mjesta stana do rada i obrnuto). Zavod je u obvezi potraživati naknadu štete, a osobe koje za takvu štetu odgovaraju su poslodavac, radnik, solidarno obojica, odnosno kod ozljeda na putu od mjesta stana do rada i obrnuto u slučaju prometnih nesreća šteta se potražuje od vozača odnosno Hrvatskog ureda za osiguranje ako je u Republici Hrvatskoj štetu prouzročilo vozilo inozemnih registarskih pločica. Napomenula je kako od 01.01.2009. godine osiguravajuća društva uplaćuju Zavodu 4% funkcionalne premije osiguranje od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti na ime predujma naknade štete te se takve ozljede ne regresiraju.U regresnim postupcima, sukladno odredbama ZOZO, odgovornost poslodavca je subjektivna s presumiranom krivnjom, i poslodavac će se osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da je proveo sve mjere zaštite na radu i da je unatoč toj činjenici šteta nastala.
Dokazi na kojima se temelji osnova regresnog postupka su zapisnik o inspekcijskom nadzoru u kojem su utvrđeni propusti poslodavca u primjeni mjera zaštite na radu / mjere za zaštitu građana, zapisnik o očevidu, pravomoćne kaznene i prekršajne presude te ostala relevantna dokumentacija o bitnim činjenicama vezano za propust odgovorne osobe, koja je pribavljena tijekom upravnog postupka utvrđivanja i priznavanja prava za slučaj ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti.Nastavno na navedeno, utvrđuje se oblik i opseg štete koje plaća Zavod. Mirnim postupkom se poslodavca poziva da nadoknadi štetu Zavodu. Uz zahtjev za naknadom štete, obvezno se prilaže sva dokumentacija koja opravdava osnovanost potraživanja Zavoda, a koja je u rečenom upravnom postupku utvrđivanja ozljede na radubila temelj za priznavanje ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti: Zapisnik o inspekcijskom nadzoru koji je javna isprava i ujedno dokaz o tijeku i sadržaju inspekcijskog postupka, pravomoćna kaznena / prekršajna presuda, ovjerena tiskanica prijave o ozljedi na radu, odnosno rješenje o priznatoj ozljedi na radu ili profesionalnoj bolesti, medicinska dokumentacija osiguranika, računi, potvrde o transferaciji sredstava i druga dokumentacija.U slučaju da se na isto poslodavac ne odazove, Zavod pri nadležnom sudu pokreće postupak za ostvarivanje svojih potraživanja, a do okončanja može doći dobrovoljnom uplatom poslodavca, prisilnom naplatom / ovrhom ili nagodbom. Rokovi zastare su pet (5) godina od dana plaćanja svakog pojedinačnog troška koji je posljedica priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti .
Zavod je 2018. godine pokrenuo informatičku bazu za praćenje pokrenutih regresnih postupaka uslijed priznatih ozljeda na radu kod kojih postoji osnova za pokretanje postupka. Broj regresnih postupaka u 2018. godini ukupno je iznosio 254 zahtjeva. Stanje na dan 10.01.2019. godine je prikazano na slici broj 1., a prikazuje kako je od navedenih ukupno 254 pokrenuta zahtjeva, u mirnom postupku naplaćeno 110 zahtjeva, 109 su ustupljeni u sudski postupak, a još 35 se nalazi u obradi u mirnom postupku.Bitno je za podsjetiti je kako je broj priznatih ozljeda na radu u Republici Hrvatskoj bio 15704 prijave, što znači da pokrenuti broj regresnih postupaka iznosi manje od 2% svih priznatih ozljeda.
U Republici Hrvatskoj od 2002. godine (Zakon o zdravstvenom osiguranju) ne postoji obveza poslodavca na osiguranje od odgovornosti za slučaj ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti te Zavod ima pravo regresirati nastalu štetu od odgovorne osobe odnosno poslodavca. Cilj regresnog postupka je ujedno i poticanje poštivanja zakonskih propisa iz područja zaštite zdravlja na radu, a ne samo kažnjavanje poslodavca, što se ogleda i u ukupnom broju pokrenutih postupaka koje Zavod pokreće kako u mirnom tako i u sudskom postupku, zaključila je Antonija Križanić.
Željka Lalić, struč. spec. ing. sec.HEP ODS d.o.o., Elektrojug Dubrovnik , predstavila je "Metode upravljanja zaštitom na radu u RH".
Podsjetila je da sustav zaštite na radu u Republici Hrvatskoj čini međusobna interakcija svih sudionika procesa u organiziranoj primjeni zakonskih propisa, pravila, direktiva, normi, načela, mjera, postupaka i aktivnosti, čime se ostvaruje i unapređuje sigurnost i zaštita zdravlja na radu, s ciljem sprječavanja rizika na radu, ozljeda na radu, profesionalnih bolesti, bolesti u vezi s radom te ostalih materijalnih i nematerijalnih šteta na radu i u vezi s radom.Poseban naglasak je dan na teorijske postavke upravljanja sustavom zaštite na radu u RH, ali i na dužnosti i obaveze ključnih sudionika procesa upravljanja zaštitom na radu u RH s posebnim osvrtom na Nacionalno vijeće za zaštitu na radu, nadležno Ministarstvo, inspekcijske službe, poslodavce, ovlaštenike, povjerenike radnika, sindikate, radnike, specijaliste medicine rada, stručnjake zaštite na radu i udruge.
Poslovni proces je kontinuiran, što znači da se neprekidno ponavlja ispočetka te proizvodi isti output svaki put kada se pokrene pa na takav način procesni timovi akumuliraju i obogaćuju svoje znanje. Svaki proces ima svoj završetak i kraj, u proces ulaze inputi, a izlaze outputi, na temelju ulaza i izlaza procesa. lako se utvrđuje uspješnost procesa, unapređenje procesa je neizbježno. Razvoj i unapređivanje procesa upravljanja zaštitom na radu u Republici Hrvatskoj kroz promjene propisa i objavljivanje novih međunarodnih norma utječe na model procesa upravljanja zaštitom na radu u Republici Hrvatskoj. Slijedom toga, svrha je istražiti i definirati elemente i modele upravljanja zaštitom na radu u Republici Hrvatskoj, njihovu međusobnu povezanost te postaviti metodu upravljanja sustavom zaštite na radu u Republici Hrvatskoj.
