Nova konvencija C 193 ILO o digitalnim platformama za rad

Vlade, poslodavci i radnici ponovno su potvrdili važnost rješavanja trenutnih i budućih izazova u svijetu rada. Međunarodna organizacija rada (ILO) je 12. lipnja 2026. na 114. zasjedanju Međunarodne konferencije rada usvojila Konvenciju br. 193 o pristojnom radu u platformskoj ekonomiji za milijune ljudi koji zarađuju za život putem digitalnih platformi za rad. To je prvi obvezujući međunarodni standard koji izričito uređuje prava radnika na digitalnim platformama.

Konferenciji kao godišnjem sastanku 187 država članica MOR-a, prisustvovalo je više od 5700 delegata koji predstavljaju vlade te organizacije poslodavaca i radnika.

Nova Konvencija o dostojanstvenom radu u platformskom gospodarstvu predstavlja prekretnicu u globalnim naporima da se osigura da tehnološke inovacije i novi poslovni modeli idu ruku pod ruku s pravima radnika, poštenom konkurencijom i održivim gospodarskim rastom.

Konvencija (C193) poziva države članice da osiguraju da radnici na digitalnim platformama uživaju temeljna prava na radu, uključujući slobodu udruživanja i kolektivnog pregovaranja, zaštitu od diskriminacije, dječjeg rada i prisilnog rada te pravo na sigurno i zdravo radno okruženje.

Prepoznajući i prilike i izazove koje stvaraju digitalne platforme za rad, Konvencija proširuje prava koja su prethodno bila ograničena na zaposlenike u Konvencijama na one izvan radnog odnosa, uključujući područja kao što su sigurnost i zdravlje na radu te prestanak ili deaktivacija radnog odnosa.

Također potiče države članice da prošire odgovarajuću naknadu ili isplatu na sve radnike, uključujući i one koji nisu u radnom odnosu. Nadalje, Konvencija se bavi pitanjima kao što su zaštita od nasilja i uznemiravanja, kao i zaštita podataka i privatnosti radnika. Utvrđuje zaštitne mjere za odgovorno korištenje automatiziranih sustava i algoritama, uključujući zahtjeve za transparentnost i pristup mehanizmima za preispitivanje odluka.

Novi standard primjenjuje se na sve digitalne platforme za rad i proširuje ključne zaštite na sve radnike na platformama, bez obzira na to kako je njihov radni status klasificiran prema nacionalnom zakonodavstvu.

U svom završnom govoru, glavni direktor MOR-a Gilbert F. Houngbo istaknuo je značaj postignuća Konferencije. „Bili smo svjesni da su oči i uši milijuna radnika i digitalnih platformi za rad uprte u nas. Čekali su rezultate ovih intenzivnih dana rasprave. Nismo ih mogli razočarati, a vi ste još jednom pokazali da je MOR i dalje sposoban oblikovati sadašnjost i budućnost rada. “

Što je Konvencija C193?

Konvencija o dostojanstvenom radu u platformskoj ekonomiji (C193), koju je Međunarodna konferencija rada usvojila u lipnju 2026. , prvi je međunarodni radni standard posvećen posebno platformskoj ekonomiji. Njome se uspostavlja globalni okvir koji pomaže osigurati da tehnološke inovacije i novi poslovni modeli idu ruku pod ruku s pravima radnika, poštenom konkurencijom i održivim gospodarskim rastom.

Zašto je ova Konvencija važna?

C193 je prvi globalni okvir za svijet rada posvećen platformskoj ekonomiji i prvi međunarodni standard razvijen posebno za rješavanja utjecaja digitalizacije na svijet rada. Nastoji osigurati da svi platformski radnici, bez obzira na njihov status u zaposlenju, mogu imati koristi od temeljnih prava i odgovarajuće zaštite, a istovremeno prepoznaje prilike koje stvaraju digitalne platforme za rad. Konvencija također označava uspjeh prve rasprave o postavljanju standarda MOR-a usmjerene posebno na utjecaj digitalne tranzicije na svijet rada, pokazujući da vlade, poslodavci i radnici mogu surađivati ​​​​kako bi se suočili s novim izazovima putem socijalnog dijaloga.

Tko je obuhvaćen Konvencijom?

Konvencija se primjenjuje na digitalne platforme za rad i radnike na digitalnim platformama, bez obzira jesu li u radnom odnosu ili ne, uključujući samozaposlene radnike. Obuhvaća rad na lokaciji i rad na online platformama.

Zahtijeva li Konvencija da se svi radnici na platformama klasificiraju kao zaposlenici?

