Prilika i potreba iskazati stav struke
Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata neizostavni je dio suvremenog, demokratskog procesa upravljanja javnim politikama, ali i jedan od ključnih koraka u jačanju otvorenosti, odgovornosti i djelotvornosti rada državnih tijela.
Značaj e-Savjetovanja leži u povećanoj transparentnosti i javnoj uključenosti u procese donošenja zakona i drugih propisa. Omogućuje stručnjacima, građanima, zainteresiranim stranama i organizacijama da izravno sudjeluju, komentiraju nacrte akata te daju svoje prijedloge i mišljenja, čime se jača demokratski proces i osigurava veća odgovornost javnih tijela.
Prilika za utjecaj stručnjaka ZNR na javne politike
Središnji portal „e-Savjetovanja“ omogućuje jednostavan pristup svim otvorenim savjetovanjima na jednom mjestu, lakše komentiranje odredbi nacrta propisa te općenito pridonosi kvalitetnijoj suradnji s građanima i svim zainteresiranim društvenim skupina u procesu oblikovanja javnih politika. Svaka osoba koja se prijavi putem NIAS-a (Nacionalni identifikacijski i autentifikacijski sustav) može sudjelovati u bilo kojem otvorenom javnom savjetovanju.
Sudjelovanjem stručne i druge zainteresirane javnosti podiže se razina razumijevanja i prihvaćanja ciljeva politike, ali i uočavaju neuočene slabosti i negativni učinci javne politike koje treba na vrijeme otkloniti. Vlada se savjetuje sa zainteresiranom javnošću kako bi pri razvoju politika osigurala svoju informiranost o širokom spektru iskustava, različitih pristupa te uzima u obzir utjecaj prijedloga na različite sektore društva. Za predstavnike zainteresirane javnosti, savjetovanje predstavlja priliku da svojim znanjem, iskustvom i stručnošću utječu na javne politike u ime skupina i interesa koje zastupaju. Uključivanjem šireg kruga ljudi, uključujući stručnjake i građane, moguće je dobiti širi spektar perspektiva i prijedloga koji mogu pridonijeti boljoj kvaliteti propisa.
Zakonom je, između ostalog, predviđeno da su sva tijela javne vlasti nadležna za izradu nacrta zakona i podzakonskih akata dužna objaviti na internetskoj stranici nacrt zakona i drugog propisa o kojem se provodi javno savjetovanje sa zainteresiranom javnošću, u pravilu u trajanju od 30 dana, uz objavu razloga za donošenje, i ciljeva koji se žele postići savjetovanjem.
I Poslovnik Hrvatskog sabora utvrdio je obvezu predlagatelju zakona da uz svaki prijedlog zakona dostavi i izvješće o provedenom savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
Zakonodavni okvir o instrumentima politike boljih propisa uspostavljen je Zakonom o instrumentima politike boljih propisa kojim se unapređuju instrumenti politike boljih propisa: planiranje zakonodavnih aktivnosti, procjena učinaka propisa, vrednovanje propisa i savjetovanje s javnošću. Uz Zakon, Uredbom o metodologiji i postupku provedbe instrumenata politike boljih propisa na cjelovit način uređuju se planiranje zakonodavnih aktivnosti, procjena učinaka i vrednovanje propisa te savjetovanje s javnošću, zajedno s metodologijom, pripadajućim obrascima te administrativni kapaciteti za njihovu provedbu. Uredbom se pobliže uređuje metodološka provedba savjetovanja s javnošću, izrada izvješća o provedenom savjetovanju u kojem stručni nositelj analizira svaki zaprimljeni prijedlog i mišljenje u postupku savjetovanja te daje odgovore uz odgovarajuća obrazloženja. Propisuje se izrada i sadržaj Godišnjeg izvješća o provedbi savjetovanja s javnošću.
Savjetovanje o nacrtu Odluke o specijalističkom usavršavanju
Na portalu e-Savjetovanja pokrenuto je od strane Ministarstva zdravstva savjetovanje s javnošću o nacrtu Odluke o donošenju Nacionalnog plana specijalističkog usavršavanja zdravstvenih radnuika za razdoblje od 2025. do 2029. godine. Mogućnost sudjelovanja otvorena je do 5. studenoga 2025. godine.
Predlagatelj navodi da se nacrt Odluke temelji na: potrebi razvoja zdravstvene djelatnosti na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini, potrebi zdravstvenog sustava za odgovarajućim specijalnostima zdravstvenih radnika, broju, rasporedu te dobnoj strukturi zdravstvenih radnika. Nacionalnim planom specijalističkog usavršavanja utvrđuje se za područje Republike Hrvatske potreban broj specijalizacija i užih specijalizacija doktora medicine te potreban broj specijalizacija doktora dentalne medicine, magistara farmacije i magistara medicinske biokemije.
