Novi oblici rada, sigurnost i zdravlje radnika

Vijeće EU razmatrajući promjene u svijetu rada utvrdilo je zaključke o novim oblicima rada i učincima na sigurnost i zdravlje radnika.

Učincima tehnološkog napretka, demografskih i klimatskih promjena i globalizacije moderni životi radikalno se mijenjaju.Jačanjem digitalizacije, robotizacije i upotrebe umjetne inteligencije te razvojem gospodarstva digitalnih platformi potiču se korjenite promjene na tržištu rada sa znatnim učincima na organizaciju rada. Te promjene otvaraju nove profesionalne mogućnosti i mogu doprinijeti socijalnoj uključenosti, no predstavljaju i izazove. Novi oblici rada, primjerice oni nastali uslijed digitalizacije, kao i organizacije rada mogu dovesti u pitanje tradicionalne uvjete zapošljavanja te utjecati na dostojanstven rad, pravedne radne uvjete te sigurnost i zdravlje radnika.Međutim, svi radnici, uključujući one u privatnom sektoru, imaju pravo na dostojanstven rad i pravedne radne uvjete te visoku razinu sigurnosti i zaštite zdravlja na radu, koji se moraju zajamčiti neovisno o veličini poslodavca, vrsti posla, vrsti radnog odnosa ili državi članici zaposlenja, čime se doprinosi cilju EU-a o neprestanom unapređenju životnih i radnih uvjeta radnika.Europski parlament, Vijeće Europske unije i Europska komisija proglasom o europskom stupu socijalnih prava izrazili su zajedničku političku predanost tome da, u okviru vlastitih nadležnosti, osiguravaju bolje ostvarivanje i provedbu socijalnih prava, među ostalim prava radnika na „sigurno i prilagodljivo zaposlenje” (načelo 5.), „pravedne plaće s kojima se može dostojno živjeti” (načelo 6.), „ravnotežu između poslovnog i privatnog života” (načelo 9.) i „zdravo, sigurno i dobro prilagođeno radno okruženje te zaštitu podataka” (načelo 1.). Pravna stečevina Europske unije u području radnog prava sastoji se, među ostalim, od niza direktiva kojima se utvrđuju, primjerice, individualna prava (radno vrijeme, mladi radnici, rad na određeno vrijeme ili nepuno radno vrijeme, privremeno zapošljavanje putem agencije) ili kolektivna prava (obavješćivanje i savjetovanje, europska radnička vijeća, zaštita radnika u slučaju nesolventnosti, prijenosa poduzeća ili kolektivnog otkazivanja), kojima se utvrđuju minimalni zahtjevi, a državama članicama ostavlja prostor za uvođenje pravila kojima se pruža veća razina zaštite.Zakonodavnim okvirom o sigurnosti i zdravlju na radu utvrđuju se minimalni zahtjevi za sigurnost i zdravlje radnika na radu koji se primjenjuju na sve sektore diljem Europske unije.Novi oblici rada sve su raznolikiji, što se odražava u novim ugovornim rješenjima i atipičnim oblicima zapošljavanja.Nova rješenja mogu biti od koristi uključenima, ali i društvu u cjelini. Mogu olakšati pristup tržištu rada nizu skupina, među kojima su osobe koje su obično najudaljenije od njega, te tako doprinijeti socijalnoj uključenosti. Osim toga, mogu omogućiti veću fleksibilnost i prilike za bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Međutim, trebalo bi posvetiti posebnu pozornost učinku tih promjena u organizaciji rada na opću dobrobit radnika, uključujući kvalitetu njihova rada te njihovo fizičko i mentalno zdravlje. Novi oblici rada ne bi trebali dovesti do umanjivanja odgovornosti poslodavca da zajamči sigurnost i zdravlje radnika na radu u svakom pogledu povezanom s tim radom niti bi se u njima trebalo odstupiti od te odgovornosti.

