Psihosocijalna i fizička sigurnost na radu

Zadnje istraživanje kanadskog Instituta za rad i zdravlje odnosilo se na lošu psihosocijalnu i fizičku sigurnost na radnom mjestu, i njihov utjecaj na povećanje  rizika od pogoršanja mentalnog zdravlja i učestalost tjelesnih ozljeda na radu. Napori za smanjenje ozljeda povezanih s radom moraju se usredotočiti i na psihosocijalnu sigurnost i na fizičku sigurnost radnika. Ovo je temeljna poruka studije objavljene u  časopisu American Journal of Industrial Medicine. Prilikom izrade procjene rizika  i utvrđivanja mjera prevencije s ciljem  otklanjanja odnosno smanjenja rizika od tjelesnih ozljeda radnika, nikako se nesmije  zanemariti  psihosocijalna sigurnost. Isto tako, kod  smanjenja rizika od mentalnih ozljeda radnika, nesmije se zaobići fizička sigurnost.

„Istraživanja su već pokazala kako pozitivno psihosocijalno okruženje, u kojem radnici osjećaju da je njihova dobrobit prioritet, rezultira manjim stresom i boljim mentalnim zdravljem“, kaže dr. Peter Smith, predsjednik i viši znanstvenik Instituta za rad i zdravlje. „Rad u fizički opasnim okruženjima također se smatra psihosocijalnim stresorom. Ono što smo htjeli znati je utječe li psihosocijalni stres, u kombinaciji s fizičkim opasnostima, na rizik od ozljeda radnika.“

Što je psihosocijalna sigurnost?

Psihosocijalna sigurnost odnosi se na to koliko je organizacija predana osiguravanju da psihološki i socijalni uvjeti na radu podržavaju mentalno zdravlje i dobrobit radnika.  Pokazuje se time koliko učinkovito vodstvo komunicira i poduzima mjere za sprječavanje opasnosti na radnom mjestu koje nastaju kao rezultat politika, dizajna posla ili praksi upravljanja, koje se nazivaju i psihosocijalnim opasnostima. Također se radi o tome osjećaju li se radnici saslušani kada izraze zabrinutost zbog tih rizika.

Psihosocijalne opasnosti mogu uključivati: visoki ili niski zahtjevi posla, na primjer, veliko opterećenje poslom i nerazumni rokovi ili izrazito monotoni ili repetitivni zadaci koji zahtijevaju nisku razinu misaone obrade i malo raznolikosti; prekratke, prerijetke ili previše strogo raspoređene pauze; smjene koje su preblizu jedna drugoj i ne dopuštaju radniku da se oporavi.

Niska kontrola posla, na primjer, nemogućnost raspoređivanja zadataka kako bi se smanjila razdoblja intenzivnih radnih zahtjeva; mikromenadžment i potreba za dopuštenjem za obavljanje rutinskih zadataka; nemogućnost odlučivanja o tome kako obavljati posao, kada mijenjati zadatke ili kada praviti pauze.

Loša podrška , na primjer, nedostatak odgovarajućih informacija ili alata za pravilno ili pravovremeno obavljanje posla, nedostatak obuke za zadatak, nedostatak smjernica od strane nadređenih ili drugih radnika, nemogućnost traženja pomoći kada je potrebna.

Traumatični događaji ili materijali, na primjer, svjedočenje ili istraživanje smrtnog slučaja, teške ozljede, zlostavljanja, zanemarivanja ili ozbiljnog incidenta.

Rad na daljinu ili izolirani rad, na primjer, rad samostalno u noćnim smjenama, rad u okruženjima koja su teško dostupna u hitnim slučajevima.

Nedostatak jasnoće uloge, na primjer, nejasne, nedosljedne ili često promjenjive odgovornosti; sukobljeni rokovi ili upute.