Nacionalni plan specijalističkog usavršavanja temelj je za donošenje godišnjeg plana potrebnih specijalizacija i užih specijalizacija zdravstvenih radnika. Ukupno je za razdoblje od 2025. do 2029. godine planirano 3.584 specijalizacija doktora medicine.
Budući je nacrtom odluke planiran i određeni broj specijalizacija u području medicine rada, u nastavku komentar i prijedlog koji je upućen u e-savjetovanje.
Potrebno je podsjetiti da Ministarstvo zdravstva, kao svoju misiju ističe: „Zaštitu, očuvanje i unapređenje zdravlja stanovništva, uključujući kao posebnu skupinu radno sposobnu populaciju kroz zaštitu javnozdravstvenog interesa, rano prepoznavanje rizika bolesti i profesionalnih bolesti povezanih s radom, sprečavanje bolesti, ozljeda na radu te liječenje i rehabilitaciju bolesnih“.
Međutim, Nacrtom odluke o donošenju Nacionalnog plana specijalističkog usavršavanja zdravstvenih radnika za razdoblje od 2025. do 2029. godine, navodi se da je u tom razdoblju potreban broj specijalizacija doktora medicine i sporta ukupno 80, što je po godinama u prosjeku svega 16.
Taj broj je daleko ispod trenutnih, a pogotovo dugoročnih potreba; ne omogućava razvoj zdravstvene djelatnosti u skrbi o zdravlju radne populacije, potrebi za odgovarajućim specijalistima medicine rada i sporta, trenutnom broju, rasporedu te dobnoj strukturi zaposlenih liječnika u medicini rada te kontinuiranom godišnjem odljevu zbog uvjeta za starosnu mirovinu.
Polazeći od promjena u svijetu rada, postojećih i novih rizika, neprijeporan je značaj očuvanja zdravlja radne populacije. Prema Zakonu o zaštiti na radu poslodavac je obvezan osigurati radnicima usluge medicine rada kako bi se osigurao zdravstveni nadzor primjeren opasnostima, štetnostima i naporima tijekom rada u svrhu očuvanja zdravlja radnika. Poslodavac ugovara usluge medicine rada sa zdravstvenom ustanovom koja obavlja djelatnost medicine rada, odnosno sa specijalistom medicine rada u privatnoj praksi, u skladu s propisima o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju.
U situaciji kada prema standardima HZZO u ovom trenutku nedostaje gotovo 70 timova medicine rada u Hrvatskoj (jedan tim na 7.000 radnika), postaje upitna preventiva, redoviti obilazak mjesta rada, savjetovanje poslodavaca i radnika, sudjelovanje u izradi procjene rizika i na sjednicama Odbora zaštite na radu specijalista medicine rada i sporta. Poslodavci kroz doprinos za zdravstvenu zaštitu izdvajaju sredstva i za zaštitu zdravlja radnika na radu, ali izostaje odgovarajuća usluga. Navedeni pokazatelj o realnom nedostatku timova medcine rada i sadašnji broj zaposlenih u RH ukazuju da gotovo 500.000 zaposlenih nema osiguranu propisanu i doprinosima plaćenu uslugu zaštite zdravlja na radu putem medicine rada.
Pri tome svjedočimo da se stalno ponavlja od strane odgovornih kako raste broj zaposlenih / „nikad veći broj zaposlenih – nikad manji broj nezaposlenih“/, ali ne uzima se u obzir da stalno opada propisani a time i obvezni broj timova medicine rada, a ništa bolja situacija nije i kad se analizira stanje u inspekciji rada – zaštite na radu, gdje se bilježi kontinuirani pad inspektora, bez napora da se to riješi preraspodjelom nadležnosti i zaposlenih u državnim tijelima.
Zadaća je državnih tijela da osiguraju nesmetno pružanje navedene zdravstvene usluge. Nacionalno vijeće za zaštitu na radu koje je prema Zakonu o zaštiti na radu savjetodavno tijelo Vlade RH, i u čijem radu sudjeluju predstavnici dvaju nadležnih ministarstava zdravstva i rada te predstavnici udruga poslodavaca i sindikata, već je davno trebalo upozoriti Vladu na problem u ovom području te inicirati poduzimanje odgovarajućih mjera. Na žalost to se nije učinilo. Nije to učinio niti osiguravatelj HZZO koji prikuplja značajna i dovoljna sredstva i za pružanje zdravstvene zaštite zdravlja na radu.
