Procjena i prevencija rizika od profesionalnog izgaranja na poslu
U današnjem okruženju postalo je sasvim uobičajeno da na poslu provodimo veći dio dana, a u ekstremnim slučajevima radno vrijeme ne završava ni kada konačno odemo kući. Sve je češći slučaj da opterećeni bezbrojnim obavezama, pod utjecajem svakodnevnog stresa, doslovno sagorimo. Istovremeno prisustvo više stresora na radu te dugotrajna izloženosti istima dovodi do sindroma izgaranja na radu – "burn out" sindroma, koji može biti udružen s pojavom simptoma anksioznosti i depresije kod radnika.
Profesionalno sagorijevanje može se dogoditi svakome tko se nađe u stresnim okolnostima na poslu i nema dovoljnu podršku uprave i kolega.
Finskom istraživačkom projektu "Otporni zaposlenici u promjenjivom radnom životu" cilj je povećati razumijevanje proaktivnih metoda koje se mogu koristiti za promicanje dobrobiti zaposlenika u promjenjivom radnom okruženju. Istraživanje je, između ostalog, redefiniralo profesionalno izgaranje kako bi se promicalo njegovo prepoznavanje i prevencija. Na reprezentativnom uzorku radno sposobnih Finaca provedeno je istraživanje koje je istraživalo stanje i prevalenciju profesionalnog izgaranja, radnu angažiranost i radoholizam. Sudjelovalo je sedam organizacija iz različitih gospodarskih djelatnosti.
Otprilike jedan od četiri zaposlena Finca doživljava simptome profesionalnog izgaranja. Nova metoda za procjenu profesionalnog izgaranja zapravo je razvijena u Belgiji, a sada je testirana i potvrđena u prethodno spomenutom finskom istraživačkom projektu. Metoda uzima u obzir četiri simptoma koji se smatraju znakovima profesionalnog izgaranja: kronični umor, psihičko udaljavanje od posla, pogoršanje kognitivnih funkcija i poremećaje emocionalne kontrole.
„Profesionalno izgaranje je stalan problem u finskom radnom okruženju, s mnogo ljudi koji su doživjeli izgaranje, a njihovi nadređeni i suradnici navode da nisu prepoznali simptome na vrijeme. Sada imamo pouzdanu i besplatnu metodu koju mogu koristiti službe medicine rada, ali se može koristiti i izravno na radnom mjestu, gdje pomaže identificirati radne skupine s visokom razinom stresa“, kaže prof. dr. Jari Hakanen.
U sklopu projekta razvijen je tzv. model semafora koji se temelji na graničnim vrijednostima za povećan rizik od profesionalnog izgaranja i za vjerojatno profesionalno izgaranje. Granične vrijednosti temelje se na statističkoj usporedbi odgovora nasumično odabranih Finaca u radnoj dobi i klijenata tvrtke Mehiläinen Oy koji doživljavaju profesionalno izgaranje. Ovaj pristup omogućio je pouzdanije definiranje graničnih vrijednosti profesionalnog izgaranja.
Finska, Belgija i Nizozemska jedine su zemlje koje su definirale slične granične vrijednosti za profesionalno izgaranje. Također se pokazalo da su granične vrijednosti u sve tri zemlje iznenađujuće slične.
Istraživač Janne Kaltiainen kaže da je pouzdanost metode provjeravana na različite načine. Metoda pokazuje jasnu korelaciju s čimbenicima stresa kao što je prekomjerno radno opterećenje i obrnutu korelaciju s čimbenicima kao što su kolegijalni odnosi i razumijevanje upravljanja. Metoda je također uspješno razlikovala profesionalno izgaranje od simptoma depresije, dokazujući da se radi o dva različita fenomena. Čimbenici koji su bili marginalno povezani s izgaranjem bili su dob, spol i razina obrazovanja.
Prof. dr. Jari Hakanen upozorava da su lažne tvrdnje često prisutne u javnosti. Iako su žene i oni s nižim stupnjem obrazovanja imali nešto veću vjerojatnost da će doživjeti simptome profesionalnog izgaranja, razlike među skupinama zaposlenika bile su vrlo male. Profesionalno izgaranje stoga se može dogoditi svakome tko se nađe u stresnim okolnostima na poslu, a nema dovoljnu podršku menadžmenta i kolega.
Stres povezan s poslom situacija je u kojoj čimbenici posla u interakciji s radnikom mijenjaju njegovo psihološko ili fiziološko stanje do te mjere da odstupa od normalnog funkcioniranja, a rezultat su neodgovarajućih zahtjeva radne okoline koji su u neskladu s mogućnostima zaposlenih. Stres na poslu stvara pretpostavke za moždani i srčani udar, uništava mentalno zdravlje te skraćuje život. Još prije desetak godina Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je stres na radnom mjestu svjetskom epidemijom, a otada se on još više povećao.
Zato bi bilo iznimno korisno i važno da se i u Hrvatskoj osmišljeno i stručno pristupi istraživanjima, procjeni, edukaciji svih ključnih sudionika i prevenciji rizika od profesionalnog izgaranja, kako bi se prepoznali stresori u radnom okruženju, ispitala udruženost stresora na radu sa sindromom izgaranja te očuvalo zdravlje i radna sposobnost radne populacije.
Vitomir Begović