Izazovi i održivost radne sposobnosti

Prema izvješću o scenariju sociokulturnih promjena koje je izradio Finski institut za medicinu rada, radni život postaje sve više individualno orijentiran i raznolik. U 2030-ima, načini rada, identiteti i percepcija radne sposobnosti sve će se više temeljiti na individualnim iskustvima, vrijednostima i životnim situacijama.
Osiguravanje da ovaj trend ne dovede do nejednakosti i potkopavanja osjećaja zajedništva zahtijeva da individualnost bude popraćena zajedničkim razumijevanjem i dobro funkcionirajućim strukturama.
U mnogim sektorima fragmentacija rada već je norma. Na primjer, u sektoru medija i kulture, poljoprivredi i šumarstvu te ugostiteljstvu i trgovini, velik dio rada obavlja se izvan radnih odnosa s punim radnim vremenom.
U budućnosti će sve veći broj ljudi zarađivati za život iz nekoliko izvora: projekata, potpora, honorarnog rada, rada na platformama ili prihoda od kapitala, a tradicionalne granice između zaposlenika i poduzetnika postat će još mutnije.
„Imati više poslova može ponuditi slobodu i priliku za obavljanje smislenog posla pod vlastitim uvjetima, ali također može povećati neizvjesnost i uzrokovati stres. Kada se energija troši na pronalaženje i omogućavanje posla, a ne na sam posao, smislenost i produktivnost pate“, ističe Anu Järvensivu , voditeljica istraživanja iz Finskog instituta za medicinu rada.
Fragmentacija sredstava za život zahtijeva novi način razmišljanja o ugovorima o radu, uvjetima i sustavima. Prema izvješću, koncepti poput osnovnog dohotka i narodnog kapitalizma trebali bi biti istaknutije uključeni u javnu raspravu. Osim toga, mora se osigurati da zdravstvena zaštita na radu, podrška radnoj sposobnosti i savjetovanje o karijeri dopru i do onih koji nemaju jednog poslodavca ili stalni radni odnos.
Radna sposobnost više se ne procjenjuje isključivo na temelju zdravstvenog stanja, dijagnoza ili fizičkih ograničenja. U radnom životu 2030-ih, sve veći broj ljudi definirat će svoju radnu sposobnost prema tome kako se posao osjeća: podržava li dobrobit i je li smislen te koliko dobro omogućuje život izvan posla.
Promjenu potiču čimbenici poput rastućeg broja izazova mentalnog zdravlja, sve više individualno orijentiranog radnog života i novih vrijednosti, poput težnje za smislom i održivošću.
„Čak se i produktivnost rada sve više temelji na mentalnom blagostanju i psihološkoj predanosti. Smislenost i emocije nisu samo privatne stvari, već bitan dio poslovanja organizacija i razmišljanja o održivosti“, kaže Ari Väänänen, istraživački profesor na Finskom institutu za medicinu rada.
Teško je izmjeriti individualno iskustvo stresa ili zamagljivanje granica, što može uzrokovati razlike u tumačenju između radnih mjesta i zdravstvene zaštite na radu. Prema izvješću, potrebna je kritička rasprava o tome kako istraživanja i politika usmjeravaju postupke za radnu sposobnost i mjere podrške.
„Važno je da iskustvena radna sposobnost ne bude okružena uslužnim sustavima koji stalno rastući broj iskustava označavaju kao simptome i poremećaje. Potrebni su nam načini za rješavanje izazova obnavljanja radne sposobnosti kao dijela svakodnevnog rada i obnavljanja kulture na radnom mjestu“, naglašava Väänänen.
Finski institut za medicinu rada vodeća je nacionalna organizacija, koja provodi multidisciplinarna istraživanja odnosa između rada i zdravlja te koristi istraživačka znanja kao praktična rješenja za pomoć u svakodnevnom radu. Institut pruža neovisne i ažurne istraživačke informacije kako bi podržao dobrobit na radnom mjestu i u društvu, kao i donošenje utemeljenih društvenih odluka.
Izvješće Finskog instituta za medicinu rada dio je serije Smjer radnog života, koja ispituje razvoj radnog života do 2035. godine. Prva četiri dijela serije izvješća: tehnološke promjene, demografske promjene, sociokulturne promjene te klimatske promjene i zelena tranzicija, opisuju kako bi finski radni život mogao izgledati 2035. godine. Istraživači razmatraju koje se prilike i prijetnje mogu očekivati u sljedećih deset godina. Sve četiri promjene ispituju se kroz pitanja relevantna za radni život.
U pogledu prilika u izvješćima se opisuje razvoj događaja koji potiče održivi radni život. U pogledu prijetnji navodi se što je moguće postići u radnom životu ako ostanemo pasivni i prepustimo se daljnjim događanjima. Predstavljaju se i mjere koje je poželjno poduzeti na radnom mjestu i u donošenju odluka kako bi radni život učinili najboljim na svijetu. Svakako da cjeloviti rezutati navedenog finskog istraživanja mogu biti od šire koristi za sagledavanje brzih promjena s kojima je suočen svijet rada, i odraz toga na radnu spososbnost, sigurnost i zdravlje na radu.
Vitomir Begović