Metode i alati praktične su tehnike, vještine, sredstva ili mehanizmi koje je moguće primijeniti za rješavanje specifičnih zadaća i problema vezanih za sustave upravljanja. Metoda upravljanja sustavom predstavlja način svrhovitog rješavanja problema. Preduvjeti uspješne primjene metode upravljanja sustavom su u punoj potpori sudionika, izobrazbi, velikoj potrebi za korištenjem alata ili metoda, te jasno definiranim ciljevima.Temeljem utvrđenog problema, postavljenog cilja i zadataka znanstvenog istraživanja, izabrane su prikladne znanstvene metode koje čine metodiku rada. Metodom studija dokumentacije i sadržaja analiziraju se: teorijske postavke upravljanja procesima, teorijske postavke procesnog pristupa, teorijske postavke zaštite na radu, sadržaj propisa vezanih uz zaštitu na radu,sadržaj međunarodnih norma vezanih uz zaštitu na radu,mogućnosti postavljanja modela procesa upravljanja zaštitom na radu.Nakon provedene analize i usporedbe sintetiziraju se bitna svojstva i izvode zaključci.
Opće pravilo za poboljšanje nečega je da je neophodno poznavati stanje stvari. To vrijedi i za poslovne procese. Upravljanje procesima omogućuje organizaciji da bude učinkovitija, efikasnija i sposobnija za promjene nego ako je funkcionalno usmjerena, prema tradicionalnom hijerarhijskim pristupom upravljanju.Proces je sam po sebi sustav, odnosno određena logična struktura. Sastavljen je od elemenata, potprocesa, procesnih koraka, aktivnosti, složenih po određenom logičnom slijedu odvijanja i ima svoju funkciju.Obilježja uspješnih procesa su sljedeća: proces treba biti usmjeren na korisnika kome je namijenjen izlaz iz procesa, outputi procesa trebaju stalno pružati dodanu vrijednost, proces treba imati sposobnog vlasnika procesa , proces je razumljiv svima i u odlučivanje su uključeni svi oni koji sudjeluju u procesu,postavljene su mjere uspješnosti i učinkovitosti procesa,nužno je neprekidno unaprjeđivanje procesa. Poslovni proces sa svojim aktivnostima koristi određene poslovne resurse (ljudske,materijalne, financijske, vremenske, informacijske i dr.) s ciljem zadovoljenja potreba korisnika u najširem smislu.
Procesni pristup podrazumijeva da organizacija upravlja svojim poslovanjem odnosno aktivnostima kao sustavom procesa, a ne odjelima, ljudima ili proizvodima. Primjena procesnog pristupa omogućuje organizaciji da zadovolji zahtjeve korisnika i omogući stalno poboljšavanje.
Zaštita na radu je interdisciplinarno znanstveno i stručno područje (izlazi iz domene postojećeg ustroja temeljnih znanosti i znanstvenih disciplina) kao i multidisciplinarno područje (jer čini novo polje u kojem postoje mnoge znanstvene discipline koje se tu dodiruju i preklapaju). Zaštita na radu može se odrediti i kao sustav tehničkih, zdravstvenih, pravnih, psiholoških, pedagoških i drugih aktivnosti, pomoću kojih se otkrivaju i otklanjaju opasnosti i štetnosti koje mogu ugroziti život i zdravlje osoba na radu. Učinkovito upravljanje zaštitom zdravlja i sigurnošću na radu cilj je svakog poslodavca, pa i države. Sustav upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnošću na radu dio je sveukupnog sustava koji ostvaruje upravljanje rizicima za zdravlje koji su svojstveni poslovnim aktivnostima organizacije. Sustav obuhvaća organizacijsku strukturu, planiranje, odgovornost, praksu, postupke, procese, resurse za razvoj, primjenu, ostvarivanje, preispitivanje i održavanje politike zaštite zdravlja i sigurnosti organizacije. Upravljanje zaštitom zdravlja i sigurnošću na radu nadilazi minimalne zahtjeve koje definiraju propisi iz ovog područja.
Procesi zaštite na radu definirani su nacionalnim propisima i međunarodnim normama iz ovog područja. Na nacionalnoj razini procesi zaštite na radu na osnovu propisa određuju od kojih se elemenata sastoje, dok se ciljevi postavljaju od strane Vlade , na temelju donesenih strategija. Nacionalno vijeće za zaštitu na radu trebalo bi pratiti postignute ciljeve. Na razini poslodavca, svaki od poslodavaca postavlja vlastite ciljeve zaštite na radu i brine za njihovo postizanje. U slučaju da mjere koje se poduzimaju za ostvarivanje ciljeva ne daju tražene rezultate, na svakoj se razini trebaju poduzimati korektivne radnje. Za nadzor provedbe procesa zaštite na radu i njegovu usklađenost sa zakonskim zahtjevima nadležan je Državni inspektorat.
Proces upravljanja zaštitom na radu izuzetno je složen. Međuodnosi između ključnih sudionika procesa upravljanja definirani su, no pojednostavljenje tog odnosa zasigurno bi pridonijelo uspostavljanju efikasnije metode upravljanja sustavom zaštite na radu.Neprijeporno je da su ključni sudionici procesa upravljanja zaštitom na radu Nacionalno vijeće za zaštitu na radu, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, Ministarstvo zdravstva,Državni inspektorat , poslodavac, ovlaštenici poslodavca, povjerenici radnika za zaštitu na radu, Odbor zaštite na radu, sindikati i radnička vijeća, radnici, specijalist medicine rada, stručnjak zaštite na rada, udruge zaštite na radu te ovlaštene osobe za zaštitu na radu,naglasila je Željka Lalić.
O ageizma na radu i aktivnostima u EU ,izlaganje je održala doc. dr. sc.Bojana Knežević, iz KBC Zagreb.
Istaknula je da je nedavno istraživanje temeljeno na Europskom socijalnom istraživanju pokazalo da je ageizam najraširenija vrsta diskriminacije, o čemusvjedoči prijava gotovo 35% svih sudionika starijih od 18 godina. Seksizam i rasizam predstavljaju relativno stabilne kategorije koje se ne razlikuju u toku životnog puta. S druge strane, dob se mijenja s vremenom i ljudi s vremenom mijenjaju pripadnost dobnoj skupini. Dakle, za razliku od seksizma i rasizma, svi su osjetljivi na doživljaj ageizma ako žive dovoljno dugo. Štoviše, ageizam može pojačati negativan utjecaj drugih oblika diskriminacije, uključujući seksizam i rasizam. Radna snaga i radno okruženje su važno društveno područje koje odražava dubinu i širinu ageizma. Poslodavci percipiraju starije radnike kao skupe i manje produktivne. Nije neobično što stariji odrasli ljudi teško prolaze kod pronalaženja posla, najvjerojatnije su prvi otpušteni zbog ekonomskih razloga .
