Predstavništvo radnika u sigurnosti i zdravlju na radu

Okvirna direktiva Vijeća 89/391 o zdravlju i sigurnosti na radu, prihvaćena 1989. godine, zahtijeva od svih država članica EU da osiguraju da su radnici informirani i konzultirani o pitanjima sigurnosti i zdravlja na radnom mjestu, omogućujući im da daju vlastite prijedloge za poboljšanja i promjene. Ovo savjetovanje može se odvijati s predstavnicima radnika, a ne sa samim radnicima, a direktiva jasno navodi da ti predstavnici moraju imati odgovarajuća prava i zaštitne mjere.

Osiguravanje konzultacija i informiranja  radnika  o  sigurnosti  i zdravlju na radnom mjestu važan je dio mjera prevencije i njihove sigurnosti. U državama  postoje strukture koje pružaju zastupanje radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. Međutim, postoje razlike u načinu na koji je to zastupanje organizirano. Najčešća struktura je kombinacija predstavnika radnika za sigurnost i zdravlje s određenim  ovlastima  i zajedničkog odbora za sigurnost i zdravlje na radu u kojem su zastupljeni predstavnici  radnika i poslodavca.

Predstavništvo u području sigurnosti i zdravlja na radu

Suradnja između poslodavca i predstavnika radnika od izuzetne je važnosti za stvaranje sigurne radne okoline, smanjenje broja ozljeda te rješavanje novih izazova poput psihosocijalnog zdravlja na radnom mjestu.

Pojedine države imaju samo zajedničke odbore, neke imaju samo predstavnike radnika, dok u drugima izabrano radničko vijeće igra ključnu ulogu. Postoje i varijacije u načinu odabira predstavnika za sigurnost i zdravlje, prema broju zaposlenih kojima se utvrđuje obveza osnovanja tijela i ovlastima koje imaju.

Najčešće korišteni model je kombinacija predstavnika za sigurnost i zdravlje na radu, koji imaju svoja specifična prava, plus zajednički odbor za sigurnost i zdravlje sastavljen od predstavnika radnika i poslodavca. Otprilike polovica (14) zemalja koristi ovaj model, iako s važnim razlikama. To su Hrvatska, Cipar, Estonija, Finska, Mađarska, Irska, Norveška, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Španjolska, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo.

Drugi model je u kojem se zastupljenost  radnika  u pitanjima sigurnosti i zdravlja osigurava putem članova zajedničkog odbora za sigurnost i zdravlje putem predstavnika  zaposlenika i poslodavca, a ne postoje zasebni predstavnici (povjerenici) za sigurnost i zdravlje na radu s vlastitim pravima. Četiri zemlje u ovoj skupini su Belgija, Bugarska, Danska i Litva.

Treća varijanta je ona u kojoj struktura predviđa samo predstavnike za sigurnost i zdravlje  radnika, a ne zajednički odbor poslodavca i zaposlenika. Pet zemalja koristi ovaj model: Češka, barem u nekim slučajevima, Grčka, Italija, Latvija i Malta.

Konačni model je onaj u kojem se pitanja sigurnosti i zdravlja na radu prvenstveno rješavaju putem postojeće predstavničke strukture za druga pitanja (često putem radničkog vijeća). Sedam zemalja u ovoj skupini su Austrija, Francuska, Njemačka, Luksemburg, Nizozemska, Slovenija i Švicarska, iako postoje važne razlike među njima u načinu na koji se odnose prema glavnom predstavničkom tijelu zaposlenika i ulozi poslodavca.

Svakako je važno naglasiti da prema Zakonu o radu u Hrvatskoj pored povjerenika radnika za zaštitu na radu, i Odbora za zaštitu na radu, i radnička vijeća  imaju značajnu ulogu u području sigurnosti i zdravlja na radu.

Izbor predstavnika radnika za sigurnost i zdravlje na radu

Predstavnici radnika za sigurnost i zdravlje na radu predstavljaju sve radnike, uključujući i radnike koji nisu članovi sindikata, na određenom radnom mjestu u pitanjima koja se tiču sigurnosti i zdravlja. Slijedom toga, važno je osigurati demokratski i uključiv pristup svim radnicima kako bi imali neposredan utjecaj na izbor svojih predstavnika.