Konvencija ne nameće određenu klasifikaciju zaposlenja. Umjesto toga, zahtijeva od država članica da poduzmu mjere kako bi osigurale da se status zaposlenja ispravno utvrdi. Činjenično stanje, a ne samo ugovorne klauzule, pružit će smjernice u tu svrhu.

Zabranjuje li Konvencija samozapošljavanje ili rad na platformama?

Konvencija ne zabranjuje samozapošljavanje ili bilo koji određeni poslovni model. Njezin je cilj osigurati da radnici na platformama uživaju odgovarajuća prava i zaštitu bez obzira na njihov status u zaposlenju.

Koja prava i zaštite pruža Konvencija?

Konvencija se bavi širokim rasponom pitanja, uključujući:

• Temeljna načela i prava na radu;
• Sigurnost i zdravlje na radu;
• Nasilje i uznemiravanje;
• Promicanje pristojnih radnih prilika;
• Naknada ili plaćanje;
• Socijalno osiguranje;
• Utjecaj korištenja automatiziranih sustava temeljenih na algoritmima na radnike;
• Zaštita podataka i privatnost;
• Suspenzija, deaktivacija i raskid;
• Zaštita migranata i izbjeglica;
• Pristup pravdi.

Kakva razina zaštite zdravlja i sigurnosti platformskih radnika

Konvencija izričito obvezuje države potpisnice i digitalne platforme da osiguraju visoku razinu zaštite zdravlja i sigurnosti svih platformskih radnika, bez obzira na njihov radni status (zaposlenici ili samozaposleni).

Glavne odredbe o zaštiti na radu uključuju niz važnih pitanja.

Procjena i prevencija rizika: Digitalne platforme dužne su poduzeti konkretne korake za sprječavanje nesreća na radu i profesionalnih bolesti. To uključuje analizu rizika vezanih uz sam rad, poput opasnosti u prometu (dostavljači i vozači) ili ergonomskih rizika.

Oprema i alati: Radnicima mora biti omogućen pristup odgovarajućoj osobnoj zaštitnoj odjeći i opremi.

Obuka i informiranje: Platforme su obvezne pružiti radnicima jasne informacije, smjernice i obuku o zaštiti zdravlja i sigurnosti prilagođene specifičnostima rada.

Uloga algoritama: Konvencija naglašava utjecaj automatiziranih sustava i algoritama na radne uvjete (npr. sprječavanje pritiska sustava na radnika koji bi ga mogao navesti na rizičnu vožnju ili prekomjeran rad).

Što Konvencija kaže o algoritmima i umjetnoj inteligenciji?

Konvencija sadrži odredbe o utjecaju korištenja automatiziranih sustava temeljenih na algoritmima, uključujući automatizirane sustave donošenja odluka. Promiče transparentnost, zaštitne mjere i pristup mehanizmima preispitivanja kada takvi sustavi utječu na radnike. Iako se Konvencija izričito ne odnosi na umjetnu inteligenciju, njezine odredbe primjenjuju se na automatizirane sustave koji se koriste za praćenje ili procjenu rada ili za donošenje odluka koje se odnose na rad, uključujući one koji mogu uključivati ​​tehnologije umjetne inteligencije.

Sadrži li Konvencija odredbe koje se odnose na radnike migrante i izbjeglice?

Konvencija zahtijeva od država članica da poduzmu mjere za sprječavanje zlouporaba i zaštitu radnika migranata i izbjeglica.

Mogu li digitalne platforme za rad izbjeći primjenu Konvencije djelovanjem putem posrednika ili preko granica?

Konvencija prepoznaje da se rad na platformama često organizira preko granica i da može uključivati ​​posrednike. Uključuje odredbe usmjerene na osiguranje učinkovitosti njezine zaštite. To uključuje zahtjev za provedbu Konvencije u odnosu na digitalne platforme za rad, kao i posrednike koji djeluju na njezinom teritoriju, te jasno definiranje odgovarajućih odgovornosti platformi i posrednika. Države članice također moraju provoditi Konvenciju u odnosu na radnike na digitalnim platformama koji rade na njihovom teritoriju. Rezolucija usvojena zajedno s Konvencijom naglašava da neke digitalne platforme za rad djeluju preko granica, što suradnju između država članica čini posebno važnom za provedbu Konvencije.

Smanjuje li Konvencija postojeća prava radnika na digitalnim platformama koji su klasificirani kao zaposlenici?

Konvencija ni na koji način negativno ne utječe na prava radnika na digitalnim platformama koja su već priznata u određenim državama članicama, uključujući i prava onih koji su klasificirani kao zaposlenici. Umjesto toga, uspostavlja prag zaštite i uvodi zaštitne mjere u područjima koja postaju sve važnija u digitalnom gospodarstvu, uključujući algoritamsko upravljanje i zaštitu podataka. Konvencija nastoji osigurati da zaštita koja se pruža radnicima na digitalnim platformama nije manje povoljna od one koja se pruža drugim radnicima s istim statusom u zaposlenju. Drugim riječima, radnici na digitalnim platformama koji su zaposlenici ne bi trebali biti manje zaštićeni od drugih.