Ageizam kao i svaki drugi oblik diskriminacije narušava kvalitetu života pojedinaca, utječe na društvene odnose, kvalitetu zdravstvene zaštite, zapošljavanje i socijalnu politiku. Stvaraju se stavovi kako je starenje društva nešto što je loš pokazatelj za budućnost naroda, kako su starije osobe na teret društva, neproduktivne, bolesne, depresivne, slabijih kognitivnih sposobnosti.Položaj starijih osoba u društvu promijenio se modernizacijom društva. U prošlosti starije osobe su u društvu imale značajno mjesto u društvenoj zajednici, smatrale su se učiteljima i savjetnicima. U obitelji, stariji su također imali svoje značajno mjesto kao osobe koje su donosile odluke, brinule o potomcima. Razvojem modernog društva došlo je do promjena koje su vidljive i u zajednici i u obitelji. Pojedini autori smatraju da je pet ključnih povijesnih promjena, iako su pozitivne, doprinijelo slabljenju statusa starijih osoba i razvoju ageizma: 1. razvoj medija i stvaranje negativne slike o starenju, 2. industrijska i tehnološka revolucija koje zahtijevaju stalne promjene i prilagodbu, 3. povećanje dobne granice za umirovljenje bez obzira na radnu sposobnost, 4. razvoj medicine te bolja zdravstvena skrb koji produljuju životni vijek i udio starih osoba u populaciji, 5. društvena dobna podjela.
Kako se osim životnog vijeka i radni vijek se sve više produljuje, a poznato je da se u starijih radnika mogu promijeniti fizičke, psihičke sposobnosti za rad kao i psihosocijalne prilike u kojima žive, povećava se rizik od ozljeda na radu, bolesti vezanih uz rad i diskriminacije. Vezano uz radno aktivnu populaciju, Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) pokrenula je kampanju od 2016 do 2017. godine pod nazivom „Healthy Workplaces for All Ages“ u svrhu osiguranja zdravih i sigurnih radnih mjesta za sve dobne skupine.
U EU su pokrenute aktivnosti za dobrobit starijih osoba. Organizacija European Cooperation in the Field of Scientific Techical Research (COST) pokrenula je akciju koja je trajala od 2014. do 2018. godine pod nazivom „Ageism- multi-national, inetrdisciplitary perspective“ i koja je imala za cilj poboljšati znanstvene spoznaje i skrenuti pozornost na diskriminaciju starijih osoba i na potrebu dopunjavanja deklaracije o ljudskim pravima. Godine 1948. Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila je Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, naglašavajući činjenicu da svi pojedinci imaju ista prava bez razlike „kao što su rasa, boja, spol, jezik, religija, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovina, rođenje ili drugi status ''. Ipak, sedam desetljeća kasnije, dob i dalje nije izričiti dio UN deklaracije . Da bi se odgovorilo na ove znanstvene i društvene izazove, uspostavljena je akcija COST koja se bavi ageizmom iz multidisciplinarne, međunarodne perspektive. Metoda je razvijanje suradnje između znanstvene zajednice, javnih službi koje kreiraju nacionalne politike, programe i strategije, nevladinih udruga i starijih te podizanje svijesti javnosti vezano uz ageizam i poticanje interesa akademske zajednice i istraživača u ovom području.
Svjetska istraživanja pokazuju da je trećina radne populacije izložena diskriminaciji zbog svoje dobi. U Hrvatskoj nema sustavnih istraživanja o prisutnosti ageizma na radnom mjestu. O ovim pojavama može se doznati iz individualnih primjera prikrivene i neprikrivene diskriminacije. Dosadašnje aktivnosti i kampanje su samo poticaj da nastavimo podizati svijest o tome da su starije osobe i stariji radnici osjetljive skupine koje imaju svoje potrebe vezane uz promjene povezane s dobi i da imaju jednaka prava na kvalitetan život kao i ostali dio populacije, istaknula je Bojana Knežević.
Frano Mika, dr. med.QHSE Manager, Saipem S.p.a., predstavio je "Program unapređenja kulture sigurnosti na radu, pri čemu je ukazao da je promicanje pozitivnog ponašanja naspram sigurnosti na radu važan dio upravljanja sustavima sigurnosti i promjene nabolje onoga što nazivamo „kulturom zaštite na radu“. Zapitao se ,što podrazumijevamo pod kulturom? Kultura je cjelokupno društveno nasljeđe neke grupe ljudi, to jest naučeni obrasci mišljenja, osjećanja i djelovanja neke grupe, zajednice ili društva, kao i izrazi tih obrazaca u materijalnim objektima, odnosno kolektivnim konsenzusom koji polako, potiho ali stalno uobličuju nas i naše ponašanje. Kraće rečeno, kulturu možemo definirati kao način na koji mi ovdje radimo i kako se mi ovdje ponašamo.Kao i svaka kultura, tako se i kultura sigurnosti na radu mijenjala kroz vrijeme. Iz faze potpunog zanemarivanja s početka industrijske revolucije, prošla je kroz reaktivnu fazu, zasnovanu na iskustvima i posljedicama velikih nesreća (npr. nakon potonuća Titanica uvedene su norme Solas), da bi preko preventivne faze, one nakon nesreće platforme „Piper Alfa“, bazirane na procesu koji uvodi procjenu rizika, integraciju sistema Health Safety and Environment (HSE), definiranju neophodnih znanja i vještina iz zaštite na radu svakog pojedinca uključenog u proces rada, izrade dokumentacije, radnih uputa, procedura, znakova sigurnosti, osposobljavanja, audite, sastanke, prezentacije, kampanje i sl., došli do one današnje u kojoj nivo sigurnosti u modernom industrijskom procesu ovisi o kulturi sigurnosti na radu, odnosno o ponašanju svakog pojedinca u sustavu, njegovoj osobnoj odgovornosti i stavu naspram sigurnosti na radu .