Način na koji se biraju predstavnici radnika  za sigurnost  i zdravlje znatno se razlikuje među državama. U 16 država (Belgija, Bugarska, Hrvatska, Cipar, Danska, Estonija, Finska, Grčka, Mađarska, Irska, Latvija, Litva, Malta, Norveška, Portugal i Rumunjska) predstavnike radnika  za  sigurnost i zdravlje  izravno biraju radnici.

U šest država (Češka, Italija – samo u većim tvrtkama, Poljska, Slovačka, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo) bira ih, ili ih može birati, sindikat, iako se detalji razlikuju i često imaju izbore kao opciju.

U preostalih osam država (Austrija, Francuska – samo privatni sektor, Njemačka, Luksemburg, Nizozemska, Slovenija, Španjolska i Švicarska) predstavnike radnika  koji se bave  sigurnošću i zdravljem neizravno biraju članovi postojećih predstavničkih struktura; radničkog vijeća (koji su birani od strane svih radnika). Međutim,  u Austriji i u Njemačkoj, predstavnike radnika u zajedničkom odboru za sigurnosnost i zdravlje na radu bira radničko vijeće, dok pojedinačne predstavnike  za  sigurnost i zdravlje  imenuje poslodavac.

Izbor predstavnika radnika za sigurnost i zdravlje na radu značajan je proces jer te osobe moraju imati povjerenje svojih kolega kako bi učinkovito obavljale svoju ulogu. Iako se njihove odgovornosti mogu neznatno razlikovati ovisno o nacionalnom zakonodavstvu, glavni cilj ostaje isti: zastupanje radnika i osiguravanje sigurnog radnog okruženja.

Uloga predstavnika radnika za sigurnost i zdravlje na radu

U Hrvatskoj institucionalni okvir omogućuje radnicima da kroz svoje predstavnike utječu na usvajanje i provođenje mjera sigurnosti i zaštite zdravlja  na radu.

Uloga predstavnika za sigurnost u organizacijama ključna je za osiguravanje održavanja i kontinuiranog poboljšanja standarda sigurnosti i zdravlja na radu. Izabrani od strane svojih kolega, ovi predstavnici djeluju kao vitalna veza između zaposlenika i uprave, rješavajući sigurnosne probleme i zalažući se za bolje uvjete rada. Njihovo djelovanje pomaže u poticanju kulture sigurnosti, osiguravajući da se glasovi radnika čuju i da se propisi o  sigurnosti i zdravlju dosljedno poštuju. Radnički  predstavnici za sigurnost i zdravlje ključni su u prepoznavanju rizika, olakšavanju obuke o sigurnosti i osiguravanju provedbe sigurnosnih protokola, što ih čini temeljem dobrobiti na radnom mjestu.

Primjena informacijsko - komunikacijskih tehnologija u provedbi postupka izbora radničkog vijeća i povjerenika radnika za zaštitu na radu

Prema Zakon o radu u Hrvatskoj radnici imaju pravo na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem, izabrati jednog ili više svojih predstavnika u radničko vijeće,koje će ih zastupati kod poslodavca u zaštiti i promicanju njihovih prava i interesa.

Prema Zakonu o zaštiti na radu u Hrvatskoj se izbori za povjerenike radnika za zaštitu na radu provode  slobodno, neposredno i tajnim glasovanjem, na prijedlog sindikata ili 20 % radnika. Postupak ovisi o veličini tvrtke; u organizacijama do 20 radnika povjerenici se biraju na skupu radnika, javnim izjašnjavanjem, dok se u većim organizacijama izbori provode prema odredbama Zakona o radu i pravilima za izbor radničkog vijeća. Povjerenici radnika za zaštitu na radu  biraju se na mandat od 4 godine i mogu na novim izborima dobiti ponovno povjerenje radnika. Poslodavac je dužan osigurati materijalno-tehničke uvjete za organizaciju i provedbu izbora i dužan je snositi troškove provedbe izbora.

Zadnjim izmjenama Pravilnika o postupku izbora radničkog vijeća  krajem 2020. godine uvedene su određene novine od kojih se posebno ističe uvođenje informacijsko - komunikacijskih tehnologija u provedbi postupka izbora radničkog vijeća kod poslodavca.