Loše upravljanje organizacijskim promjenama, na primjer, nedostatak informacija ili podrške tijekom organizacijskih promjena, nedostatna obuka ili vrijeme za učenje novih zadataka ili procesa.

Nedovoljno priznanje, na primjer, dobivanje nepravednih negativnih povratnih informacija, nedostatno priznanje za dobar rad.

Loša organizacijska pravda,na primjer, nepravedno postupanje, favoriziranje ili diskriminacija.

Loše fizičko okruženje ,na primjer, rad u opasnim uvjetima, rad s loše održavanom opremom, rad u okruženjima koja utječu na koncentraciju na zadatke.

Štetna ponašanja, na primjer, izloženost nasilju i agresiji, maltretiranju i uznemiravanju.

Psihosocijalna sigurnosna klima organizacije ne odnosi se na mjerenje postoje li te opasnosti, već na procjenu koliko dobro organizacija aktivno radi na sprječavanju i rješavanju psihosocijalnih rizika na radnom mjestu.

Kako je provedena studija?

Za studiju su istraživači anketirali oko 1000 radnika o psihosocijalnoj sigurnosnoj klimi na njihovom radnom mjestu koristeći dva alata za mjerenje.

Koristili su validirani upitnik od 12 pitanja pod nazivom Klima psihosocijalne sigurnosti. U njemu su postavljena  pitanja o temama kao što su predanost menadžmenta rješavanju psihološkog zdravlja, uključenost zaposlenika u podizanje i rješavanje problema psihološkog zdravlja te komunikacija na radnom mjestu o pitanjima psihološke sigurnosti.

Zatim, kako bi se izmjerio opseg u kojem bi sudionici studije mogli doživjeti tjelesnu ozljedu povezanu s radom, istraživački tim je koristio validiranu mjeru ranjivosti na radu, koja je razvijena u  kanadskom Institutu za rad i zdravlje. Ovaj upitnik anketirao je  radnike o njihovoj izloženosti opasnostima (na primjer, rad u neudobnim položajima, nošenje teških tereta, rad na visini ili s opasnim kemikalijama itd.), kao i o mjeri u kojoj su na snazi ​​tri vrste zaštite na radnom mjestu.Zatim su pitali radnike jesu li u posljednjih 12 mjeseci izostajali s posla zbog psihičke ili fizičke ozljede ili bolesti povezane s radom.

Kako psihosocijalna sigurnost utječe na rizik od ozljeda?

Radnici s lošom psihosocijalnom sigurnošću imali su više nego dvostruko veći rizik od tjelesnih ili mentalnih ozljeda povezanih s radom u usporedbi s radnicima s dobrom psihosocijalnom sigurnošću.

Kako ranjivost na zdravlje i sigurnost na radu utječe na rizik od ozljeda? Radnici izloženi opasnostima bez odgovarajuće zaštite (tj. visoka ranjivost na ozljede mjerena Mjerom ranjivosti na radu) također su imali povećan rizik od fizičkih i mentalnih ozljeda. Njihovi rizici od obje vrste ozljeda tri su puta veći od rizika za radnike s niskom ranjivošću na radu.

Što se događa kada se psihosocijalna sigurnost i ranjivost radnika na ozljede ispituju zajedno? Kada je istraživački tim zajedno ispitao psihosocijalnu sigurnost i ranjivost u području zaštite na radu, otkrili su da su rizici od ozljeda bili još veći.

Kao što se i očekivalo, radnici s dobrom psihosocijalnom sigurnošću na radu i niskom ranjivošću na ozljede imali su najmanji rizik od ozljeda .

Radnici s lošom  psihosocijalnom sigurnošću i visokom ranjivošću na ozljede imali su najveći rizik od ozljeda. U usporedbi sa skupinom s dobrom psihosocijalnom sigurnošću i niskom ranjivošću, ovi radnici su imali: 10 puta veću vjerojatnost da će doživjeti psihičku traumu; 4,8 puta veća vjerojatnost zadobivanja tjelesne ozljede.