No što stvara kulturu sigurnosti na radu? U svakom slučaju prvi i osnovni uvjet jest, osim postojanja dobrog sustava sigurnog radnog okruženja, kako se zaposlenici odnose naspram sigurnosti. Nesreće na radu uzrokovane su veliki djelom nesigurnim ponašanjem sudionika u nekom dijelu procesa izvršenja radnih zadataka. Isto tako dugoročna, monotona, jednakoobrazna primjena tradicionalnog pristupa dovodi do zasićenja i indiferentnosti prema sigurnosti na radu kako zaposlenika tako i rukovodstva.Što učiniti kako sigurnost na radu ne bi postala olako shvaćena te kako utjecati na djelatnike i rukovodstvo da se svjesno ili nesvjesno, ne odabire ponašati na nesiguran način?
Program promjena ponašanja i osnaživanja kulture sigurnosti i zaštite zdravlja na radu započeo je 2007 godine u Saipem-u na Korporativnom nivou programom pod nazivom „Leadership in Health and Safety“ (LiHS). Do sada je razvijeno pet faza programa:Faza 1. „The Safer the Better“: radionica u trajanju od jednog i pol dana namijenjena uglavnom rukovoditeljima na svim nivoima. Radionice vode za to posebno obučeni voditelji a usredotočenost je na razumijevanju razloga za nesigurno ponašanje i djelovanje, te razvijanju individualnih liderskih i komunikacijskih sposobnosti prenošenja poruka o važnosti sigurnosti na radu te njenim intrinzičnim vrijednostima.Faza 2. „Cascading“ – radionice u trajanju od oko dva i pol sata namijenjene svim zaposlenicima a održavaju ih u svojim jedinicama rukovoditelji koji su sudjelovali na LiS radionicama prve faze. Tijekom radionica odašilju se poruke vrha kompanije o važnosti sigurnosti na radu te se potiču svi zaposlenici na intervenciju kada god postoji i najmanja sumnja u opasno ponašanje ili opasnu radnju. Faza 3. „5 STARS Trainig“ – podučavanje određenog broja zaposlenika u korištenju ranije spomenutog alata za intervencije od za to obučenih trenera. Polaznici se podučavaju kako učinkovito intervenirati bez izazivanja sukoba, te „pridobivanjem zaposlenika na pravu stranu“.Faza 4. „Leading behaviors“ – pet osnovnih pravila glede ponašanja u i oko zaštite na radu čije se poštivanje i dosljedna primjena očekuje od svih zaposlenika. Faza 5. „Choose life“ – program je u cijelosti posvećen zdravlju, rizicima vezanih uz neka najčešća oboljenja, njihovom smanjenju te buđenju osobne odgovornosti svakog pojedinca za očuvanje vlastitog zdravlja. Namijenjen je svim zaposlenicima i predstavlja se na za to namijenjenim sastancima u trajanju od oko 90 minuta.
Kampanja “Leading behaviors” (“Vodeća ponašanja”) službeno je započela početkom 2011. godine a temelji se na pet jasno definiranih ponašanja koja se očekuju od svakog zaposlenika bez obzira na poziciju u kompaniji, staž, dob ili profesiju. Ona su bitna, osnovna, neupitna, neprikosnovena i o njima se ne kani pregovarati. Naprotiv, očekuje se da se s njima svi poistovjete, da postanu podsvjesna i na neki način dio „DNK-a“ svih zaposlenika kompanije doprinoseći time i pomažući učiniti radna mjesta sigurnijima. Ona nisu i ne smiju biti samo trenutačni trend ili moda, nešto o čemu će se komunicirati, a zatim zaboraviti. Očekuju se da budu utkana u svakodnevno ponašanje svih zaposlenika i to kako na poslu tako i van njega, kako bi se upravo kultura sigurnosti ( safety-a) proširila i u društvu u kojem živimo i radimo. Kako direktno govori o ponašanjima, ova kampanja je ključna u podršci uspješnoj kulturološkoj promjeni spram sigurnosti na radu kojoj cijeli LiHS program teži. U sprovođenju kampanje, zamišljeno je da njeni glavni nositelji budu rukovoditelji na svim nivoima od kojih se očekuje da tematiku “Vodećih ponašanja” neprekidno iznose svojim timovima. Od rukovoditelja na višim funkcijama očekuje se obavijestiti o kampanji vlastite upravljačke timove, koji zatim svoja znanja i inicijativu kaskadno prenose voditeljima timova na terenu. Oni, pak, taj proces nastavljaju dalje dok sve potrebne informacije ne dođu do svih zaposlenika uključivo, tamo gdje je to moguće, zaposlenike podizvođača. Te odgovornosti i obveze rukovoditelja ne mogu se delegirati. Tako primjena i poštivanje ovih Ponašanja postaje odgovornost i obveza svih rukovoditelja.Kako bi osobno usvojili sva “vodeća ponašanja”, bili primjer drugima, te se pripremili kaskadno i formalno zaposlenicima prenijeti ideje kampanje, od osobite je važnosti da i stručnjak sigurnosti na radu i rukovoditelji jasno razumiju bit vodećih ponašanja, odnosno da se sami ponašaju u skladu s njima, kao i da usvoje terminologiju koja se koristi za njihovo opisivanje.
Tih pet vodećih ponašanja za koje Saipem smatra da su ključna u promjeni kulture sigurnosti na radu: •Započni (Start) svaku misiju, sastanak, svaki radni dan, svaki zadatak i posao razmišljajući i razgovarajući o sigurnosti na radu. •Prepoznaj (Recognise) sigurne postupke, poštivanje pravila. Pohvali ih i podrži!•Interveniraj (Interevene) uvijek kada i najmanje sumnjaš da se posao ne obavlja na siguran način ili u okruženju koje nije sigurno. •IzazoviI (Challange) toksična Ponašanja koja i malim gestama omalovažavaju značaj sigurnosti na radu. Promjene su nužne i onese mogu ostvariti. Podijeli (Share) svoje znanje, svoje iskustvo, svoje uspjehe ali i neuspjehe s drugima. Jedini način da nešto naučimo jest da drugi s nama podijele i nama prenesu ono što oni znaju.