Radi omogućavanja sudjelovanja radnika u postupcima izbora radničkog vijeća propisanim Zakonom o radu i Pravilnikom o postupku izbora radničkog vijeća, u okolnostima koje sprječavaju radnike da izravno sudjeluju u cijelom ili u nekom od dijelova propisanog postupka zbog više sile (elementarne nepogode, epidemije…) i drugih objektivnih ili osobnih stanja, poslodavac je dužan u tu svrhu osigurati radnicima upotrebu informacijsko-komunikacijskih tehnologija kojima u okviru obavljanja poslova i inače raspolaže (korištenje dodijeljene osobne adrese elektroničke pošte ili osobne adrese elektroničke pošte koju radnik poslodavcu navede kao svoju važeću adresu elektroničke pošte, obavještavanje putem određene poveznice na mrežnim stranicama poslodavca, korištenje video kontakta za održavanje sastanaka ili skupova…).

Poslodavac je dužan osigurati provođenje postupaka izbora putem informacijsko-komunikacijske tehnologije ukoliko je u mogućnosti istu organizirati prema tehničkim mogućnostima informacijsko-komunikacijske opreme koju koristi u organizacijskim jedinicama, u slučaju i na način kada zahtjev za osiguranjem takvih materijalno-tehničkih uvjeta uputi predlagatelj, odnosno sindikati koji kod poslodavca imaju svoje članove ili najmanje dvadeset posto radnika zaposlenih kod poslodavca, radi utemeljenja prvog radničkog vijeća, odnosno kada ga uputi radničko vijeće radi raspisivanja redovitih izbora ili ako ga uputi predsjednik radničkog vijeća radi raspisivanja izvanrednih izbora.

Poslodavac je dužan u roku od tri radna dana od dana primitka zahtjeva predlagatelja očitovati se o mogućnosti provođenja postupka izbora radničkog vijeća putem informacijsko-komunikacijske tehnologije. Također, svim radnicima tijekom provođenja svih sastavnih dijelova postupka izbora omogućiti korištenje dodijeljene osobne adrese elektroničke pošte ili osobne adrese elektroničke pošte koju radnik poslodavcu navede kao svoju važeću adresu elektroničke pošte.

Svi prijedlozi, izjave, odluke, zapisnici, popisi i drugi akti za koje je propisano da sadrže potpis radnika podnositelja ili određenog ovlaštenika u ovom postupku, u postupku izbora radničkog vijeća putem informacijsko-komunikacijskih tehnologija u kojem su dostavljeni elektroničkom poštom s osobne adrese koja je tom radniku dodijeljena kod poslodavca ili osobne adrese elektroničke pošte koju radnik poslodavcu naveo kao svoju važeću adresu elektroničke pošte, moraju biti dostavljeni na način da je potpis na aktima vidljiv (skeniranje potpisanog dokumenta, fotografija potpisanog dokumenta…).

Tijekom provođenja svih sastavnih dijelova postupka izbora radničkog vijeća, putem informacijsko-komunikacijskih tehnologija, svi sastanci i skupovi radnika mogu se održati putem video kontakta, a naročito skup radnika.

Radi utvrđivanja pravilnosti i zakonitosti provođenja postupka izbora radničkog vijeća putem informacijsko-komunikacijskih tehnologija, izborni odbor je dužan cjelokupnu dokumentaciju izbornog postupka zaprimljenu u elektroničkom obliku, prikupiti, te priložiti zapisniku o prethodnim rezultatima izbora za radničko vijeće, odnosno zapisniku o konačnim rezultatima izbora za radničko vijeće.

Svaki radnik može i treba imati glas u izboru svojih predstavnika za ZNR

Hrvatska se opredijelila za razvoj industrijske demokracije kao koncepta koji podrazumijeva zastupanje kolektivnih interesa radnika, pravo radnika  na sudjelovanje u upravljanju poduzećem u kojem rade, zaštitu radnih prava, sigurno i zdravo radno okruženje. U širem smislu, industrijska demokracija nastoji uravnotežiti moć između kapitala i rada, dajući radnicima veću ulogu u odlučivanju, a ne samo u izvršavanju zadataka. Socijalni partneri imaju poseban interes, pravo i odgovornost u području sigurnosti i zdravlja na radu.

Hrvatska ima dobro uređen koncept industrijskih odnosa, posebno radničke participacije, uključivo i za osiguranje visoke razine sigurnosti i zdravlja  na radu. I to se značajno pozitivno razlikuje u odnosu na druge države.Tri stupa; pravo na izbor  i djelovanje povjerenika radnika za zaštitu na radu, ravnopravno članstvo i sudjelovanje u radu Odbora za zaštitu na radu te pravo na izbor  radničkog vijeća u sklopu kojeg  se provodi i proces informiranja, savjetovanja i suodlučivanja o pitanjima sigurnosti i zdravlja na radu, dovoljan su institucionalni  okvir za uspješno djelovanje i suradnju.

