Aktivan i uključiv pristup sigurnosti i zdravlju na radu

Za potpunije razumijevanje i djelovanje na promicanju sigurnosti i zdravlja na radu, važno je poznavati i pratiti rad pojedinih institucija na razini EU-a, kao i u svijetu.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) savjetodavno je tijelo EU-a koje čine predstavnici organizacija radnika i poslodavaca te drugih interesnih skupina. EGSO dostavlja mišljenja o europskim pitanjima Europskoj komisiji, Vijeću EU-a i Europskom parlamentu te tako djeluje kao most između institucija EU-a, koje donose odluke, i građana EU-a. Omogućuje interesnim skupinama da službeno iznesu svoje mišljenje o zakonodavnim prijedlozima EU-a. Njegove su tri ključne zadaće: osigurati da se politika i pravo EU-a prilagode gospodarskim i socijalnim uvjetima, traženjem konsenzusa u cilju ispunjenja zajedničkog interesa; promicati participativnost u EU dajući glas organizacijama radnika i poslodavaca i drugim interesnim skupinama te osiguravajući dijalog s njima; promicati vrijednosti europske integracije te jačati ulogu participativne demokracije i organizacija civilnog društva.

Europski parlament, Vijeće EU-a i Europska komisija savjetuju se s EGSO-om o raznim temama. EGSO iznosi mišljenja na predložene zakonodavne akte Europske unije te donosi samoinicijativna mišljenja. EGSO ima 329 članova iz svih država članica EU-a. Imenovani su na mandat od pet godina i djeluju neovisno o nacionalnim vladama. Hrvatska u EGSO ima ukupno devet članova, po tri člana iz svake grupe; poslodavci, sindikati i ostale organizacije civilnoga društva.

Neposredni uvid u značajnu ulogu i aktivnosti EGSO imao sam prilike steći još u  vrijeme intenzivnih predpristupnih pregovora Republike Hrvatske za članstvo u EU, kao predstojnik Ureda Vlade RH za socijalno partnerstvo, budući su već tada hrvatski predstavnici bili pridruženi članovi toga tijela, a Ured imao ulogu tajništva.

Između ostalih tema EGSO aktivno i kontinuirano razmatra i donosi mišljenja o pitanjima sigurnosti i zdravlja na radu. EGSO smatra da su sigurnost i zdravlje na radu ključni za stvaranje održivog radnog okruženja i da pridonose ukupnom poslovnom uspjehu.

Trenutačni i budući izazovi za sigurnost i zdravlje na radu

Na plenarnoj sjednici usvojeno je mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi  „Zdravlje i sigurnost na radu – trenutačni i budući izazovi koje donose tradicionalne i nove tehnologije, s naglaskom na umjetnoj inteligenciji“. U ključnim točkama EGSO iznosi niz zaključaka, inicijativa i prijedloga.

Podsjeća da je Okvirna direktiva 89/391/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu značajno poboljšala sigurnost i zdravlje radnika u državama članicama EU-a. Međutim, potrebni su daljnji napori kako bi se osigurala potpuna i učinkovita provedba njezinih odredbi.

Prepoznaje potencijal umjetne inteligencije i robotike za stvaranje sigurnijih i zdravijih radnih mjesta. Naglašava važnost provedbe Strateškog okvira EU-a za sigurnost i zdravlje na radu s politikama utemeljenim na dokazima i tripartitnom suradnjom. Učinkovita regulacija potrebna je za sprječavanje rizika povezanih s digitalizacijom.

Napominje da se rad razvija s rastućom interakcijom čovjeka i stroja, donošenjem odluka temeljenih na umjetnoj inteligenciji i radom na daljinu. Pandemija COVID-19 ubrzala je digitalnu transformaciju, udvostručujući prevalenciju rada na daljinu. Ove promjene zahtijevaju ažurirane politike zaštite na radu kako bi se zaštitili radnici.

Naglašava da digitalne tehnologije mogu smanjiti ili uvesti nove rizike na radnom mjestu, što zahtijeva regulatorni nadzor. Za učinkovito upravljanje novim rizicima potrebne su pravne i dogovorene mjere. Proaktivan pristup ključan je za osiguranje sigurnosti radnika u digitaliziranom radnom okruženju.

Upozorava na zaostajanje EU-a u digitalnoj transformaciji, posebno u području umjetne inteligencije i digitalnih inovacija, što utječe na njezinu konkurentnost. Digitalna tranzicija predstavlja priliku za poboljšanje produktivnosti uz održavanje društvene kohezije. Kako bi se smanjio digitalni jaz, Europa mora ubrzati svoje napore u tehnološkom napretku.