Kampanja se provodi u radionicama, svaka u razmaku od oko mjesec dana, a na svakoj radionici se prezentira jedno od očekivanih ponašanja i to ustanovljenim redom. Nakon završetka svih pet „tema“ završna je radionica posvećena cjelokupnom programu i objedinjuje svih pet ponašanja i u njoj se sažeto iznose osnovna stajališta i principi pet izabranih "Ponašanja".Kako bi se vodeća ponašanja što bolje prezentirala, bila što prihvatljivija i lakše prepoznata od svih zaposlenika, a ujedno kako bi se i rukovoditeljima odnosno stručnjacima zaštite na radu olakšala njihova prezentacija osmišljeni su alati koji u tome pomažu. U prvom redu to su plakati. Kako bi ovi bili što upečatljiviji svako ponašanje je predstavljeno kao jedna autobusna linija, odnosno tramvajska linija s nekoliko “stanica” koje sve vode ka jednom zajedničkom cilju, “0’ nesreća na radu. Svaka “stanica” za sebe predstavlja drugačiji aspekt ili tumačenje određenog ponašanja..
Za svako ponašanje načinjen je poseban plakat koji ga na neki način ističe kao i njegove pojedinosti.Drugi alat bez kojega se kampanja ne može provesti je za nju posebno načinjen film naziva „Što je najvažnije?” (“What comes first?”). U filmu su kroz temu jednog uobičajenog radnog dana prikazana sva gore navedena ponašanja. Na radionicama se prikazuje video klip, sačinjen od nekoliko isječaka iz filma, pokazuje dotično “Vodeće ponašanje” u praktičnom smislu. Prikazivanje cjelovitog filma dio je završne faze u kojoj se rezimiraju sve najznačajnije poruke svakog ponašanja .
Treći alat su PowerPoint prezentacije jednoobrazno napravljene za svako ponašanje. Započinju s onim prethodno predstavljenim, potom se detaljnije priča o ponašanju koje je tema aktualne radionice, zatim se prikazuje video klip. Nakon diskusije o potonjem polaznicima radionice se postavljaju tri jednostavna pitanja vezana uz njihov osobni doživljaj odnosnog ponašanja, odnosno glede budućeg osobnog zalaganja u primjeni i širenju dotičnog načina ponašanja. Radionica se zaključuje iznalaženjem zajedničke poruke na koju se svi sudionici na neki način obvezuju te pozivom da s drugima podijele pa i pismenim putem svoja iskustva i (ne)uspjehe.Za završetak kampanje, na završnoj radionici predviđena je podjela brošura. U njoj je na jednostavan način dan pregled svih pet vodećih ponašanja, karta „autobusnih linija i stanica“, njihov sažetak a format je takav da je svaki sudionik radionice može ponijeti sa sobom i uvijek imati na dohvat ruke.
Radionice su vrlo interaktivne, a vještina voditelja radionice se očituje u što većoj motiviranosti grupe za diskusijom i sudjelovanju svih nazočnih u razgovoru o pojedinom ponašanju. To je prilika ne samo iznijeti mišljenje i viđenja kompanije, nego čuti kakve ideje grupa ima o vodećim ponašanjima, pokušati pretvoriti njihove ideje u opipljive radnje koje će se poduzeti. Od izuzetne je važnosti osigurati da se dogovorene/ustanovljene akcije prate u narednim tjednima.
U Podružnici Saipem SpA u Republici Hrvatskoj kampanja je započela 2012. godine. Radionice na kojima su predstavljena vodeća ponašanja održavane s grupama od 15 do 25 zaposlenika na engleskom ili hrvatskom jeziku, ovisno o tome da li je među nazočnima bilo stranaca. Svi su morali poštivati redoslijed upoznavanja s Vodećim ponašanjima (Start, Recognize, Intervene, Chalange i Share). Za one koji nisu bili u mogućnosti nazočiti radionici u vrijeme kada su pozvani, organizirala bi se dodatna radionica s istom temom, prije nego što bi bili pozvani na sljedeću radionicu onovom ponašanju. Od kada je kampanja započela održano su ukupno 52 radionice na kojima su predstavljena pojedina vodeća ponašanja. Ukupno je 300 zaposlenika SACRO-a prošlo cjelokupan program radionica te za njih možemo reći da su stekli uvidi u sva znanja o vodećim ponašanjima i očekivanjima kompanije u vezi s njima. U postocima od sadašnjeg broja zaposlenih, koji nisu na izaslanstvu nego rade u riječkom sjedištu, njih 98 % kompletiralo je program “Leading behaviors-a”.
Koliko su se uistinu naši zaposlenici saživjeli s vodećim ponašanjima ne samo na radnom mjesto nego i u svom svakodnevnom životu za sada je teško reći i potvrditi mjerljivim rezultatima. Prvenstveno zbog toga što u Podružnici Saipema u Republici Hrvatskoj već dugi niz godina nije zabilježena niti jedna ozljeda na radu. Jednako tako, kako bi neka kampanja pokazala rezultate potrebno je 3-5 godina, a za promjenu kulture potrebno je još duže vrijeme upornog rada. Kada se kulturna promjena dogodi, onda je ona vidljiva kako na radnom mjestu tako i u svakodnevnom životu.Činjenica je da od naših zaposlenika dobivamo sve više informacija o razgovorima o sigurnosti ( na radu) i njihovim konkretno akcijama u uredima, na izaslanstvima pa i kod kuće Ono sto možemo objektivno prikazati jest značajan porast pismenih dojava službi sigurnosti na radu o mogućim opasnim situacijama i ponašanjima putem tzv. SHOC (Safety Hazard Observation Card) kartica. Putem njih svaki zaposlenik može prijaviti uočenu nepravilnost, opasnost ili ne sigurno ponašanje , ukazati na njih neposrednom rukovodiocu ili službi sigurnosti na radu, a za uzvrat mora dobiti obavijest o poduzetim radnjama kako bi se nesukladnost uklonila. Dok smo prijašnjih godina zaprimali nekih 5-8 SHOC kartica godišnje 2019. godine smo ih zaprimili 22. Tumačimo to kao porast svjesnosti naših zaposlenika o važnosti sigurnosti na radu, uočavanju i zapažanju nepravilnosti i opasnosti te motiviranošću i hrabrošću naših zaposlenika da otvoreno upozoravaju na opasnosti oko njih.