Ako su bili vrlo osjetljivi na ozljede, ali su imali dobru psihosocijalnu sigurnost, imali su: 5,4 puta veću vjerojatnost da će doživjeti psihičku ozljedu; 3,3 puta veću vjerojatnost zadobivanja tjelesne ozljede.

Radnici s niskom ranjivošću na ozljede na radu, ali slabom psihosocijalnom sigurnošću imali su: 3,4 puta veću vjerojatnost da će doživjeti psihičku ozljedu; 1,5 puta veću vjerojatnost zadobivanja tjelesne ozljede.

Ovi nalazi pokazuju da opasnosti na radnom mjestu i nedostatak zaštite, zajedno s lošom psihosocijalnom sigurnošću, svaki od njih povećava rizik od ozljeda radnika.

„Sprečavanje ozljeda na radu, bilo fizičkih ili mentalnih, znači rješavanje i psiholoških i fizičkih rizika. Samo rješavanje fizičke sigurnosti nije dovoljno ako se zanemaruje psihosocijalna sigurnost, i obrnuto“, naglasak  je istraživanja.

Ključne poruke studije

Psihosocijalna sigurnost odnosi se na predanost organizacije mentalnom zdravlju i dobrobiti radnika. Radnici s lošom psihosocijalnom sigurnošću imaju više nego dvostruko veći rizik od tjelesnih ili mentalnih ozljeda povezanih s radom u usporedbi s radnicima s dobrom psihosocijalnom sigurnošću.

Radnici koji su izloženi opasnostima bez odgovarajuće zaštite (na primjer, organizacijskih politika i praksi) također imaju više od tri puta veći rizik od fizičkih i mentalnih ozljeda.

Pozitivno psihosocijalno okruženje, u kojem radnici osjećaju da se brine o njihovom zdravlju i dobrobiti, smanjuje stres i pridonosi boljem mentalnom zdravlju radnika.

Napori za smanjenje fizičkih i mentalnih ozljeda povezanih s radom trebali bi se usredotočiti i na psihosocijalnu i na fizičku sigurnost.

Kako poslodavci mogu poboljšati psihosocijalnu sigurnost?

„Naši nalazi naglašavaju vezu između mentalnog zdravlja radnika i rizika od ozljeda“, kaže Smith. „Zajedničko rješavanje psihosocijalne sigurnosti i fizičke sigurnosti može pomoći u sprječavanju fizičkih i mentalnih ozljeda.“ Poslodavci će morati kontinuirano preispitivati svoje prakse kako bi osigurali da se uzimaju u obzir rizici i za mentalno zdravlje i za fizičke ozljede.

Glavna autorica studije  Marta Pienkowski, istraživačka analitičarka Instituta za rad i zdravlje  napominje da je komunikacija sa zaposlenicima o sigurnosti i mentalnoj dobrobiti važan korak. „Možete imati odlične politike, ali radnici ih moraju znati i vidjeti znakove vaše predanosti stvaranju sigurnog radnog okruženja. Trebali bi biti svjesni rizika s kojima se mogu suočiti i kako spriječiti ozljede. Također je važno da se radnici osjećaju sigurno kada vam kažu ako su primijetili sigurnosni rizik“, ističe Pienkowski.

Poboljšanje psihosocijalne sigurnosti na radnom mjestu počinje od najviših razina organizacije. „Viši menadžeri moraju biti ti koji predvode poboljšanja“, kaže Smith. „Radnici moraju čuti te poruke od uprave i vidjeti promjene koje se uvode kako bi osjećali da je njihova dobrobit prioritet. Rješavanje psihosocijalnih rizika može biti izazovno za radna mjesta, ali ako postoji predanost uprave te sudjelovanje i komunikacija radnika, posao je puno lakši.“

Sustavi sigurnosti i zdravlja na radu u Kanadi

Sigurnost i zdravlje na radu u Kanadi temelje se na tri ključna stupa: podijeljenoj odgovornosti, pravima radnika i jurisdikcijskoj podjeli između savezne i provincijskih razina.Zbog federalnog uređenja, Kanada ima 14 različitih jurisdikcija za zaštitu na radu (savezna, 10 provincijskih i 3 teritorijalne). Poslodavci plaćaju premije za osiguranje ozljeda na radu, koje ovise o djelatnosti, riziku i povijesti ozljeda.