Naglašava potrebu za razvojem digitalnih vještina kako bi se osiguralo da radnici ostanu relevantni na tržištu rada i zadrže autonomiju. Postoji rizik od gubitka vještina zbog sustava upravljanja radom temeljenih na umjetnoj inteligenciji. Politike bi se trebale usredotočiti na cjeloživotno učenje i osposobljavanje prilagođeno digitalnoj transformaciji.

Ponavlja da je, s obzirom na sveprisutni potencijal umjetne inteligencije i novih tehnologija u nastajanju, potreban pristup kojim će se osigurati da radnici zbog upotrebe tih tehnologija ne snose negativne posljedice. Zakonodavnim inicijativama trebalo bi otkloniti nedostatke u zaštiti prava radnika na radnom mjestu, a odredbe o sigurnosti i zdravlju na radu trebalo bi prilagoditi novim izazovima koje postavlja umjetna inteligencija i zajamčiti da ljudi zadrže kontrolu u svim interakcijama čovjeka i stroja.

Poziva na strogu regulaciju umjetne inteligencije i prava radnika kako bi se osigurala ljudska kontrola nad sustavima upravljanja radom temeljenima na umjetnoj inteligenciji. Radnici, posebno radnici na e-platformama, trebali bi imati pravo na konzultacije u vezi s primjenom umjetne inteligencije. Transparentne politike potrebne su kako bi se spriječile pristranost i diskriminacija u primjenama umjetne inteligencije.

Napominje da radnici moraju biti sposobni provoditi i razumjeti pisane i usmene upute u vezi sa sigurnošću i zdravljem na radu. Naglašava važnost osposobljavanja i pismenosti u području sigurnosti i zdravlja na radu, posebno kada se uvode nove tehnologije. Zabrinjavajuća je  činjenica da u zemljama OECD-a u prosjeku 18 % odraslih osoba nema ni najosnovnije razine osnovne pismenosti i vještine rješavanja problema, što utječe na njihovu sposobnost razumijevanja sigurnosnih uputa. Rješavanje tih nedostataka ključno je za sigurnost na radnom mjestu.

Preporučuje da se EU i države članice pobrinu za to da radnici dobivaju odgovarajuće osposobljavanje u području sigurnosti i zdravlja na radu, u skladu sa zahtjevima iz okvirne direktive (89/391/EEZ), posebno u slučaju uvođenja nove radne opreme ili promjene opreme koja je povezana s primjenom umjetne inteligencije na radnom mjestu.

Ističe etička i pravna pitanja povezana s umjetnom inteligencijom, budući da umjetna inteligencija može održavati predrasude povezane sa spolom, rasom, dobi i invaliditetom, što predstavlja rizik za sigurnost i zdravlje na radu. Pravni okvir EU-a uključuje 116 zakonodavnih akata koji se bave utjecajem umjetne inteligencije na radno mjesto. Osiguravanje sigurnih i poštenih uvjeta rada zahtijeva snažno sudjelovanje radnika u primjeni umjetne inteligencije.

Smatra da bi u EU-u trebalo zabraniti svaki oblik elektroničkog nadzora radnika koji narušava njihovu privatnost intruzivnim praćenjem. Međutim, isto tako naglašava da elektronički nadzor pridonosi poboljšanju zdravlja i sigurnosti, primjerice u prometu, kao i nepristranim procjenama rizika na gradilištima. Stoga preporučuje da se u tu svrhu prati učinkovitost postojećih pravnih instrumenata na razini EU-a i na nacionalnoj razini i da se razmotri donošenje daljnjih mjera ako se to pokaže potrebnim.

Ponavlja svoj prijedlog da EU komisija pokrene zakonodavne inicijative o mentalnom zdravlju na radnom mjestu i o sprečavanju psihosocijalnih rizika na radu  te naglašava potrebu za proširenjem koncepta sigurnosti i zdravlja na radu kako bi se na odgovarajući način obuhvatili dobrobit i upravljanje psihosocijalnim rizicima. Potiče sve relevantne sudionike da pridaju odgovarajuću važnost relevantnim novim pitanjima u području mentalnog zdravlja radnika. (Ova tema bit će u središtu nadolazeće kampanje EU-OSHA-e za zdrava radna mjesta 2026.-2028., „Zajedno za mentalno zdravlje na radu“).