Stvaranje kulture sigurnosti na radu dugotrajan je proces i kao takav iziskuje neprekidno ulaganja u resurse kompanije. Kulturu sigurnosti na radu čine osobe, ponašanje zaposlenika i radno okruženje. Ako se ulaže u radnu opremu, znanje, vještine i motiviranost zaposlenika svakako će doći do pozitivne promjene u ponašanju, klimi sigurnosti na radu, te kulturi sigurnosti na radu, a sve na dobrobiti zaposlenika, njihovih obitelji, kompanije, i društva u cjelini, zaključio je izlaganje Frano Mika.
O SMART nagradi kao formalnom prepoznavanju iznimnog doprinosa u području održivog razvoja i zaštite zdravlja, sigurnosti i okoliša u INA, d.d., nazočnima je govorio Ilija Brkanović, iz INA d.d.Prepoznati, istaknuti i nagrađeni zaposlenici su vidljivi velikom broju drugih zaposlenika i predstavljaju za njih „role model“ te rado prenose svoje iskustvo i znanje ostalim kolegama. Ovakav pristup promoviranja pozitivnog ponašanja koje uz neformalno uključuje i formalno prepoznavanje iznimnog doprinosa čini osnovu proaktivnog upravljanja što također zauzima važno mjesto u održivom razvoju, zaštiti zdravlja, sigurnosti i okolišu. U INA, d.d. 2018.g. po prvi puta dodijeljene su „SMART“ nagrade za izniman doprinos u području održivog razvoja i zaštite zdravlja, sigurnosti i okoliša. Svrha ovih nagrada koje se dodjeljuju u tri kategorije: „SMART“ radnik, „SMART“ voditelj projekta i „SMART“izvođač je prepoznavanja i nagrađivanja radnika i izvođača s iznimnim doprinosom u području održivog razvoja, zaštite zdravlja, sigurnosti i okoliša i poticaj za stvaranje sigurnog radnog okruženja. U 2019. godini „SMART“ nagrade uvodi većina društava INA Grupe. Za nominiranje kandidata i uključivanje u „SMART“ nagrade pozivani su nadređeni rukovoditelji, stručnjaci ZZSO, voditelji projekta ili druge osobe/timovi koji mogu potkrijepiti razloge nominacije. Nagrade se dodjeljuju jednom godišnje za period od 1. siječnja do 31. prosinca referentne godine. Podnošenje prijava za nominaciju te evaluacija za referentnu , prethodnu godinu se obavlja tijekom mjeseca ožujka, a nagrada se dodjeljuju tijekom mjeseca travnja tekuće godine, prilikom obilježavanja Svjetskog dana sigurnosti i zdravlja na radu. Programi za prepoznavanje i nagrađivanje iznimnog doprinosa mogu biti vrlo učinkoviti u promjeni ili jačanju sigurnosnog ponašanja svih zaposlenika, međutim i izvođača, a INA Grupa se odlučila na ovaj iskorak “jer nama su ljudsko zdravlje i sigurnost te očuvan okoliš i imovina na prvom mjestu“ !, istaknuo je Ilija Brkanović .
Dr. sc.Marija Surić Mihić, dipl.ing.fizike, dr. sc.Ivica Prlić,dipl.ing.fizike, iz Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada Zagreb, pripremili su temu o "Kategoriji izloženih radnika ,iskustva stručnjaka za zaštitu od ionizirajućeg zračenja".
Republika Hrvatska, kao punopravna članica Europske unije, tijekom 2018. godine u nacionalno zakonodavstvo iz područja radiološke zaštite implementirala je direktivu 2013/59/Euratom od 5. prosinca 2013. o osnovnim sigurnosnim standardima za zaštitu od opasnosti koje potječu od izloženosti ionizirajućem zračenju, i o stavljanju izvan snage direktiva 89/618/Euratom, 90/641/Euratom, 96/29/Euratom, 97/43/Euratom i 2003/122/Euratom (SL L 13, 17. 1. 2014.), nadalje BSS direktiva. Uz značajne promjene koje bi trebale pojednostaviti i unaprijediti sustav radiološke i nuklearne sigurnosti u Republici Hrvatskoj jedna od promjena u području radiološke zaštite izloženih radnika je uvođenje kategorizacije izloženih radnika.
Prema Zakonu o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, „izloženi radnik je osoba za koju postoji vjerojatnost da tijekom obavljanja djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja, nuklearne djelatnosti ili djelatnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada i iskorištenih izvora bude ozračena iznad granica ozračenja propisanih za pojedinog stanovnika“. Pojedinim stanovnikom smatra se osoba za koju se procjenjuje da u jednoj godini neće primiti više od 1 mSv efektivne doze ili 15 mSv ekvivalentne doze za leću oka ili 50 mSv ekvivalentne doze za kožu. Kako bi se optimizirala operativna zaštita izloženih radnika uvedene su dvije kategorije izloženih radnika: kategorija A vezana uz poslove višeg rizika od ozračenja i kategorija B vezana uz poslove nižeg rizika od ozračenja. Već osamdesetih godina prošlog stoljeća u preporukama Međunarodne organizacije rada preporuča se klasifikacija radnika koji rade s izvorima zračenja vezano uz Radne uvjete A (gdje je moguća godišnja izloženost iznad 3/10 godišnjih granica ozračenja) i Radne uvjete B (gdje nije vjerojatna godišnja izloženost iznad 3/10 godišnjih granica ozračenja). BSS direktiva propisuje kategorizaciju izloženih radnika prema istom kriteriju, uzimajući u obzir revidirane godišnje granice ozračenja, utemeljene na recentnim znanstvenim spoznajama. Kategorizacija izloženih radnika temelji se na procjeni rizika od profesionalnog ozračenja tijekom normalnih uvjeta rada uzimajući u obzir i moguće ili akcidentalno ozračenje. Moguće ozračenje predstavlja ozračenje koje se ne očekuje sa sigurnošću, ali se može dogoditi kao posljedica neočekivanog događaja ili spleta okolnosti uključujući i kvarove opreme (izvora ionizirajućeg zračenja) ili pogreški pri radu. Kriteriji za kategorizaciju propisani su u članku Pravilnikom o granicama ozračenja, preporučenom doznom ograničenju i procjenjivanju osobnog ozračenja, koji je stupio na snagu 3. svibnja 2018. Kategorizacija izloženih radnika provodi se po sljedećem kriteriju: a) izloženi radnici kategorije A su oni izloženi radnici koji bi u jednoj godini mogli primiti:- efektivnu dozu višu od 6 mSv ili- ekvivalentnu dozu za leću oka višu od 15 mSv ili- ekvivalentnu dozu za kožu ili ekstremitete višu od 150 mSv,b) izloženi radnici kategorije B su izloženi radnici koji nisu klasificirani kao radnici kategorije A. Poslodavac izloženih radnika dužan je osigurati provođenje kategorizacije uz savjetovanje sa stručnjakom za zaštitu od ionizirajućeg zračenja, potvrđenim za područje osobni dozimetrijski nadzor, te ju redovito (najmanje jednom godišnje) revidirati, osobito u slučaju izmjena načina rada ili radnih uvjeta za