Kanadski sustav prolazi kroz značajne promjene s fokusom na modernizaciju i strože kazne: Sve veći naglasak stavlja se na psihološku sigurnost i zaštitu od uznemiravanja; Globe za prekršaje značajno rastu, a regulatori sve češće koriste administrativne novčane kazne umjesto sudskih postupaka; U Ontariju je od 1. siječnja 2026. obvezno posjedovanje automatskih vanjskih defibrilatora na većim građevinskim projektima.

Nekoliko je važnih institucija i sustava u Kanadi  zaduženih za unapređenje sigurnosti i zdravlja na radu.

CCOHS (Canadian Centre for Occupational Health and Safety); Nacionalno tijelo za zdravlje i sigurnost na radu kojeg kojeg je  cilj  promicanje sigurne i zdrave radne okoline, te prevencija ozljeda, bolesti i smrtnih slučajeva na radu. Pruža stručne savjete, obuku, smjernice i alate za upravljanje zdravljem na radu. Upravlja ga trostrano vijeće koje predstavljaju vlada, poslodavci i radnici, čime se osigurava uravnotežen pristup pitanjima sigurnosti.

WHMIS (Workplace Hazardous Materials Information System); Sveobuhvatan sustav za pružanje informacija, edukaciju  i razvoj obrazovnih  materijala o sustavu informacija o opasnim materijalima na radnom mjestu.

Inspekcije i odbori: Na radnim mjestima pod saveznom nadležnošću, odbori za sigurnost moraju se sastajati najmanje 9 puta godišnje i provoditi redovite mjesečne inspekcije.

Institut za rad i zdravlje (Institute for Work & Health – IWH) u Kanadi je nezavisna, neprofitna istraživačka organizacija koja se fokusira na zaštitu i poboljšanje zdravlja i sigurnosti radnika. Provodi istraživanja koja podržavaju donositelje politika, poslodavce i radnike u stvaranju zdravog, sigurnog i inkluzivnog radnog okruženja. Koristi multidisciplinarni pristup, surađujući s različitim dionicima kako bi osigurao da su njihova istraživanja primjenjiva u stvarnim uvjetima. Osnovan 1990. godine, Institut radi uz osnovno financiranje Ministarstva rada, imigracije, osposobljavanja i razvoja vještina.Smatra se jednim od pet najboljih istraživačkih centara za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu u svijetu.

I Hrvatskoj mogu koristiti rezultati studije

Na žalost u Hrvatskoj nema neovisne  javne nacionalne institucije (zavoda, instituta), koji bi se na znanstvenoj i stručnoj osnovi bavili pitanjima unapređivanja rada,  sigurnosti i zdravlja na radu. Zbog izostanka vizije i strateškog promišljanja, brzopletih i nepromišljenih političkih odluka, poništeni su pozitivni pomaci koji su unatrag desetljeća učinjeni. U takvim oklonostima dok ne dođe do promjena i organizacijsko-institucionalnih rješenja po uzoru na druge napredne  zemlje, korisno je poduzimati odgovarajuće aktivnosti i mjere koje se zasnivaju na istraživanjima i studijama drugih, u ovom slučaju kanadskog Instituta za rad i zdravlje. Osnova za djelovanje je proaktivan  i multidisciplinarni pristup, pri čemu  je neizostavna uloga ljudskog faktora.