Pokazuje zabrinutost zbog povećanih rizika za sigurnost i zdravlje na radu koji proizlaze iz odvajanja rada od fizičkog radnog mjesta. Smatra da je osiguravanje poštovanja ergonomskih standarda i primjerenost radne opreme odgovornost poslodavaca, za što bi oni trebali ostati odgovorni i u kontekstu novih oblika rada, uz iste standarde koji se primjenjuju u sklopu konvencionalnog rada.

Rad na daljinu i s njime povezana fleksibilnost mogu poboljšati ravnotežu između poslovnog i privatnog života i položaj žena na tržištu rada. Istodobno, rad na daljinu ima nerazmjerno negativan učinak na žene u smislu sukoba između poslovnog i privatnog života, stresa i utjecaja na zdravlje, i dovodi do opasnosti od jačanja tradicionalnih rodnih uloga i povećanja neplaćenog pružanja skrbi od strane žena.

Uvjeren je  da  europski okvirni sporazum iz 2002. ne omogućuje da odgovorimo na nove izazove rada na daljinu te stoga inzistira na preporuci za izradu novih smjernica, s posebnim naglaskom na prevenciji psihosocijalnih rizika i mišićno-koštanih poremećaja.

Ponovno izražava zabrinutost zbog nedostatka usklađenih informacija, znanja i usporedivih podataka i prikupljanja podataka o stvarnom stanju sigurnosti i zdravlja na radu u EU-u i državama članicama. Uvjeren je da je to znanje neophodno da bi se poboljšalo sprečavanje rizika, utvrđivanje odgovarajućih politika, primjena i provedba politika te praćenje provedbe i napretka.

Smatra da treba ojačati kapacitete za praćenje, prikupljanje, usporedbu i analizu podataka da bi se razumjeli izazovi i mogućnosti u vezi s promjenama u području sigurnosti i zdravlja na radu te preporučuje da EU i države članice poduzmu odgovarajuće mjere na tom području.

Ukazuje da je  sprečavanje rizika za zdravlje i sigurnost na radu ključno za dugoročno postizanje održivih i dostojnih radnih uvjeta, kako je utvrđeno u Ugovorima i Povelji o temeljnim pravima. To je pravo obuhvaćeno i desetim načelom europskog stupa socijalnih prava i ključno je za postizanje ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda.

Smatra da novi izazovi povezani s digitalizacijom povećavaju potrebu za jačanjem tehničkih i ljudskih resursa inspekcija rada, koji su se posljednjih godina smanjili u brojnim državama članicama te poboljšanjem koordinacije, suradnje i osposobljavanja na razini EU-a. Ti su resursi ključni za znatno poboljšanje primjene zakonodavstva o sigurnosti i zdravlju na radu.

Ponavlja da je socijalni dijalog neophodan instrument za postizanje triju ključnih ciljeva, a to su: predviđanje promjena u svijetu rada koje proizlaze iz ekološke, digitalne i demografske tranzicije i upravljanje tim promjenama; poboljšanje prevencije nesreća na radu i profesionalnih bolesti; povećanje pripravnosti za potencijalne buduće zdravstvene krize.

Potiče socijalne partnere da aktivno sudjeluju u reguliranju umjetne inteligencije na radnom mjestu putem kolektivnih ugovora. S obzirom na ograničen broj takvih ugovora, potiče jači socijalni dijalog kako bi se osigurao pristup umjetnoj inteligenciji usmjeren na čovjeka. Također poziva Europsku komisiju da socijalnim partnerima osigura potrebne resurse, uključujući izgradnju kapaciteta i znanje o postojećem regulatornom okviru, kako bi se učinkovito suočili s izazovima digitalizacije.

Aktivan i uključiv pristup prevenciji sigurnosti i zdravlju na radnom mjestu

Pripremljeno je  za plenarnu sjednicu EGSO  koja će se održati u rujnu 2025. i mišljenje na temu „Kako aktivan i uključiv pristup prevenciji može pridonijeti boljem zdravlju i sigurnosti na radnom mjestu – ciljevi 0 smrtnih slučajeva?“. Ovo mišljenje pripremljeno je na zahtjev aktualnog danskog predsjedništva Vijećem Europske unije, koje je predložilo da „Mišljenje može istražiti dobre nacionalne prakse ili politike koje potiču aktivne i uključive strategije prevencije kako bi se osigurala sigurnija i zdravija dugoročna radna mjesta u cilju postizanja cilja EU-a o nultoj smrtnosti. Mišljenje bi moglo razmotriti mjere povezane sa socijalnim dijalogom i sudjelovanjem socijalnih partnera, kao i provedbu propisa o zdravlju i sigurnosti u državama članicama.“