pojedinog izloženog radnika, a koji mogu utjecati na izloženost. Revizija ne znači nužno ponovnu kategorizaciju već prvo provedbu analize da li je za pojedinog radnika došlo do promjena u načinu rada, obimu posla, vrsti izvora ionizirajućeg zračenja ili sl., postoji li preporuka iz zdravstvenog nadzora, a koji bi zahtijevali novu kategorizaciju. U slučaju da su promjene takve da je nova kategorizacija potrebna poslodavac ju je obvezan osigurati za tog izloženog radnika. Kategorizacija se mora napraviti prije početka rada za sve radnike koji trebaju početi raditi u području izloženosti. Za postojeće izložene radnike kategorizacija se morala provesti u roku 18 mjeseci od stupanja na snagu pravilnika (do 3. studenog 2019.).Pri provedbi kategorizacije uzimaju se u obzir podaci iz osobnog dozimetrijskog nadzora u trajanju od 1 godine s početkom u mjesecu stupanja na snagu navedenog pravilnika, procijenjene vrijednosti doza iz mjerenja u sklopu radiološkog nadzora mjesta rada uzimajući u obzir sve poslove koje izloženi radnik obavlja i radno opterećenje te moguće ozračenje. Ovaj uvjet korištenja dozimetrijskih podataka iz godine dana nakon stupanja na snagu pravilnika značio je da poslodavac mora osigurati mjerenje ekvivalentne doze za ekstremitete, kožu ili leću oka za one izložene radnike za koje se to prije nije provodilo, a prema mišljenju stručnjaka za zaštitu od ionizirajućeg zračenja bi bilo nužno. Naime, prema pravilniku koji je prethodio važećem, uporaba osobnih dozimetara za mjerenje izloženosti šaka ili leće oka nije bila obvezna, već prema potrebi, bez navođenja tko takvu potrebu određuje i time se i nije provodila. Trenutnim uvjetom od uporabom dozimetrijskih podataka od 1 godine od stupanja na snagu pravilnika, zakonodavac je pružio dovoljno vremena da se izloženom radniku osigura adekvatan dozimetrijski nadzor u skladu s načinom izloženosti, da se za kategorizaciju ne koriste podaci od prije više godina kada su se radili možda drugi poslovi, koristili drugi izvori zračenja i drugačija zaštita, a nakon kojeg će biti dovoljno potrebnih podataka za ispravnu kategorizaciju.
Osobni dozimetrijski nadzor na mjesečnoj razini uporabom pasivnih dozimetara ostaje obvezan za radnike kategorije A, dok za kategoriju B poslodavac mora osigurati godišnju procjenu ozračenja koja će potvrđivati ispravnu kategorizaciju. Ta procjena ozračenja može se bazirati na osobnom dozimetrijskom nadzoru (uporabom osobnih dozimetara) ili na podacima iz radiološkog nadzora mjesta rada ili na drugačiji način, ovisno o savjetu stručnjaka za zaštitu od ionizirajućeg zračenja i procjeni poslodavca. Također, radnici kategorije A i dalje su obvezni odlaziti na redovite zdravstvene preglede kojima se utvrđuje sposobnost za rad u području izloženosti, dok su radnici kategorije B obveznici samo tzv. prethodnog pregleda, pregleda na indikaciju liječnika specijalista medicine rada i sporta te izlaznog pregleda, po prestanku rada u području izloženosti.
Prije provedbe kategorizacije poslodavac izloženog radnika stručnjaku za zaštitu od ionizirajućeg zračenja treba dostaviti sljedeće podatke:ime i prezime izloženog radnika,osobni identifikacijski broj,organizacijska jedinica,zvanje,zanimanje (radno mjesto),opis posla i načina rada s izvorima ionizirajućeg zračenja,podatke iz dozimetrijskog nadzora u zadnjoj godini ili radiološkog nadzora mjesta rada na svim mjestima rada na kojem izloženi radnik radi,podatke o korištenim zaštitnim sredstvima za zaštitu od ionizirajućeg zračenja koje izloženi radnik koristi,ostale važne informacije vezane uz profesionalnu izloženost ionizirajućem zračenju.Uzimajući u obzir sve dostavljene podatke te po potrebi i kontaktirajući izloženog radnika ili njegovog poslodavca, stručnjak za zaštitu od ionizirajućeg zračenja kategorizira izloženog radnika o čemu u pisanom obliku obavještava poslodavca koji je o rezultatu kategorizacije dužan obavijestiti svoga izloženog radnika, također u pisanom obliku.
Jedinica za dozimetriju zračenja i radiobiologiju Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada ovlašteni je stručni tehnički servis za obavljanje poslova radiološke sigurnosti te zapošljava stručnjake za zaštitu od ionizirajućeg zračenja. Tijekom protekle godine proveli smo kategorizaciju oko 1000 izloženih radnika, zaposlenih u nositeljima odobrenja za djelatnost s izvorima ionizirajućeg zračenja, od velikih kliničkih bolničkih centara do djelatnosti u industriji i znanosti. Prvo od pitanja koji su nam postavljali zaposlenici, prvenstveno zaposleni u zdravstvu, bilo je kako će kategorizacija utjecati na njihova prava vezana uz posebne uvjete rada, naime postoji bojazan da će kategorizacijom izloženog radnika kategorije B doći do smanjivanja navedenih prava. Prema važećim zakonskim propisima te kolektivnim ugovorima trenutno ne postoji razlika u pravima izloženih radnika kategorije A i B već se oni jednako smatraju izloženim radnicima, odnosno osobama koje rade na poslovima posebnim uvjetima rada pri kojima je radnik izložen ionizirajućem zračenju.Prije provedbe kategorizacije, od poslodavaca smo tražili da nam dostave podatke kako bi mogli ispravno provesti kategorizaciju. Kako bi im olakšali poslali smo primjere opisa posla te vrste zaštitnih sredstava koje se koriste u pojedinim poslovima. Pokazalo se, u velikom broju slučajeva, da dostavljeni podaci nisu bili dovoljni za ispravnu kategorizaciju iz nekoliko najčešćih razloga:Opis posla je bio preopćenit, sadržavao je i opise poslova koji nisu vezani uz zračenje ili je za sve djelatnike nekog odjela (unatoč tome što rade različite poslove) opis bio identičan;Podaci iz dozimetrijskog nadzora pokazivali su da se poslodavac nije savjetovao sa stručnjakom za zaštitu od ionizirajućeg zračenja, a vezano uz uporabu dodatnih dozimetara ovisno o vrsti posla izloženog radnika, te za neke izložene radnike nije bilo podataka o izloženosti ekstremiteta ili leće oka, a koje bi se moralo dozimetrijski nadzirati (npr. intervencijska radiologija i kardiologija, rukovanje otvorenim radioaktivnim izvorima i sl.);Navedena zaštitna sredstva nisu prikladna za pojedine poslove ili nije navedeno korištenje potrebnih zaštitnih sredstava.