U ovom slučaju, predloženi broj specijalizacija doktora medicine rada i sporta iz nacrta odluke za razdoblje 2025.-2029., u ni kom slučaju nije dovoljan, već je nužno isti značajno povećati, kako bi se što prije nadomjestio sadašnji deficit, ali i osigurale pravodobne zamjene zbog odlaska u mirovinu sadašnjih liječnika. Nažalost u proteklom razdoblju o ovom pitanju tj. specijalizacijama u medicini rada i sporta, kao i drugim seglentima nije se vodilo računa, što se opet prelama preko korisnika zdravstvene zaštite; radnika i građana. S takvom praksom neodgovornosti potrebno je prekinuti.
Uz kadrove potrebno je osigurati i odgovarajuće provedbene propise, kojih iz potpuno nerazumljivih razloga nema već 11 godina!
Primjera radi obveza donošenja određenih propisa iz nadležnosti ministrice zdravstva, uz suglasnost ministra nadležnog za rad, proizlazi iz članka 103. stavka 5. Zakona o zaštiti na radu (N.N., br. 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18.). Nakon što je Ustavni sud RH obavijestio predsjednika Vlade o propustu nedonošenja propisa, ministar nadležan za zdravstvo, konačno je u ožujku 2024. godine imenovao radne grupe za izradu nacrta prijedloga Pravilnika o posebnim uvjetima rada; o najmanjem broju sati koje je poslodavac dužan ugovoriti sa specijalistom medicine rada i sporta, a koje specijalist medicine rada i sporta mora provesti na radnom mjestu te osiguranju uvjeta za pružanje prve pomoći na radu. U zadnjih 1,5 godinu rezultata još uvijek nema!
Neprijeporno je da nedonošenje propisa otežava rad stručnjaka zaštite na radu i drugih sudionika, dovodi u pitanje ostvarivanje uvodno rečene misije, jačanje preventivnih mjera, kao i niz pozitivnih učinaka za radnike, poslodavce, sustav zdravstvene skrbi i zdravstvenog osiguranja.
Dakle uz optimalne kadrovske resurse potrebni su i kvalitetni „alati“ i „instrumenti“, u ovom slučaju normativni, a to je zadaća zdravstvene administracije.
Pravo na zdravlje čine međusobno povezani elementi: dostupnost, pristupačnost, prihvatljivost i kvaliteta. Naime, osiguranje adekvatne zdravstvene zaštite obveza je države koja, između ostalog, proizlazi iz čl. 12. Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, kojeg je ratificirala i RH. U skladu s Općim komentarom br. 14.ii UN-ovog Odbora, iii ono je temeljno ljudsko pravo te je neophodno za ostvarivanje drugih ljudskih prava. Da bi ispunila svoju obvezu, država je dužna osigurati da ustanove, dobra i usluge budu: 1) dovoljno dostupne diljem države, uključujući funkcioniranje javnog zdravstva, 2) pristupačne, odnosno jednako dostupne svima, bez diskriminacije; fizički pristupačne, ekonomski pristupačne te i informacije moraju biti pristupačne, 3) prihvatljive, odnosno da se poštuju etičke i kulturne potrebe te 4) kvalitetne, odnosno znanstveno i medicinski odgovarajuće i dobre kvalitete.
U RH postoje brojni problemi a time i izazovi u pogledu ostvarivanja prava na zdravlje, a isti su vrlo dobro poznati.
Pored ulaganja u primjerene prostorne uvjete i suvremenu opremu, najvažniji čimbenik adekvatne zdravstvene zaštite su odgovarajući ljudski potencijali u zdravstvenoj djelatnosti, što iziskuje plansko, sustavno i promišljeno upravljanje ljudskim potencijalima. I to ne smije biti samo deklarativno (Nacionalni plan razvoja zdravstva za razdoblje od 2021. do 2027.), već stvarno i provedbeno. Područja upravljanja ljudskim potencijalima u zdravstvu moraju obuhvatiti: planiranje ljudskih potencijala, razvijanje ljudskih potencijala i održavanje kvalitete ljudskih potencijala.
Odgovornim odnosom prema zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu cilj produljenja radnog vijeka i očuvanja radne sposobnosti radnika kroz cijeli radni vijek postaje dostižan. Na zdravlju i sigurnosti radnika ne smije se štedjeti, budući da ulaganje u zaštitu na radu i zdravlje radnika nije trošak, već dugoročno isplativa investicija, kojom se izravno pridonosti rastu gospodarstva te smanjivanju troškova zdravstvenog i mirovinskog sustava.