Ponekad se čuju izjave nedovoljno upućenih pojedinaca koji pokušavaju opravdanje za izostanak angažiranja u izboru povjerenika radnika za zaštitu na radu, ili njihovu pasivnost tražiti u zahtjevima da se sindikatima omogući posebno ekskluzivno  pravo na imenovanje tih osoba, bez provedbe izbora i sudjelovanja svih radnika u izboru. I to je pogrešan pristup. Povjerenik radnika za zaštitu na radu mora imati izborni legitimitet i neovisnost, jer on predstavlja i zastupa sve zaposlene neovisno da li su ili nisu članovi sindikata, a to znači da on mora biti izabran na slobodnim izborima koje mogu prema zakonu inicirati  sindikati ili 20 % radnika. Istodobno, interes za izbor povjerenika radnika kao za zaštitu na radu, treba biti interes, ali i obveza  i odgovornost svih, uključivo i radnika, i poslodavca i sindikata.

Većina država opredjelila se za neposredan izbor predstavnika radnika za sigurnost i zdravlje na radu, a ne za imenovanje od strane sindikata. Za takav logičan  pristup postoji niz argumenata. Povjerenik  radnika za zaštitu na radu prema zakonu mora biti izabran kako bi zastupao interese svih radnika, a ne imenovan od strane sindikata ili uprave. Ako povjerenik nije izabran od strane radnika, on nema njihovo puno povjerenje, što otežava njihovu suradnju, osobni angažman, i suradnju s poslodavcem, drugim  predstavnicima, inspekcijom rada i dr.

Kako se izbori za povjerenike radnika za zaštitu na radu provode prema odredbama Zakona o zaštiti na radu, Zakona o radu i Pravilnika o postupku izbora radničkog vijeća, nema nikakove zapreke da se u tom procesu isto organizira i provodi primjenom informacijsko - komunikacijskih tehnologija, kao što je to propisano i za provedbu postupka izbora radničkog vijeća.

Uvođenjem on-line glasovanja, organizacije mogu pojednostaviti izbore predstavnika za sigurnost, povećati sudjelovanje birača, smanjiti papirologiju i promovirati veću transparentnost. Kako sve više tvrtki i sindikata prihvaća ovu promjenu, mogu osigurati da ovi izbori budu ne samo učinkovitiji već i uključiviji, što će u konačnici pridonijeti sigurnijem i zdravijem radnom okruženju za sve zaposlenike.

Primjenom on-line glasanja, organizacije mogu ojačati svoju predanost sigurnosti i zdravlju, osiguravajući da se glas svakog radnika čuje u ključnom procesu donošenja odluka o izboru predstavnika za sigurnost i zdravlje na radu.

Promjene u svijetu rada imaju široke implikacije na zdravlje, sigurnost i dobrobit svih radnika. U vrijeme brojnih  izazova, potrebni su primjereni odgovori usmjereni na  proširivanje i unapređivanje znanja, radi prepoznavanja novih rizika i jačanja mjera prevencije u  planiranju i svakodnevnom djelovanju

Kako bi radnički predstavnici bili u mogućnosti razumijevati složenu problematiku; od legislative do praktičnih mjera prevencije i zaštite u području sigurnosti i zdravlja na radu te ravnopravno sudjelovati s drugim predstavnicima i surađivati u utvrđivanju stanja, i  promicanju sigurnosti i zdravlja na radu, nužno je kontinuirano stjecanje novih i specifičnih znanja.

Izabrani povjerenici radnika za zaštitu na radu na temelju izbornog legitimiteta  imaju pravo i obvezu redovito se  osposobljavati i usavršavati za obavljanje povjerene im dužnosti, a poslodavci imaju obvezu to im temeljem zakonske norme i osigurati. U proteklom razdoblju takav pristup nije bio zamjetan, što upućuje na potrebu značajnog unapređenja znanja osoba kojima je povjerena odgovorna dužnost zastupanja interesa radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu.

Sigurnost na radu traži ljude koji uče i znaju više! Iskoristite priliku koja se ne propušta, informirajte se i prijavite OVDJE

                                                                                                              Vitomir Begović