Učinkovitost osposobljavanja za sigurnost i zdravlje na radu
S rastućom upotrebom tehnologije promijenile su se metode provođenja obuke o sigurnosti i zdravlju na radu, a on-line obuka postaje sve češća.
Institut za rad i zdravlje Kanade (IWH) kao neovisna, multidisciplinarna, neprofitna istraživačka organizacija proučavao je učinkovitost različitih metoda obuke o sigurnosti i zdravlju na radu. Njihova istraživanja podržavaju kreatore politika, poslodavce i radnike u stvaranju zdravih, sigurnih i uključivih radnih okruženja.
Razlozi za studiju
Kao odgovor na niz preporuka za jačanje ulaganja u istraživanje u području sigurnosti i zdravlja na radu, Ministarstvo rada, osposobljavanja i razvoja vještina Ontarija (MLTSD) postavilo je prikupljanje i korištenje najboljih dokaza kao prioritetni cilj u „Strategiji zdravlja i sigurnosti na radu 2021.-2026“. Cilj ovog projekta je podržati provedbu ovog prioritetnog cilja mjerenjem relativne učinkovitosti triju različitih načina provođenja obuke: u učionici, na daljinu i e-učenje. Projekt rigorozno mjeri ishode učenja među radnicima Ontarija koji pohađaju obuku 1. dio za certifikaciju Zajedničkog odbora za zdravlje i sigurnost (JHSC), koju provode tri pokrajinske udruge za zdravlje i sigurnost (HSA).
Rezultati će pružiti dokaze MLTSD-u, HSA-ima, pružateljima osposobljavanja sa sjedištem u HSA-u, pružateljima osposobljavanja u privatnom sektoru, poslodavcima, radnicima, članovima JHSC-a i stručnjacima za zaštitu na radu o učinkovitosti različitih načina pružanja osposobljavanja.
Zašto je ova studija provedena?
Kako se korištenje tehnologije povećalo u posljednjih nekoliko desetljeća, a posebno tijekom pandemije COVID-19, metode provođenja obuke o sigurnosti i zdravlju na radu, sve su se više prebacivale s osobne na online obuku. Ova studija ima za cilj razumjeti kako se te metode uspoređuju u učinkovitosti obuke.
Kako je provedena studija?
Oko 900 sudionika studije regrutirano je između siječnja i rujna 2022. godine iz skupine polaznika koji su odabrali jedan od tri formata za svoju standardiziranu obuku za 1. dio certifikacije Zajedničkog odbora za zdravlje i sigurnost (JHSC). Tri formata bila su: osobno s instruktorom, online s instruktorom ili online samostalno e-učenje.
Istraživači su anketirali polaznike prije i nakon obuke kako bi procijenili njihovo znanje o temama obrađenim na tečaju. Sudionici su također anketirani o drugim aspektima obuke, uključujući: koliko je bila zanimljiva, koliko su informacije bile korisne, jesu li informacije primjenjive na njihovo radno mjesto, koliko su sigurni u korištenje naučenog i koliko je vjerojatno da će koristiti novo znanje.
Također su prikupljene informacije o svakom sudioniku, uključujući demografske podatke, vrstu posla i karakteristike radnog mjesta. Sudionici su također izražavali stavove prije obuke prema svakom od tri formata obuke, ulozi i mandatu u JHSC-u te razlogu za pohađanje obuke.
Što su istraživači otkrili?
Nakon što su uzete u obzir različite karakteristike polaznika, polaznici uživo postigli su 2,5 % više rezultate na pitanjima o znanju nakon obuke u odnosu na on-line polaznike koje su vodili instruktori. Pružatelji obuke koji su surađivali s istraživačkim timom smatrali su da ova razlika u praksi nije značajna; potrebna je razlika od 10 % da bi se smatrala značajnom. Nije pronađena značajna razlika između on-line samostalnih polaznika i online polaznika koje su vodili instruktori.
Sva tri formata obuke dobila su uglavnom pozitivne ocjene od polaznika. Tamo gdje su pronađene neke razlike, općenito su polaznici uživo ocijenili svoju obuku više od online polaznika s instruktorom, koji su svoju obuku ocijenili više od samostalnih e-učenika. Ocjene angažmana pokazale su najveće razlike, pri čemu je učenje uživo imalo najviše ocjene, a slijede online e-učenje s instruktorom i samostalno e-učenje. Osim toga, polaznici u obuci uživo, u usporedbi s on-line polaznicima, osjećali su se sigurnije i doživljavali su svoje novo znanje kao korisnije, posebno u usporedbi s onima u samostalnom e-učenju.
Koje su implikacije studije?
Nalazi ukazuju na to da su polaznici za ovu određenu vrstu obuke postigli slične razine znanja u svojoj obuci, bez obzira na format koji su koristili: osobno, on-line s instruktorom ili on-line samostalno učenje putem e-učenja. Ovaj nalaz vjerojatno se može generalizirati na druge slične vrste kratkoročne obuke iz zaštite na radu usmjerene na stjecanje novih znanja. (Studija se ne može generalizirati na obuku usmjerenu na stjecanje dokazivih vještina).
Polaznici najpozitivnije percipiraju obuku uživo, uglavnom u smislu angažmana, ali i u smislu samopouzdanja u njihovu sposobnost korištenja novih informacija; mjera koja je važna za konačni prijenos znanja o zaštiti na radu na radnom mjestu. Potrebna su buduća istraživanja kako bi se utvrdilo hoće li te razlike zapravo utjecati na praksu zaštite na radu na radnom mjestu.