Aktivan i uključiv pristup zdravlju i sigurnosti na radnom mjestu, usmjeren na sprječavanje incidenata i davanje prioriteta dobrobiti radnika, ključan je za postizanje cilja nula smrtnih slučajeva. To uključuje proaktivno prepoznavanje opasnosti, provođenje sveobuhvatnih sigurnosnih protokola i poticanje kulture u kojoj se svi zaposlenici osjećaju osnaženo sudjelovati u održavanju sigurnog okruženja. Aktivnim sudjelovanjem u identificiranju opasnosti, provedbom sveobuhvatnih sigurnosnih programa i poticanjem kulture sigurnosti i uključivosti, radna mjesta mogu značajno smanjiti rizik od incidenata i raditi na ostvarenju cilja nula smrtnih slučajeva. 

Promicanje zdravlja i dobrobiti na radu: politika i praksa

U posljednje vrijeme ističe se i strateški cilj članstva naše zemlje u Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Vlada je najavila da će Hrvatska do kraja ove godine ispuniti sve preostale obveze i time ostvariti članstvo u ovoj organizaciji.

OECD globalni je forum od 38 zemalja predvodnica tržišnog gospodarstva čija je zadaća promicati „bolje politike za bolje živote“. Što donosi članstvo u toj organizaciji? Članstvo u OECD-u omogućava pristup stručnim znanjima; razmjenu najboljih praksi; sudjelovanje u programima  stručne ocjene koju provode vrhunski državni stručnjaci u različitim područjima politika što im pomaže pratiti vlastiti napredak i prepoznati moguća unapređenja; pristup najnovijim podacima i statistici; sudjelovanje u postavljanju standarda; razvoju inovativnih rješenja za zajedničke izazove; promicanju učinkovitosti; predanost demokraciji i vladavini prava, načelima tržišne ekonomije i održivog gospodarskog rasta. Prihvaćanje najboljih praksi kroz OECD standarde može unaprijediti učinkovitost javne uprave, smanjiti birokraciju i povećati konkurentnost gospodarstva. Unatoč prednostima, proces pridruživanja nosi sa sobom i određene izazove. Potrebne su duboke reforme, a Hrvatska mora provesti reforme u pravosuđu, državnoj upravi i borbi protiv korupcije.

Poticajima i programima jačati mjere prevencije   

Hrvatska će imati priliku razmjenjivati iskustva i najbolje prakse s razvijenim gospodarstvima te sudjelovati u stručnoj ocjeni vlastitog napretka. Osim toga, članstvo omogućuje aktivno sudjelovanje u globalnim raspravama o ključnim ekonomskim i društvenim izazovima, čime Hrvatska može postati ravnopravni sudionik u oblikovanju međunarodnih standarda. Članstvo u OECD-u može pomoći u unapređenju rada državnih institucija i poduzeća kroz transparentnije i odgovornije politike.

OECD već dugi niz godina ističe ekonomski utjecaj ulaganja u prevenciju nezdravih načina života i kroničnih bolesti. Nezdrav način života, uključujući pušenje, lošu prehranu, štetnu konzumaciju alkohola i tjelesnu neaktivnost, odgovoran je za 76 % svih smrtnih slučajeva kod stanovništva radne dobi, između 20 i 64 godine, u zemljama OECD-a. Dobro osmišljeni paketi preventivnih politika pomažu u poboljšanju zdravlja stanovništva, smanjenju zdravstvenih troškova te povećanju zaposlenosti i produktivnosti rada.

Izvješće OECD-a  „Promicanje zdravlja i dobrobiti na radu: politika i praksa“ stavlja naglasak na radna mjesta, koja su idealno mjesto za širenje i provedbu aktivnosti promicanja zdravlja i dobrobiti među radno sposobnim stanovništvom, budući da stanovništvo u zemljama OECD-a stari i suočava se sa sve većim teretom nezdravog načina života i kroničnih bolesti.

Nalazi izvješća podupiru integrirani pristup promicanju zdravlja i dobrobiti u akcijama sigurnosti i zdravlja na radu. U kombinaciji s prevencijom profesionalnih rizika, programi zdravlja i dobrobiti na radnom mjestu mogu poboljšati način života, zdravlje i dobrobit zaposlenika, a istovremeno donijeti koristi poslodavcima. Prethodni OECD-ovi modeli pokazuju da bi povećanje intervencija kojima se smanjuje sjedilačko ponašanje i promiče tjelesna aktivnost na radnom mjestu moglo poboljšati zaposlenost i produktivnost.

