Radna nesposobnost i rad
Pored drugih uvedenih novela novim Zakonom o mirovinskom osiguranju (N.N., br. 96/25.) korisnicima invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, odnosno opće nesposobnosti za rad prema ranije važećim propisima te korisnicima invalidske mirovine prevedene u starosnu mirovinu, omogućen je rad manje od 3,5 sata dnevno uz istovremenu isplatu mirovine.
Prilikom predstavljanja novog Zakona o mirovinskom osiguranju, ministar Marin Piletić je između ostaloga rekao: „Omogućavamo rad manje od 3,5 sata dnevno korisnicima invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti te korisnicima obiteljske mirovine koji su to pravo stekli zbog potpunog gubitka radne sposobnosti." S ovim iznimnim izmjenama, kao i ovako predloženim Zakonom o mirovinskom osiguranju, očekujemo da ćemo ostvariti zadane vrijednosti za povećanje mirovina u Hrvatskoj!?
Začuđuje i stajalište Odbora za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo, kao matičnog radnog tijela Hrvatskog sabora koje je iskazujući stajalište o prijedlogu i konačnom prijedlogu Zakona o mirovinskom osiguranju „ocijenilo pozitivnim rješenje po kojemu se korisnicima invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, odnosno opće nesposobnosti za rad prema ranije važećim propisima te korisnicima invalidske mirovine prevedene u starosnu mirovinu, omogućuje rad na manje od 3,5 sata dnevno uz istovremenu isplatu mirovine“. Nažalost, već je postala uobičajena praksa da zakonodavac prečesto donosi manjkave zakone, ili rješenja koja nisu provediva.
Neusklađeni zakoni i propisi
Nova odredba Zakona o mirovinskom osiguranju u opreci je sa zakonima i propisima kojima su regulirana pitanja rada i zaštite na radu, profesionalne rahabilitacije, prava na temelju nezaposlenosti, zdravstvene zaštite, prevencije, zaštite zdravlja na radu i nadzora u području zaštite na radu. U navedenim propisima kao osobe koje mogu raditi u bilo kojem obliku, podlijegati profesionalnoj rehabilitaciji, biti u evidenciji tražitelja posla i dr., isključene su osobe kojima je u propisanom postupku rješenjem nadležnog tijela utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti, odnosno utvrđena opća nesposobnost za rad.
Ukinut je i ranije propisani obvezni kontrolni zdravstveni pregled korisnicima invalidske mirovine i korisnicima prevedene starosne mirovine (do sada je ta obveza bila u roku od tri godine od dana utvrđenog smanjenja ili gubitka radne sposobnosti), uz obrazloženje da je praksa pokazala kako se ocjene nisu mijenjale te da je takav pregled nepotreban. Kao razlog navedeno je da u slučaju da se stanje izmijeni postoji mogućnosti izvanrednog pregleda.
Prema drugim propisima potpuni gubitak radne sposobnosti, odnosno opća nesposobnost za rad, znači da osoba zbog zdravstvenog stanja više ne može raditi bilo koji posao, čak ni onaj koji bi joj odgovarao na temelju obrazovanja i životne dobi. Ovo stanje je trajno i ne može se otkloniti liječenjem ili rehabilitacijom.
Provjerili smo i odgovor umjetne inteligencije o spornom pitanju te dobili sljedeće tumačenje:
„Ne, općenito osoba ne može raditi ako ima potpuni gubitak radne sposobnosti. To znači da nisu u mogućnosti obavljati bilo kakav posao ili zadatke povezane s poslom zbog trajnog i potpunog invaliditeta. U takvim slučajevima, pojedinci mogu imati pravo na naknade za invaliditet ili financijsku potporu kako bi im se pomoglo u upravljanju svojom situacijom“.
Na temelju istovjetnog upita nadležnoj instituciji za zdravlje na radu; Službi za medicinu rada i sporta, prevenciju invalidnosti i psihosocijalne rizike na radnom mjestu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, zaprimili smo sljedeći odgovor:
„Potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.
Osoba koja je dobila ovakvu ocjenu Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom ima takve zdravstvene tegobe da više ne može raditi nikakav posao“.
Namjera zakonodavca za poboljšanje materijalnog i socijalnog stanja navedene kategorije osiguranika ne može biti opravdanje za propisivanje mogućnosti koja može utjecati na daljnje pogoršanje zdravlja i ugrožavanje života pojedinaca, i s druge strane utjecati na odgovornost poslodavaca i njihovih službi. Prije svega dužnost je i odgovornost svih, a posebno državnih tijela brinuti o sigurnosti i zdravlju svih koji ulaze u proces rada, a u sklopu socijalne skrbi osigurati odgovarajuću razinu prava i život dostojan čovjeka onima koji imaju zdravstvena radna ograničenja.