Hoće li Konvencija smanjiti fleksibilnost rada na platformama?

Konvencija nije namijenjena smanjenju ili uklanjanju fleksibilnosti. Naprotiv, sastavljena je na način koji državama članicama nudi značajan stupanj fleksibilnosti u provedbi njezinih odredbi. Međutim, fleksibilnost mora biti popraćena odgovarajućim pravima, zaštitom i jamstvima za radnike.

Kako će Konvencija utjecati na digitalne platforme za rad ?

Konvencija potiče odgovorno poslovno ponašanje, poštenu konkurenciju i održivi rast u platformskom gospodarstvu. Utvrđuje zajednička načela i zaštite, a istovremeno ostavlja članicama fleksibilnost da odrede kako će provoditi njezine odredbe u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i praksom.

Kako se Konvencija bavi neformalnim sektorom u platformskoj ekonomiji ?

Konvencija se primjenjuje na radnike na digitalnim platformama i u formalnom i u neformalnom gospodarstvu. Prepoznaje da digitalne platforme za rad mogu stvoriti putove prema formalizaciji i zahtijeva od država članica da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi olakšale formalizaciju rada obavljanog putem digitalnih platformi za rad, uključujući registraciju samozaposlenih radnika.

Druge odredbe također mogu podržati formalizaciju promicanjem transparentnosti, olakšavanjem pristupa socijalnom osiguranju, podrškom u određivanju statusa zaposlenja te jačanjem provedbe i provođenja. Konvencija ne propisuje jedinstveni model formalizacije. Države članice zadržavaju fleksibilnost u pogledu mjera koje usvajaju u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i praksom.

Hoće li se Konvencija odmah primjenjivati ​​u svim zemljama ?

Kao i sve konvencije MOR-a, C193 postaje pravno obvezujuća samo za one države članice koje je ratificiraju. Nakon ratifikacije, mora se provoditi putem nacionalnih zakona, propisa, politika, kolektivnih ugovora ili drugih mjera, u skladu s pravnim sustavom i nacionalnom praksom svake zemlje. Čak i prije ratifikacije, Konvencija može pružiti važne političke smjernice za vlade, poslodavce, radnike i digitalne platforme.

Postupak ratifikacije konvencija MOR u Republici Hrvatskoj

Budući su i hrvatski predstavnici na 114. zasjedanju Međunarodne konferencije rada sudjelovali u usvajanju Konvencije br. C193 o pristojnom radu u platformskoj ekonomiji, logično je očekivati njenu ratifikaciju u Hrvatskoj.

Postupak ratifikacije konvencija Međunarodne organizacije rada (MOR) u Republici Hrvatskoj provodi se prema odredbama Ustava RH i Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.

Postupak najčešće pokreće Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Sukladno Konvenciji MOR-a br. 144 (koju je Hrvatska ratificirala), Vlada je obvezna provesti učinkovite konzultacije s predstavnicima radnika (sindikatima) i poslodavaca unutar Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV) prije upućivanja konvencije u daljnju proceduru.

Nadležno ministarstvo izrađuje Nacrt prijedloga zakona o potvrđivanju (ratifikaciji) određene konvencije. Traže se stručna mišljenja Ministarstva vanjskih i europskih poslova (provjera pravne usklađenosti s međunarodnim pravom) te Ministarstva financija (financijski utjecaj na proračun). Vlada RH na sjednici utvrđuje Prijedlog zakona o potvrđivanju konvencije i upućuje ga u saborsku proceduru.

Prijedlog zakona najprije prolazi kroz matične odbore (Odbor za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo, Odbor za zakonodavstvo i dr. ). Hrvatski sabor donosi Zakon o potvrđivanju konvencije većinom glasova svih zastupnika (članak 140. Ustava RH.

Predsjednik Republike Hrvatske donosi Odluku o proglašenju Zakona o potvrđivanju. Zakon se objavljuje u Narodnim novinama – Međunarodni ugovori i sadrži puni tekst konvencije na hrvatskom jeziku (i najčešće izvorniku).

Predsjednik RH ili Vlada potpisuje formalnu ispravu o ratifikaciji. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova dostavlja (polaže) ispravu o ratifikaciji Glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada u Ženevi. Konvencija formalno stupa na snagu za najčešće 12 mjeseci nakon datuma registracije ratifikacije u Ženevi, u skladu s općim odredbama same konvencije.

 Vitomir Begović