Naposljetku, nacrt odluke Nacionalnog plana specijalističkog usavršavanja zdravstvenih radnika za razdoblje 2025.-2029. godine, kao i šira tema zdravstva, uključivo i osiguranja zdravlja na radu (uvođenje modela „bonus - malus“), traži ozbiljnu, kvalitetnu, sveobuhvatnu i žurnu raspravu nacionalnog Gospodarsko-socijalnog vijeća uz prijedlog konkretnih zadaća i rokova, i redovnu kontrolu provedbe i ostvarenih učinaka.
U plan zakonodavnih aktivnosti uključiti i ratifikaciju Konvencije MOR-a br.190
Ministarstvo rada, mirovinskoga osiguranja, obitelji i socijalne skrbi otvorilo je e-savjetovanje do 18. listopada 2025. godine o prijedlogu Plana zakonodavnih aktivnosti tog državnog tijela. Kao razlog izmjena i dopuna Zakona o radu navodi se da su od donošenja posljednjih izmjena i dopuna ovoga Zakona, stupile na snagu dvije nove direktive Europske unije, od kojih je jednu potrebno u većem dijelu, a drugu u cijelosti preuzeti Zakonom o radu. U prvom slučaju radi se o Direktivi (EU) 2023/970 koja utvrđuje minimalna pravila za: jačanje načela jednake plaće muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti, zabranu svake izravne ili neizravne diskriminacije u pogledu plaće na temelju spola te transparentnost plaća i snažniju provedbu prava na jednaku plaću. Druga je Direktiva (EU) 2024/2831 kojom se reguliraju pitanja specifičnog oblika rada fizičkih osoba koje poslove obavljaju putem digitalnih radnih platformi i time poboljšavaju njihovi radni uvjeti.
Ujedno, ocijenjeno je potrebnim usuglasiti zakonske odredbe o prenošenju godišnjeg odmora, kao i s time povezane odredbe, s Konvencijom MOR-a br.132 o plaćenom godišnjem odmoru. Naime, u više pokrenutih postupaka pred nacionalnim sudovima, pod utjecajem presuda Suda EU, dosuđen je tužiteljima veći opseg prava od onog koje im jamči nacionalno zakonodavstvo (duži rok u kojem je moguće prenijeti tzv. stari godišnji odmor). Ukazuje se i potreba za horizontalnim usklađivanjem s drugim propisima u RH, i to sa Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama te s prijedlozima zakona kojima se mijenjaju i dopunjuju Zakon o obrani i Zakon o službi u oružanim snagama RH, kao i potreba za preciziranjem pojedinih drugih zakonskih odredbi radi pravne sigurnosti, a u dogovoru sa socijalnim partnerima.
U otvoreno e-Savjetovanje upućen je prijedlog dopune prijedloga Plana zakonodavnih aktivnosti Ministarstva rada, mirovinskoga osiguranja, obitelji i socijalne skrbi , s novom točkom: “Zakon o potvrđivanju Konvencije br. 190 Međunarodne organizacije rada o nasilju i uznemiravanju u svijetu rada“, a s ciljem da se Republika Hrvatska konačno priključi zemljama koje su već do sada prihvatile navedenu konvenciju, ali i zbog aktualnog stanja i ugroze kojoj su izloženi radnici.
U obrazloženju za dopunu te točke ističe se da je u lipnju 2019., na stotoj konferenciji Međunarodne organizacije rada, prihvaćena Konvencija br. 190 o nasilju i uznemiravanju u svijetu rada i njezina prateća preporuka (br. 206). Na taj način u međunarodne radne standarde ulazi sadržaj navedene Konvencije MOR-a o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada i sadržaj Preporuke MOR-a o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada.
Nasilje na radnom mjestu označava svaki incident u kojem je osoba zlostavljana, u kojem joj se prijeti ili je napadnuta u sklopu obavljanja radnih zadataka. Ono može prouzročiti psihološku i fizičku bol zaposlenicima. Osim toga, može rezultirati znatnim socio-ekonomskim gubicima za same zaposlenike, ali i organizaciju, uključivo i njihove obitelji i bližnje. Zato je obveza primijeniti propise o zdravlju i sigurnosti na radu kojih se svaki poslodavac i organizacija trebaju pridržavati.
Vlade i nacionalni parlamenti pozvani su da ratificiraju Konvenciju br. 190 te da prihvate potrebne zakone i političke mjere za spriječavanje i riješavanje nasilja i uznemiravanja u svijetu rada, uz poštovanje dostojanstva.