Ključan je timski rad, i to već prilikom izrade procjene  rizika, kako bi  uz stručne  osobe tehničke struke, predstavnike poslodavaca i radnika, aktivno sudjelovali i specijalisti  medicine rada, psiholozi  te  stručnjaci za upravljanje ljudskim resursima, od kojih je dio njih do sada vrlo rijetko bio akter tog najvažnijeg  procesa u jačanju preventivnog djelovanja. Psihosocijalni stres, u kombinaciji s fizičkim opasnostima, u velikoj mjeri povećavaju rizik od ozljeda povezanih s radom. Specifični rizici traže specifična znanja,koja posjeduju stručne i kompetentne osobe.

Rukovoditelji ljudskih resursa (HR manageri) imaju ključnu ulogu u integraciji sigurnosti i zdravlja na radu u svakodnevno poslovanje, djelujući kao poveznica između zakonskih obveza poslodavca i dobrobiti radnika. Njihova uloga nadilazi puko poštivanje forme te uključuje strateško planiranje počevši od selekcije, zapošljavanja, edukacije,razvoja karijere, promicanja mentalnog zdravlja i dobrobiti do izgradnje kulture sigurnosti.

Timskom edukacijom do učinkovitih rezultata

Neprijeporno je da psihosocijalni rizici, narušeno mentalno zdravlje i ozljede na radu čine međusobno povezan ciklus koji izravno utječe na sigurnost radnog okruženja. Loše mentalno zdravlje, često uzrokovano stresom na poslu, značajno povećava vjerojatnost nastanka nesreća i fizičkih ozljeda.

Razvijanje sposobnosti i težnja za cjeloživotno stjecanje novih znanja, osnovni je preduvjet kako bi pojedinac ostao relevantan  u radnom okruženju koje se brzo mijenja, i kako bi  mogao pridonositi timskom djelovanju u području sigurnosti i zdravlja na radu.

Značaj timskog rada očituje se u sposobnosti grupe pojedinaca da zajedničkim djelovanjem postignu rezultate koji nadilaze zbroj njihovih pojedinačnih doprinosa. U području sigurnosti i zdravlja na radu, timski rad  je  ključni čimbenik  razmjene znanja, primjene rezultata istraživanja i studija, konkretne analize rizičnih čimbenika, inovativnosti, kreativnosti, dobre prakse, rješavanja složenih problema te utvrđivanja  i provedbe učinkovitih  mjera  zaštite i  prevencije. Zato je kod  odluke  o sudjelovanju u godišnjoj edukaciji, jednostavan izbor uvidom u omjer uloženog i dobivenog. I polaznici i poslodavci koji imaju obvezu omogućiti svojim zaposlenicima edukaciju postaju dobitnici, jer znanje trajno vrijedi uloženog vremena i resursa.

Uz poruku „Snažnim partnerstvom do snažne prevencije“, ovogodišnja 26. tradicionalna nacionalna konferencija s međunarodnim sudjelovanjem i prateći Program plus (radionice i panel rasprava), uz pregršt zanimljivih tema i sadržaja, od kojih je dio povezan i s područjem psihosocijalnih i fizičkih rizika, bit će jedinstvena prilika za sudjelovanje  u događaju godine koji inspirira i motivira na daljnje proaktivno djelovanje u vlastitim radnim okruženjima. Program je dizajniran za osnaživanje timova; poslodavce i njihove ovlaštenike, stručnjake ZNR, radničke povjerenike za ZNR, liječnike medicine rada, psihologe i HR stručnjake. Obnavljanje i proširivanje znanja ključno je za učinkovitost, unapređenje kvalitete rada i osobnu konkurentnost, a uloženo vrijeme, trud i sudjelovanje u ovom programu vrednuje se dodjelom bodova, i  prestižnog priznanja – plakete SAFETY EDUCATION 2026. Potrebne informacije o programu i obrasci prijava dostupni su OVDJE

                                                                                                               Vitomir Begović