Prevenirati nastanak radne nesposobnosti
Cjelovitim sagledavanjem stanja u području sigurnosti i zdravlja na radu te usporedbom niza zakonskih i podzakonskih propisa, uključivo i onih koja se odnose na osobe s invaliditetom i korisnike mirovina, moguće je utvrditi određena rizična pitanja te naglasiti važnost mjera sustavne prevencije.
Prevencija je ključ rješenja. Temeljna zadaća svih čimbenika mora biti preventivno djelovanje kako bi se isključili, odnosno smanjili na minimum svi oblici povezani s radnom nesposobnošću, i invalidnošću.
Temeljni pristup radi sprječavanja nastanka smanjenja ili gubitka radne sposobnosti, mora biti rana prevencija, pravodobni premještaj radnika na drugi posao primjeren njegovoj razini obrazovanja na kojem može raditi s radnim naporom koji ne pogoršava njegovo zdravstveno stanje. U cilju stvaranja uvjeta za praktičnu provedbu ove odredbe nužna je zajednička i učinkovita suradnja poslodavaca, sindikata i nadležnih institucija.
Sprečavanje invaliditeta radnika zahtijeva proaktivan, višestruki pristup usmjeren na stvaranje sigurnog i zdravog radnog okruženja, promicanje dobrobiti zaposlenika te pružanje rane intervencije i podrške. To uključuje provođenje programa sigurnosti na radnom mjestu, poticanje zdravog načina života i uspostavljanje jasnih procesa za rješavanje invaliditeta i pružanje prilagodbi.
Ključno je provoditi primarnu prevenciju koja ima za cilj spriječiti bolest ili ozljedu prije nego što se uopće dogodi. To se postiže sprječavanjem izloženosti opasnostima koje uzrokuju bolest ili ozljedu, promjenom nezdravih ili nesigurnih ponašanja koja mogu dovesti do bolesti ili ozljede te povećanjem otpornosti na bolest ili ozljedu ako dođe do izloženosti.
Sekundarna prevencija ima za cilj smanjiti utjecaj bolesti ili ozljede koja se već dogodila. To se postiže što bržim otkrivanjem i liječenjem bolesti ili ozljede kako bi se zaustavio ili usporio njezin napredak, poticanjem osobnih strategija za sprječavanje ponovne ozljede ili recidiva te provedbom programa kako bi se ozlijeđeni ili bolesni radnici mogli sigurno vratiti na svoja radna mjesta.
Tercijarna prevencija ima za cilj ublažiti utjecaj bolesti ili ozljede koja ima dugotrajne posljedice. Navedeno se postiže programima podrške u upravljanju dugoročnim, često složenim zdravstvenim problemima i ozljedama (npr. kroničnim bolestima, trajnim oštećenjima) kako bi što više poboljšali svoju sposobnost funkcioniranja, kvalitetu života i očekivano trajanje života. Pri tome su značajni programi profesionalne rehabilitacije za prekvalifikaciju radnika za nove poslove, i njihova radna reintegracija.
Profesionalna rehabilitacija za pružanje jednakih mogućnosti
Kao razlozi zakonskog reguliranja daljnjeg rada osoba starije životne dobi, odnosno osiguranika u mirovinskom osiguranju, u obrazloženju resornog ministarstva i Vlade navedena su trenutna kretanja na tržištu rada, odnosno nedostatak radne snage, mogućnost povećanja prihoda umirovljenika te smanjenje njihove socijalne isključenosti i rizika od siromaštva.
Kada je u pitanju rad osoba kod kojih postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti, potreban je pristup kojim se pokazuje predanost uključivoj i raznolikoj kulturi na radnom mjestu i šalje snažna poruka da tvrtka ili organizacija cijeni raznolikost i da je predana pružanju jednakih mogućnosti.
Pri tome je važna profesionalna rehabilitacija koja obuhvaća mjere i aktivnosti propisane Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom. Cilj je da se osobu s invaliditetom osposobi za prikladan posao, da se zaposli, odnosno zadrži posao i u njemu napreduje te da se profesionalno razvija. Međutim, osoba s invaliditetom sukladno čl. 10 Pravilnika o profesionalnoj rehabilitaciji i centrima za profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom može biti uključena u mjere profesionalne rehabilitacije samo ako ispunjava odgovarajuće uvjete: ima navršenih 15 godina života; ima završeno obvezno obrazovanje; prošla je osnovnu rehabilitaciju, te je osobi utvrđena preostala radna sposobnost.