Ratifikacija je formalni postupak kojim država prihvaća Konvenciju kao pravno obvezujući instrument. Ratificiranje međunarodne konvencije kao što je Konvencija br. 190 šalje važan signal pojedincima i međunarodnoj zajednici o predanosti države da poduzme sve potrebne mjere za sprječavanje i rješavanje nasilja i uznemiravanja u svijetu rada. Konvencija br. 190, kao i svi međunarodni standardi rada, može igrati važnu ulogu u izradi zakona i propisa, jer ti instrumenti daju autoritativne smjernice o zakonu i politici.
Kada se Konvencija ratificira ona postaje dio pravnog sustava Republike Hrvatske i po pravnoj snazi je iznad zakona. Osim neposredne primjene, nužno je usklađivanje postojećeg i donošenje novog zakonodavstva o sprječavanju nasilja i uznemiravanju u svijetu rada, kako bi se što cjelovitije uredila specifična i primjenjiva pitanja, odnosi i poslovi ili viši standardi za suzbijanje nasilja i uznemiravanja u svijetu rada te odredile mjere za ostvarivanje i zaštitu reguliranih prava.
U Hrvatskoj sindikalne središnjice i Hrvatska udruga poslodavaca pozvali su nakon donošenja konvencije Vladu da se obaveže na pokretanje postupka ratifikacije Konvencije MOR-a br. 190 u Hrvatskom saboru te da na taj način Hrvatska potvrdi svoje opredjeljenje za zaštitu ljudskog dostojanstva i stvaranje radnih mjesta bez nasilja i uznemiravanja. Istovjetan zahtjev upućen je i od strane Pučke pravobraniteljice te i ove godine ponovno artikuliran u njenom godišnjem izvješću.
U ožujku 2024. godine je i Europsko vijeće na temelju prethodne suglasnosti EU parlamenta donijelo odluku kojom se države članice pozivaju da ratificiraju Konvenciju br.190 Međunarodne organizacije rada o nasilju i uznemiravanju, pri čemu se posebno ukazuje na dijelove Konvencije koji se odnose prije svega na poboljšanje radnog okružja radi zaštite zdravlja i sigurnosti radnika i radnica te zaštitu ravnopravnosti između muškaraca i žena kad je posrijedi zapošljavanje.
Nema razloga da se to ne učini žurno, kako bi se Hrvatska priključila zemljama koje su ovu konvenciju ratificirale, ali prije svega i zbog niza razloga koji ukazuju na potrebu činjenja napora za ostvarivanje prava svakog radnika na radno okruženje bez nasilja i uznemiravanja, i za „nultu toleranciju na nasilje i uznemiravanje“. Posljednji događaji nasilja nad zdravstvenim i drugim djelatnicima te nanošenja im ozljeda, potvrđuju potrebu žurnog postupanja.
Dakle, više su nego opravdani razlozi da se ovaj prijedlog plana zakonodavnih aktivnosti Ministarstva rada, mirovinskoga osIguranja, obitelji i socijalne skrbi bez odlaganja i to u ovom trenutku, dopuni sa Zakonom o potvrđivanju Konvencije br. 190 Međunarodne organizacije rada o nasilju i uznemiravanju u svijetu rada. O ovako važnoj temi bilo bi za očekivati da se očituje svojom potporom i nacionalno Gospodarsko-socijalno vijeće.
Angažirano se uključiti u e-Savjetovanja
Kao što je razvidno u e-Savjetovanjima nalaze se dvije teme od neposrednog interesa za stručnjaka zaštite na radu, za poslodavce, radnike, ali isto tako i za sudionike koji neposredno sudjeluju u provedbi mjera zaštite na radu; ovlaštenike poslodavaca i povjerenike radnika za zaštitu na radu. Naravno teme su i od interesa za liječnike koji rade u području medicine rada, ali i one koji imaju interes za stručnu specijalizaciju.
Pristup e-Savjetovanju, kao i uvid u njegov tijek moguće je ostvariti putem poveznice https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/Dashboard
Prilika je i potreba, kao što smo to ilustrirali u ovom članku, za široko uključivanje i sudjelovanje u ovim kao i budućim e-Savjetovanjima, iznošenjem osobnih komentara, primjedbi i prijedloga ili pružanjem podrške onim prijedlozima koji su već izneseni i s kojima se slažemo. Na takav način moguće je dati konkretan doprinos oblikovanju kvalitetnih i provedivih zakona i drugih propisa.
Vitomir Begović