Sigurnosno dizajniranje radnih mjesta i situacija
Radeći kao prodekan za cjeloživotno učenje na visokoškolskoj ustanovi, organizirajući i sudjelujući s drugim kolegama u realizaciji programa edukacije osoblja u jednoj velikoj turističko-ugostiteljskoj kompaniji, prilikom obilaska mjesta rada u netom suvremeno obnovljenom objektu uočili smo greške u fazi projektiranja, dizajnu i uređenju mjesta rada, radnih stanica i situacija, uslijed čega su zaposlenici morali ulagati više napora prilikom obavljanja redovnih poslova.
Implementacija ergonomskih rješenja, kao što je prilagodba radnih prostora, opreme i radnih zadataka omogućava da se fizički napor i nelagoda svedu na najmanju moguću mjeru uz maksimalnu radnu učinkovitost.
Na upit radnicima jesu li bili konzultirani i uključeni u aktivnosti planiranja preuređenja prostora u kojem će svakodevno obavljati rad, odgovor je bio negativan, a i drugi ključni sudionici nisu bili na adekvatan način konzultirani. U praksi ovo nije rijedak slučaj. Često puta prednost ima vizualni estetski pristup a ne funkcionalni i ergonomski, što može biti nauštrb sigurnosti, zdravlja, kao i radne učinkovitosti i produktivnosti.
Prilikom izgradnje nove zgrade, preuređenja prostorija, instalacija novog stroja ili reorganizacije proizvodne linije, dizajn mjesta ili radnih situacija predstavlja velike izazove u smislu zdravlja i sigurnosti. Time je moguće izbjeći pojavu problema koje je teško preokrenuti i koji se mogu ublažiti samo korektivnim radnjama koje su skupe i ograničene učinkovitosti. Poželjno je ne čekati pojavu nepovratnih situacija (nedovoljno prirodnog osvjetljenja, oprema ili organizacija protoka neprikladna za aktivnosti, skliska podloga, sredstva nepostojeće ili neprikladne zaštite, otežan pristup instalacijama za njihovo održavanje itd.) kako bi ih pokušali ispraviti.
Prevencija profesionalnih rizika integrirana u prvim fazama projektiranja, obnove ili razvoja radnog mjesta ili radne situacije uvijek je učinkovitija i ekonomičnija te promiče ukupnu uspješnost poslovanja. Svaki vlasnik projekta, kao odgovoran za naručivanje radova, i bilo koji drugi sudionik u projektiranju bilo industrijskog ili tercijalnog (arhitekt, ured za projektiranje, voditelj projekta općenito), trebao bi imati u vidu glavne elemente pristupa, metoda i znanja korisno za integraciju prevencije nesreća na radu i profesionalnih bolesti.
Dizajnirati radno mjesto znači što je moguće bolje prilagoditi projekt namjeni koja će se koristiti. To uključuje navođenje voditelja projekta i dizajnera da uzmu u obzir stvarne potrebe korisnika s obzirom na njihove buduće radne situacije.
Sve komponente projekta moraju se uzeti u obzir (tehničke, regulatorne, ekonomske, ljudske, društvene, organizacijske itd.) mobiliziranjem odgovarajućih vještina kako bi se uskladili prevencija rizika, proračun, rokovi u svakoj fazi, produktivnost, izvedba, okoliš, propisi… To uključuje razmatranje svih rizika povezanih s prometom (pješaci, oprema za rukovanje, laka vozila, teška teretna vozila itd.), fizičko okruženje (osvjetljenje, buka, toplinsko okruženje, ventilacija itd.), rukovanje, korištenje specifičnih procesa (kemijska itd.) i organizacija rada, predviđajući različite faze životnog vijeka zgrade (izgradnja, rad, održavanje, demontaža itd.) i prateće aktivnosti.
Projekt mora biti izrađen zajedno sa svim sudionicima uz osiguranje usklađenosti sa zahtjevima zdravlja i sigurnosti na radu u primjeni tehničkih preporuka i regulatornih obveza. Preporučljivo je u procesu prilikom značajnijih prilagodbi koje mijenjaju radne uvjete uključiti i konzultirati i korisnike, što daje dobru osnovu za prihvaćanje i uspješnu implementaciju.
U odnosu na problem ergonomskih stresora potrebno je koristiti holistički pristup, s namjerom promicanja pravilne interakcije između čovjeka i skupa svih važnih ergonomskih komponenti radnog sustava koje mogu pozitivno utjecati na ljudsko zdravlje, dobrobit i kvalitetan radni život, učinak te učinkovitost radnih aktivnosti i procesa.
Ergonomija, kako ju je definirala Međunarodna ergonomska udruga, znanstvena je disciplina koja se bavi razumijevanjem interakcija između ljudi i drugih elemenata sustava. Kada se principi ergonomije primjenjuju u kontekstu sigurnosti na radnom mjestu, rađa se koncept ergonomske sigurnosti, kojim se osigurava da proizvodi, metode i okruženje koje radnik koristi odgovaraju zahtjevima radnog mjesta i osobnim sposobnostima radnika. Implementacija ergonomske sigurnosti kao dijela sigurnosnog programa na radnom mjestu pomaže osigurati da su sposobnosti i fizička ograničenja zaposlenika usklađeni s pravim alatima i radnim prostorima kako bi se osigurali udobni i sigurni radni uvjeti.
Tri vrste ili dimenzije ergonomije su fizička, kognitivna te organizacijska ergonomija. Fizička ergonomija usredotočuje se na interakcije između ljudi i njihovog radnog okruženja, dok se kognitivna ergonomija bavi mentalnim procesima uključenim u obavljanje zadataka, uključujući projektiranje sustava koji olakšavaju učenje, donošenje odluka i rješavanje problema. S druge strane, organizacijska ergonomija ima za cilj optimizirati organizacijske sustave i procese kako bi se poboljšala ukupna učinkovitost i produktivnost.
Postoji pet aspekata ergonomije koje treba promatrati u dizajnu radnog mjesta kako bi se optimizirala produktivnost i spriječile ozljede: sigurnost, udobnost, jednostavnost korištenja, izvedba i estetika. Ovi elementi trebaju biti primjenjeni zajedno kako bi se osiguralo da je radno mjesto dizajnirano imajući u vidu korisnika i utjecaj na povećanje produktivnosti. Preporučljivo je da se ergonomske procjene provode najmanje jednom godišnje ili kad god dođe do značajne promjene u radnom okruženju ili radnim zadacima pojedinca.
Vitomir Begović