Novi oblici rada rada i promjene mogu dovesti do novih rizika kao što su brisanje granica između poslovnog i privatnog života, moguća izolacija od radne zajednice i desocijalizacija, stres i kognitivan obujam posla, rizici povezani s radom i interakcijom s robotima, produljenje poslovnog života i aktivno starenje.Te bi rizike trebalo ispravno procijeniti.Vijeće je u svojim zaključcima iz ožujka 2015. o „strateškom okviru EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu 2014. –2020.: prilagodba novim izazovima” pozvalo Europsku komisiju da nastavi promicati sigurnost i zdravlje na radu tako što će provesti sve mjere koje su potrebne kako bi se riješili utvrđeni izazovi, uzimajući u obzir promjene na tržištu rada.Vijeće je također u svojim zaključcima iz prosinca 2017. pod naslovom „Budućnost rada: poticanje e-rješenja” pozvalo države članice, Europsku komisiju i socijalne partnere da uzmu u obzir pojavu novih oblika rada, uz istodobno osiguravanje dostojanstvenih radnih uvjeta,odgovarajuće socijalne zaštite i jednakih mogućnosti za sve te da uzmu u obzir promjene oblika rada pri razvoju i provedbi zapošljavanja, uključujući sigurnost i zdravlje na radu, obrazovanje i osposobljavanje, socijalne politike i cjeloživotno učenje.Osim toga, Vijeće je u svojim zaključcima iz lipnja 2018. pod naslovom „Budućnost rada: cjeloživotni pristup” pozvalo države članice i Europsku komisiju da uzmu u obzir nove oblike rada u području politika zapošljavanja i socijalne sigurnosti te da promiču odgovarajuće zaštitne mjere za različite kategorije radnika.

Izgledno je da će inovacije i tehnološke promjene, gospodarski razvoj i novi oblici rada utjecati i na sigurnost i na zdravlje na radu, kao i na konkurentnost i produktivnost poduzeća.Navedena socijalna i gospodarska potreba zahtijeva odgovor kako bi se osigurali visoka razina sigurnosti i zdravlja na radu te dostojanstveni i pravedni radni uvjeti.Vijeće Europske unije ističe  da se načelo dostojanstvenog rada i pravednih radnih uvjeta sadržano u europskom stupu socijalnih prava, koje uključuje mjere koje se odnose na sigurnost i zdravlje na radu, odnosi na sve radnike, neovisno o veličini poduzeća te vrsti i trajanju radnog odnosa.Okvirnom direktivom EU-a 89/391/EEZ poslodavci se  smatraju odgovornima za jamčenje sigurnosti i zdravlja radnika u svakom aspektu povezanom s radom, što uključuje provedbu procjene rizika u odnosu na sigurnost i zdravlje na radu.Važno je utvrđivanje načina na koje se može zajamčiti sigurnost i zdravlje radnika koji obavljaju nove oblike rada na mjestima u kojima bi propisani uvjeti za zaštitu radnika mogli biti izvan kontrole poslodavca,pri čemu je potrebno primijeniti Preporuku Vijeća 2003/134/EZ o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu samozaposlenih osoba , kako bi se  osigurala njena provedba u kontekstu novih oblika rada.Hrvatska bi  u tome dijelu trebala izmjeniti odredbu članka 3. st.1-3 Zakona o zaštiti na radu.

Nadalje,i  Hrvatska treba proučavati učinke novih oblika rada na radne uvjete, sigurnost i zdravlje radnika te taj učinak uzeti  u obzir u svojim politikama za sigurno i zdravo radno okružje.

Potrebno je razvojem novih alata za praćenje, analizirati način na koji poslodavci ispunjavaju svoje obveze u kontekstu novih oblika rada s ciljem promicanja dostojanstvenog rada i pravednih radnih uvjeta te osiguravanja sigurnosti i zdravlja radnika u svakom aspektu povezanim s radom,te uspješnosti pravnog okvira za sigurnost i zdravlje na radu.

Primjena cjeloživotnog učenja, informiranje o  dobrim praksama i različiti digitalni materijali za osposobljavanje, umnogome mogu pomoći poduzećima, osobito mikropoduzećima te malim i srednjim poduzećima , kako bi se uskladila s pravilima o sigurnosti i zdravlju na radu te preusmjerila napore na osiguravanje bolje i opsežnije zaštite na radu.

Vitomir Begović