I u ovom propisu vidljivo je da pravom na profesionalnu rehablitaciju nisu obuhvaćene sve osobe s invaliditetom, već su isključeni osiguranici kod kojih je nastao trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.
Istovremeno nezaposlene osobe kojima se rješenjem HZMO utvrdi potpuni gubitak radne sposobnosti prema čl. 17 st. 1 t. 9 Zakona o tržištu rada odjavljuju se iz evidencije HZZ po službenoj dužnosti.
Procjena zdravstvene sposobnosti za rad obvezni standard
Zakoni i propisi moraju biti jasni, usklađeni, provedivi, ne smiju biti kontradiktorni, a u području rada usmjereni na jačanje prevencije, sigurnosti i zdravlja na radu.
Kako će se u praksi primijeniti odredba o mogućnosti zapošljavanja manje od 3,5 sata dnevno osoba kojima je na temelju propisa utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, odnosno kojima je utvrđena opća nesposobnost za rad prema ranije važećim propisima te korisnicima invalidske mirovine prevedene u starosnu mirovinu, ostaje za vidjeti. Predlagač navedene zakonske norme bilo je resorno ministarstvo nadležno za područje rada, zapošljavanja, zaštite na radu, profesionalne rehabilitacije, mirovinskoga osiguranja i socijalne skrbi, koje mora voditi računa o interakciji svih propisa. Izostale su i pravodobne reakcije Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu, Gospodarsko-socijalnog vijeća, drugih tijela i udruga.
U svakom slučaju valja biti oprezan i odgovoran, propis je jedno, a stvarna situacija, realne mogućnosti, zdravstveni i ostali rizici značajni. Navedeno upućuje na krajnji oprez i odgovornost i pojedinaca i poslodavaca i nadležnih tijela.
Dužnost je svake osobe prilikom sklapanja ugovora o radu, na temelju čl. 22. Zakona o radu obavijestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja bi mogla utjecati na izvršenje ugovora o radu. Ali moguće je da to osoba i ne učini.
Upućivanje svakog radnika, uključivo i kategorija kojima se Zakonom o mirovinskom osiguranju omogućava zapošljavanje, na procjenu radne sposobnosti, što podrazumijeva procjenu zdravstvene sposobnosti određene osobe za rad, a kojom se vrši procjena njezinog zdravstvenog stanja i psihičke sposobnosti prema zahtjevima poslova radnog mjesta, uvjetima rada i radnim okolišem, treba biti standard.
Koliko je važna prevencija i sprječavanje nesreća na radu, profesionalnih i drugih bolesti svjedoče i aktualni statistički pokazatelji, koje ne možemo ignorirati i zaobilaziti, već ukazivati i tražiti djelovanje svih zaduženih i odgovornih. Svakodnevno isticani rast zaposlenosti ne prati i logistika (jačanje kapaciteta inspekcije i medicine rada), kao važnih sastanica u potpori preventivi u području sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu.
Poslodavci su odgovorni za organizaciju i provedbu mjera sigurnosti i zdravlja na radu, ali nisu jedini. Vlada je odgovorna za osiguranje infrastrukture; kvalitetnih zakona i propisa, učinkovitog inspekcijskog nadzora te dostupnih zdravstvenih usluga kako bi se osiguralo da radnici ostanu sigurni, zdravi i zapošljivi.
Više je nego očito da sve to iziskuje smislen, stručan pristup i učinkovito rješavanje brojnih otvorenih pitanja te donošenje primjerenih, međusobno usklađenih i provedivih zakonskih rješenja, a ne ishitrenih, nedovoljno promišljenih, pa i populističkih.
Sigurnost i zdravlje su mjerilo za sve postupke te važan kriterij za sve odluke kako bi se uspostavila kultura prevencije. Održiva sigurnost i zdravlje na radu ne samo da omogućavaju uspješno poslovanje, već i smanjuju troškove.
Sigurnost na radu, očuvanje radne sposobnosti, zdravlje na radu, dobrobit na radu, ali i skrb o cjeloživotnom zdravlju, vrednote su od posebnog nacionalnog interesa, i ključni preduvjeti demografskog, gospodarskog i društvenog razvoja.
Vitomir Begović