Nadalje, proučavajući podatke iz osobnog dozimetrijskog nadzora i opis posla na pojedinom radnom mjestu uočeno je da veliki broj izloženih radnika ne koristi redovito ili uopće ne koristi osobne dozimetre, čak i kad je poslodavac osigurao prikladan dozimetrijski nadzor. Na upit o redovitosti uporabe dozimetara odgovori su od „redovito nosim dozimetar“, „uporaba prsten dozimetra ili dozimetra za leću oka je nekomforna“, „bojim se da ću izgubiti dozimetar pa ga držim u ladici“ do „ne vjerujem tim mjerenjima jer stalno imam 0“i slično. Što se tiče primljenih doza, bazirano primarno na efektivnim dozama jer su za većinu radnika bili dostupni samo takvi podaci, većina izloženih radnika bi trebala biti kategorizirana kao izloženi radnici kategorije B, no uzimajući u obzir prirodu posla i moguće ozračenje (neovisno o postojanju podataka mjerenjima dodatnim dozimetrima) dio radnika konzervativnim pristupom kategoriziran je kao izloženi radnici kategorije A. Tu se primarno radi o poslovima koji su iz iskustva ili literature priznati kao poslovi visokog rizika, unatoč nedostatku dijela podataka iz dozimetrijskog nadzora koji bi to kvantitativno potvrdili. Tako smo izloženim radnicima kategorije A klasificirali osobe koje provode industrijsku radiografiju izvan prostorija namjenski građenih za snimanje, intervencijske radiologe i kardiologe, njihove medicinske sestre instrumentarke, osobe koje provode biopsije vođene CT-om, osobe koje provode intervencijske postupke u medicini, a moraju biti uz pacijenta tijekom rada rendgenske cijevi, osobe koje rade s otvorenim radioaktivnim izvorima u medicini i sl. Takve kategorizacije možemo nazvati prvom iteracijom, a kako bi se osigurao adekvatan dozimetrijski nadzor, za svakog kategoriziranog izloženog radnika u mišljenju o kategorizaciji naveden je i savjet o vrsti i položaju nošenja osobnog dozimetra. Smatramo da će na takav način u reviziji kategorizacije biti dovoljno podataka za eventualnu korekciju.
Nadalje, s obzirom na odgovore o uporabi zaštitnih sredstava, postoji bojazan da radiološka zaštita izloženih radnika u nekim ustanovama nije zadovoljavajuća tj. da izloženi radnici ne koriste sva nužna zaštitna sredstva ili nisu educirani o načinu i važnosti korištenja zaštitnih sredstava za zaštitu od ionizirajućeg zračenja. To je djelomično i posljedica neučinkovitog sustava edukacije za izložene radnike o mjerama zaštite od ionizirajućeg zračenja koji je u obliku e-učenja i koji ne omogućava interakcijus edukatorom, fizičku demonstraciju postupaka zaštite, postavljanje pitanja o temama koje muče izložene radnike na pojedinom poslu već daje veliku količinu podataka koje je zgodno znati, a ne obuhvaća sve što je zaista nužno znati te nije usklađen s novitetima u području radiološke zaštite.
Nakon provedenih više od 1000 kategorizacija izloženih radnika, uočili smo značajne probleme u provedbi radiološke zaštite. To se primarno odnosi na nedosljednosti u poštivanju zakonskih propisa o provedbi dozimetrijskog nadzora prema specifičnostima izloženosti ionizirajućem zračenju do uporabe zaštitnih sredstava za zaštitu od ionizirajućeg zračenja te neadekvatne edukacije izloženih radnika u području radiološke zaštite. Izloženi radnici su jako skeptični prema rezultatima kategorizacije, od bojazni da će im se smanjiti prava vezana uz posebne uvjete rada do toga da ne žele biti „B klasa“, što god to značilo. Namjena kategorizacije prvenstveno treba služiti da se optimizira zaštita izloženih radnika tj. da se financijska sredstva koja treba uložiti u zaštitu primarno kanaliziraju tamo gdje zaštita nije adekvatna i treba ju pojačati kako bi se ostvarilo osnovno načelo radiološke zaštite – ALARA – ozračenje mora biti onoliko nisko koliko se razumski može postići uzimajući u obzir ekonomske i društvene čimbenike. Većina izloženih radnika koje smo kategorizirali je kategorizirana kao kategorija B dok je manji dio, na specifičnim poslovima industrijske radiografije, intervencijskih postupcima u medicini te uporabi otvorenih radioaktivnih izvora kategoriziran kao kategorija A. Za sve kategorije izloženih radnika preporučili smo osobni dozimetrijski nadzor kao najbolji i najjeftiniji način monitoringa izloženosti, upozorila je Marija Surić Mihić .
Tijekom stručnog skupa nazočni su imali mogućnost postavljati pitanja izlagačima ali i komentirati pojedina pitanja ,što je omogućilo interakitvnu i zanimljvu raspravu, a za očekivati je da će i ova razmjena dobre prakse doprinijeti pozitivnim učincima u radnim sredinama ,kao i promjenama odnosa odgovornih čimbenika na nacionalnoj razini prema zaštiti na radu ,kao području od posebnog društvenog interesa.
Vitomir Begović