Koje su neke snage i slabosti studije?
Snaga ove studije bila je korištenje standardizirane obuke u sva tri formata, što je osiguralo njihovu pravednu usporedbu. Online i osobne tečajeve s instruktorom također su vodili različiti instruktori, što je smanjilo mogućnost da se rezultati studije o ovim formatima pripišu utjecaju pojedinog instruktora. Studija je također imala veliki uzorak i napravljene su statističke prilagodbe kako bi se uzele u obzir razlike među polaznicima u tri formata obuke.
Ograničenje studije bila je činjenica da sudionicima nije nasumično dodijeljen format obuke.Takav raspored dodatno bi smanjio vjerojatnost da preferencija sudionika za jedan format u odnosu na drugi, ili njihova udobnost s jednim formatom, prikrije bilo kakve razlike među formatima u učinkovitosti obuke. Još jedno ograničenje bilo je vrijeme ankete nakon obuke. Budući da je provedena ubrzo nakon obuke, razlike u dugoročnom zadržavanju znanja nisu se mogle procijeniti.
Uvesti programe cjeloživotnog učenja za sigurnost i zdravlje na radu
Osposobljavanje radnika za rad na siguran način jedna je od temeljnih zakonskih obveza svakog poslodavca, bez obzira na djelatnost ili broj zaposlenih. Cilj osposobljavanja je zaštita zdravlja radnika i sprječavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i štetnih posljedica po sigurnost i zdravlje zaposlenika.
Hrvatska nema sličnih istraživanja kao primjer iz Kanade, iako se u praksi koriste izravni i neizravni oblici osoposobljavanja radnika. U podacima temeljem prijavljenih, odnosno priznatih ozljeda na radu za 2024. godinu, postotak osposobljenih među ozlijeđenima bio je 91,56 %, ali se postavlja logično pitanje o kvaliteti same provedbe mjera zaštite na radu u praksi, kao i edukacije, od sadržaja, kvalitete do učestalosti.
U uvjetima brzih promjena u svijetu rada, nužno je jačanje prevencije u području sigurnosti i zdravlja na radu kroz programe cjeloživotnog učenja. Primjera radi, u državama koje razvijaju kulturu sigurnosti na radu, obrazovanje i osposobljavanje u vezi sa sigurnošću i zdravljem na radu, sastavni je dio obrazovnih programa na sveučilištima i školama svih vrsta i razina, kako bi studenti i učenici stekli osnovna znanja, i pripremili se za ulazak u svijet rada. U Hrvatskoj je prije deset godina u sklopu programa središnje nacionalne javne ustanove; Zavoda za unapređivanje zaštite na radu osmišljena sigurnosna edukacija najmlađih; djece vrtiće dobi, ali seprestankom rada te institucije nije nastavila, a u školskom sustavu također nedostaju programi. Temelji sigurnosnog ponašanja stvaraju se od najranijeg uzrasta, i nastavljaju tijekom redovitog obrazovanja, a zapošljavanjem konkretiziraju.
Primijeniti višu razinu mjera osposobljavanja za sigurnost i zdravlje na radu
U mnogim državama zapošljavanjem radnicima je propisana obvezna periodična (svake dvije godine) provjera teoretske i praktične osposobljenosti za rad na siguran način, i to posebno za mjesta rada gdje je procjenom rizika utvrđen veliki rizik od nesreća i profesionalnih bolesti, kao i za radnike koji rade na poslovima gdje su praćenjem i analizom pokazatelja, nesreće na radu i profesionalne bolesti češće. I sve veće zapošljavanje stranih radnika u Hrvatskoj, apsolutno upućuje na žurnu potrebu uvođenja obveze periodičnog osposobljavanja, kako bi se povećala razina znanja, a time i ojačale mjere prevencije. Iako važećim Zakonom i propisima u Hrvatskoj nije utvrđena takva obveza (što upućuje da isto treba propisati), u ovom trenutku nema niti jedne zapreke da na razini tvrtki i ustanova, poslodavci, stručnjaci za zaštitu na radu, i predstavnici radnika ne dogovore primjenu više razine mjera zaštite od minimalno propisanih. Ovo je jedna od pravih tema za sjednice Odbora zaštitu na radu, kao savjetodavnih tijela poslodavaca, na kojima je moguće inicirati navedena rješenja, i osigurati implementaciju.
Uspješan program osposobljavanja za rad na siguran način uključuje više od samo jednokratne aktivnosti. Zahtijeva kontinuirani trud i kontinuirano pojačavanje kako bi se osiguralo da zaposlenici zadrže znanje i vještine potrebne za sigurnost. Učinkovito osposobljavanje radnika za rad na siguran način potiče razvoj kulture sigurnosti, smanjuje troškove te osnažuje zaposlenike da prepoznaju rizike i pridržavaju se prevenitnih mjera i postupaka. Kontinuirano osposobljavanje potiče proaktivno, sigurnosno svjesno okruženje u kojem zaposlenici preuzimaju odgovornost za svoju i sigurnost svojih kolega. Ulaganje u ososobljavanje za rad na siguran način i kontinuirano obnavljanje znanja i vještina temeljno je, dugoročno ulaganje u ukupni uspjeh tvrtke i dobrobit radnika.
Vitomir Begović