Politike za promicanje zdravlja i dobrobiti zaposlenika ne samo da štite od profesionalnih rizika, već i pružaju koristi pojedincima i poslodavcima. Nezdrav način života, karakteriziran visokom razinom stresa, sjedilačkim ponašanjem i lošim prehrambenim navikama, utječe na zdravlje zaposlenika i negativno utječe na produktivnost na radnom mjestu. Vlade igraju ključnu ulogu u promicanju zdravlja i dobrobiti na radnom mjestu. Ovo izvješće analizira političke poluge koje vlade koriste kako bi potaknule poslodavce na promicanje zdravlja i dobrobiti na radu u deset zemalja, uključujući zemlje G7 i zemlje OECD-a u azijsko-pacifičkoj regiji. To uključuje regulaciju, financijske poticaje, smjernice te programe certificiranja i nagrađivanja.

Programi za promicanje sigurnosti i zdravlja na radnom mjestu vrijede ulaganja. Poslodavci koji provode programe sigurnosti, zdravlja i dobrobiti na radnom mjestu, osim što sprječavaju profesionalne rizike, mogu smanjiti troškove zdravstvene zaštite, smanjiti izostajanje s posla zbog ozljeda i bolesti te povećati produktivnost rada.

Organizacijski čimbenici - poput integriranog pristupa prevenciji sigurnosti i zdravlja na radu i zdrave kulture na radnom mjestu - također pridonose uspjehu programa koji promiču zdravlje na radnom mjestu.

Financijski poticaji uključuju niže premije osiguranja, porezne olakšice i subvencije za poslodavce u malim i srednjim poduzećima. Ovi poticaji važne su poluge kojima vlade potiču i olakšavaju poslodavcima - posebno u malim i srednjim poduzećima - da idu dalje od osnovne prevencije nesreća i sigurnosti te da promiču zdravlje i dobrobit na radnom mjestu.

Programi certificiranja i nagrađivanja pružaju poslodavcima reputacijske pogodnosti, a certificiranjem poslodavci dokazuju  da ispunjavaju određene standarde koji se odnose na sigurnost, promicanje zdravlja i dobrobiti na radu.

U fokusu kultura prevencije   

U dosadašnjem informiranju javnosti o razlozima pristupanja Hrvatske ovoj organizaciji, ova tema je zanemarena, pa je potrebno u fokus javnosti staviti i  standarde, koje bi Hrvatska trebala koristiti u daljnjem jačanju preventivnih mjera u području sigurnosti i zdravlja na radu.

Koliko je važna prevencija i sprječavanje nesreća na radu, profesionalnih i drugih bolesti svjedoče i aktualni nacionalni pokazatelji, koje ne možemo ignorirati i zaobilaziti, već ukazivati i tražiti djelovanje svih zaduženih i odgovornih. Svakodnevno isticani rast zaposlenosti ne prati i logistika (inspekcija zaštite na radu i usluga medicine rada), kao važna potpora poslodavcima i radnicima u preventivi u području sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu.

U kontekst navedenih mjera i prijedloga EGSO i OECD-a, svakako se može uvrstiti i niz inicijativa za poboljšanje i unapređenje sigurnosti te zdravlja na radu u Hrvatskoj,  iznesenih na prethodnim radionicama i nacionalnoj konferenciji u organizaciji ZIRS Učilišta i znanstveno-stručnog časopisa „Sigurnost“, kao i objavljenim člancima na specijaliziranom portalu „Sigurnost“.

Predstojeća 25. jubilarna tradicionalna godišnjoj konferenciji s međunarodnim sudjelovanjem „Sigurnost i zdravlje na radu: izazovi i prilike“, koja će održati  4. prosinca 2025. u Zagrebu, uz poruku  „Pronalazimo nova rješenja za izazove sigurnosti i zdravlja na radu“, kao i dan ranije uvodna panel rasprava  „Kako ostvariti sigurno i zdravo radno okruženje?“, bit će nova prilika za upoznavanje novih trendova, iznošenje i raspravu o gorućim pitanjima s kojima se susreće struka sigurnosti i zdravlja na radu, kao i za pokretanje daljnjih proaktivnih inicijativa.

Sigurnost na radu, očuvanje radne sposobnosti, zdravlje na radu, dobrobit na radu, ali i skrb o cjeloživotnom zdravlju, vrednote su od posebnog nacionalnog interesa, i preduvjeti demografskog, gospodarskog  i društvenog razvoja. Upravo zato primjerena sigurnost i zdravlje u radnom okruženju, treba biti mjerilo za sve postupke te važan kriterij za sve odluke kako bi se uspostavila kultura prevencije.

                                                                                                               Vitomir Begović